Snimanje mozga u kombinaciji sa strojnim učenjem može otkriti podtipove depresije i anksioznosti. Naime, istraživači Stanford Medicine razvrstali su depresiju u šest bioloških podtipova, odnosno "biotipova". Uz to, oni su uz pomoć tehnologije identificirali i tretmane koji će dati najbolje rezultate u liječenju svakog od njih. 

Analiza klastera

Stručnjaci sa Stanforda pokrenuli su novo područje psihijatrije i bihevioralnih znanosti zvano precizna psihijatrija, a razlog je očit: skoro svaka treća depresija otporna je na liječenje lijekovima i psihoterapijom. Lijekovi i terapije se propisuju metodom pokušaja i pogrešaka pa mogu proći mjeseci ili godine da se dođe do onoga koji djeluje, ako se to ikada dogodi. A dugotrajni jalovi pokušaji često samo pogoršavaju simptome.

Kako bi bolje razumjeli biologiju koja leži u pozadini depresije i tjeskobe, istraživači su uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) izmjerili aktivnosti mozga stotina ljudi koji pate od depresije i uzimaju jedan od tri često korištena antidepresiva ili posjećuju bihevioralnu terapiju. Skenirali su mozgove u mirovanju, izmjerili kognitivnu i emocionalnu funkcionalnost i potom analizom klastera za grupiranje slika mozga identificirali šest različitih obrazaca aktivnosti.

Personalizirani pristup

Pacijenti s podtipom koji karakterizira pretjerana aktivnost u kognitivnim regijama mozga najbolje su reagirali na antidepresiv venlafaksin. Onima čiji su mozgovi u mirovanju pokazivali višu razinu aktivnosti najviše je pomogla bihevioralna terapija razgovorom. A oni s nižom razinom aktivnosti u mirovanju u moždanom centru koji kontrolira pažnju, imali su najmanje šanse za poboljšanje terapijom razgovorom.

Ovo je prvi put da je netko pokazao kako se depresija može objasniti različitim poremećajima u funkcioniranju mozga. U biti, to je demonstracija personaliziranog medicinskog pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na objektivnim mjerama funkcije mozga, komentirali su istraživači nalaze, objavljene u časopisu Nature Medicine.

Daljnja istraživanja

Različiti biotipovi koreliraju s razlikama u simptomima i izvedbi zadataka među sudionicima ispitivanja. Oni s pretjerano aktivnim kognitivnim regijama mozga, na primjer, teže su osjećali zadovoljstvo i lošije su rješavali zadatke. Na tim su zadacima loše prolazili i oni s podtipom koji najbolje reagira na terapiju razgovorom, ali su zato bili zato dobri na kognitivnim zadacima.

Jedan od šest biotipova nije pokazao primjetne razlike u moždanoj aktivnosti u odnosu na ljude bez depresije. To znači da bi trebalo istražiti i druge regije mozga, a ne samo one za koje se zna da su povezane s depresijom i anksioznošću. Istraživači zato žele proširiti studiju i testirati više vrsta liječenja, uključujući i lijekove i terapije koji se tradicionalno ne koriste kod depresije.