Nova studija objavljena u časopisu koju prenosi ScienceBlog, otkriva da prekomjerni rad može fizički promijeniti strukturu mozga.

Istraživanje provedeno na zdravstvenim radnicima ukazuje da oni koji redovito rade 52 ili više sati tjedno pokazuju značajne promjene u moždanim regijama odgovornim za izvršne funkcije i emocionalnu regulaciju, u usporedbi s onima koji rade standardno radno vrijeme. (Usput, nedavno je Googleov suosnivač naložio barem 60-satni radni tjedan za svoje zaposlenike, o čemu smo pisali.)

Ova otkrića dodaju neurološku dimenziju već poznatim opasnostima prekomjernog rada, za koji Međunarodna organizacija rada procjenjuje da godišnje uzrokuje smrt više od 800.000 ljudi putem različitih zdravstvenih posljedica. Istraživači napominju da "uočene promjene u volumenu mozga mogu pružiti biološku osnovu za kognitivne i emocionalne izazove koji se često prijavljuju kod preopterećenih pojedinaca", sugerirajući da bi te promjene mogle objasniti zašto kronični prekomjerni rad često dovodi do emocionalnih i kognitivnih poteškoća.

Istraživački tim, koristeći podatke iz Gachon Regional Occupational Cohort Study, primijenio je napredne tehnike snimanja mozga kako bi ispitao strukturne razlike između radnika koji rade prekomjerno i onih koji rade standardno. Konačna analiza obuhvatila je 110 sudionika, uglavnom kliničara, od kojih su 32 radila prekomjerne tjedne sate, a 78 standardno radno vrijeme.

Koristeći među ostalim morfometriju temeljenu na vokselima, istraživači su identificirali zapanjujuće razlike u mozgovima preopterećenih sudionika. Najznačajnije je otkriće povećanja volumena srednjeg frontalnog girusa za 19% kod onih koji rade dugo. Ova moždana regija igra ključnu ulogu u pažnji, radnoj memoriji i obradi jezika. Druga zahvaćena područja uključivala su povećani frontalni girus, uključen u planiranje i donošenje odluka, te inzulu, koja integrira senzorne informacije i obrađuje emocije.

Dr. Lee, vodeći istraživač iz tima Gachon Regional Occupational Cohort Study, usporedio je ove promjene u mozgu s načinom na koji mišići reagiraju na stres. Istraživanje sugerira da te promjene mogu odražavati "neuroadaptivne odgovore na kronični profesionalni stres", iako istraživači priznaju da točni mehanizmi ostaju spekulativni. Ovo istraživanje dolazi u vrijeme kada izgaranje na radnom mjestu doseže sve zabrinjavajuće razine u različitim industrijama. Dok su prethodne studije dokumentirale psihološke i kardiovaskularne učinke prekomjernog rada, ovo je među prvima koje pokazuje potencijalne strukturne promjene u mozgu.

Nalazi postavljaju važna pitanja: Jesu li te promjene u mozgu trajne? Vraćaju li se u normalu kada se radno vrijeme normalizira? I ključno, kako utječu na dugoročno kognitivno zdravlje?

Ostaje nejasno jesu li te strukturne promjene rezultat prekomjernog rada ili bi mogle biti predisponirajući čimbenici koji postoje unaprijed.

Za sada, studija nudi uvjerljive biološke dokaze za ono što mnogi preopterećeni profesionalci već osjećaju: da kronični dugi sati ne samo da privremeno iscrpljuju um – oni ga mogu zapravo preoblikovati.