Prepoznavanje lica ključ je društvenih interakcija i slike koju imamo o sebi. Koristeći morphing slika lica u stvarnom vremenu istraživači Cybernetic Humanity Studija na Institutu za znanost i tehnologiju u Okinawi (OIST) ljudska su lica pretvarali u tuđa ne bi li tako otkrili kako promjena identiteta našeg lica utječe na naš "ja" i naše interakcije s drugima. Rezultate eksperimenata objavili su u časopisu Scientific Reports.  

Percepcija identiteta 

Psihološkim eksperimentima uz korištenje zaslona i kamera znanstvenici su istražili "granice samoidentifikacije" i što sve utječe na njih. Sudionici ispitivanja gledali su u ekrane na kojima su im se lica postupno mijenjala sve dok se njihovo lice ne bi potpuno promijenilo. Eksperiment je izveden u oba smjera: slika se mijenjala od sebe prema drugome i obrnuto.

Istraživači su ispitali kako sinkrono, asinkrono i statično kretanje utječu na prepoznavanje promjena na slici lica. Iako se očekivalo da će se sudionici lakše identificirati sa slikama ako su im pokreti sinkronizirani, pokazalo se da su im granice identiteta lica slične, bez obzira na to jesu li pokreti sinkronizirani ili ne. Uz to, veća je vjerojatnost da će se sudionici poistovjetiti sa statičnim slikama sebe nego sa slikama s licima u pokretu. 

Smjer preoblikovanja

Na percepciju vlastitog lica utječe i smjer preoblikovanja: vjerojatnije je da će se ljudi poistovjetiti sa slikama svog lica dok se one pretvaraju u druge nego obratno. 

"Razmotrimo primjer deepfakeova, koji su u biti oblik asinkronog kretanja. Kad ostanem miran, ali se vizualni prikaz pomiče, to stvara asinkronu situaciju. Čak i u ovim duboko lažnim scenarijima, još uvijek možemo doživjeti osjećaj povezanosti identiteta sa samim sobom", objašnjavaju istraživači. To sugerira da čak i kad vidimo lažnu ili manipuliranu verziju naše slike, još se uvijek možemo identificirati s njom.  

Odnos tehnologije i evolucije 

Ovaj rad nadovezuje se na istraživanje kako prepoznavanje sebe kroz crte lica može utjecati na našu kontrolu nad vlastitim pokretima. Sudionicima ispitivanja dali su drugačija lica čije se pokrete oni mogli kontrolirati, slično deepfake tehnologiji gdje umjetna inteligencija prenosi kretanje na druge objekte.  

Intuitivno, očekuje se da će ljudi, ako vide vlastito lice, osjećati veću kontrolu nad njim. Međutim, rezultati su pokazali upravo suprotno: kad ljudi vide vlastito lice, prijavljuju niži osjećaj slobode izbora. S druge strane, kad vide lice druge osobe, veća je vjerojatnost da će osjetiti slobodu izbora. Ovi iznenađujući rezultati, kažu istraživači, dovode u pitanje ono što smo mislili da znamo o tome kako se vidimo na slikama. 

"Odnos između tehnologije i ljudske evolucije je cikličan; razvijamo se zajedno. Ali zabrinutost zbog razvoja neke računalne tehnologije može dovesti do ograničenja", kažu istraživači koji žele potaknuti ljude da lakše prihvate novu tehnologiju i bolje razumiju "sebe" i svoje mjesto u procesu integracije čovjeka i računala.