Taksisti i vozači hitne pomoći manje umiru od Alzheimerove bolesti
Zaposleni na poslovima koji zahtijevaju česte zadatke navigacije i prostorne obrade imaju najniži udio smrti pripisanih Alzheimerovoj bolesti
![Neurološke promjene u hipokampusu mogu biti odgovorne za nižu stopu Alzheimerove bolesti među vozačima taksija i hitne pomoći 📷 Freepik](/img/taksisti-i-vozaci-hitne-pomoci-manje-umiru-od-alzheimerove-bolesti_ND8ayU.jpg)
Poslovi koji zahtijevaju čestu prostornu obradu, kao što je pronalaženje najbolje rute za taksi ili najbolji način navigacije do bolnice, mogu dovesti do nižih stopa smrti od Alzheimerove bolesti. Do tog su zaključka došli istraživači Mass General Brighama; oni su naime pročešljali podatke o zanimanjima preminulih kako bi procijenili rizik od smrti od Alzheimerove bolesti u 443 različite profesije. Tako su otkrili da je vožnja taksija i vožnja kola hitne pomoći povezana s nižom stopom smrtnosti od Alzheimerove bolesti u usporedbi s drugim zanimanjima.
Prostorna i navigacijska obrada
"U razvoj Alzheimerove bolesti uključen je isti dio mozga koji se uključuje u stvaranje kognitivnih prostornih mapa, korištenih za navigaciju svijetom koji nas okružuje", objašnjavaju istraživači u radu koji objavljuje časopis BMJ. Oni su upravo zbog toga i pretpostavili da bi zanimanja koja zahtijevaju prostornu i navigacijsku obradu u stvarnom vremenu mogla biti povezana sa smanjenom smrtnošću od Alzheimerove bolesti.
Neurološke promjene u hipokampusu
Zanimljivo, ali ovaj trend nije primijećen u drugim poslovima povezanim s prijevozom koji koriste unaprijed određene rute, kao što su vozači autobusa (3,11 %) ili piloti zrakoplova (4,57%) koji se manje oslanjaju na prostornu i navigacijsku obradu u stvarnom vremenu.
Rezultati ukazuju na mogućnost da neurološke promjene u hipokampusu ili drugdje među vozačima taksija i hitne pomoći mogu biti odgovorne za nižu stopu Alzheimerove bolesti. Autori napominju da je riječ o promatračkoj studiji pa se iz nje ne mogu izvući čvrsti zaključci o uzroku i posljedici.
"Ova otkrića nisu konačna, već je riječ o hipotezi; u svakom slučaju vrijedilo bi dalje istražiti kako pojedina zanimanja mogu utjecati na rizik od smrti od Alzheimerove bolesti i mogu li neke kognitivne aktivnosti biti potencijalna preventiva", zaključuju istraživači.