Može i bez žica: infracrveno svjetlo šalje energiju na 30 metara
Distribuirano lasersko punjenje radi gotovo kao tradicionalni laseri, samo što su mu optičke komponente odvojene u odašiljač i prijamnik
Istraživači korejskog Sveučilišta Sejong razvili su novi sustav za bežični prijenos energije na udaljenostima većim od 30 metara koristeći infracrveno svjetlo.
Istraživanje, objavljeno u Optics Expressu, pokazalo je kako novi sustav zasad može prenijeti 400 mW svjetlosne snage, dovoljno za punjenje senzora. Daljnji razvoj tehnologije mogao bi omogućiti i punjenje mobilnih telefona na javnim mjestima.
Distribuirano lasersko punjenje
"Mogućnost bežičnog napajanja uređaja mogla bi eliminirati potrebu za nošenjem kabela za napajanje telefona i tableta", kažu istraživači. "Također bi mogao napajati razne senzore poput onih u uređajima Interneta stvari i senzore koji se koriste za praćenje procesa u proizvodnim pogonima."
Dosad je proučavano nekoliko metoda za bežični prijenos energije na velike udaljenosti; problem je bio kako poslati dovoljno energije na siguran način. Stoga su se korejski istraživači okrenuli metodi distribuiranog laserskog punjenja (distributed laser charging).
Odašiljač i prijamnik
Distribuirano lasersko punjenje radi gotovo kao tradicionalni laseri. Međutim, optičke komponente laserske šupljine nisu integrirane u jedan uređaj već su odvojene u odašiljač i prijamnik.
Između odašiljača i prijamnika stvara se laserska šupljina u zraku. To sustavu omogućuje isporuku energije temeljene na svjetlu. Kad barijera presiječe vidokrug odašiljača i prijemnika, sustav se prebacuje u energetski siguran način rada i održava isporuku energije bez opasnosti.
Bezopasno po oči i kožu
Istraživači su koristili izvor optičke snage s vlaknima dopiranim erbijem i središnjom valnom duljinom od 1550 nm koja je bezopasna za ljudske oči ili kožu pri korištenoj snazi.
"Dok većina drugih pristupa zahtijeva da prijemni uređaj bude u posebnom postolju za punjenje ili da bude nepomičan, distribuirano lasersko punjenje omogućuje usklađivanje bez praćenja procesa sve dok odašiljač i prijamnik vide jedan drugoga", kažu istraživači, objašnjavajući kako se sustav automatski prebacuje u način rada sa sigurnom, niskom snagom ako neki objekt ili osoba blokiraju vidokrug.
