Veliki mozak – dulji život

Nova studija ukazuje na evolucijsku vezu između velikog mozga, dugovječnosti i gena imunološkog sustava kod sisavaca, uključujući ljude

Drago Galić subota, 17. svibnja 2025. u 20:10

Nova studija ukazuje na evolucijsku vezu između velikog mozga, dugovječnosti i gena imunološkog sustava kod sisavaca –  uključujući ljude. Znanstvenici pretpostavljaju da geni za dugovječnost utječu i na veličinu mozga. Studija iz Scientific Reports analizirala je genome 46 vrsta sisavaca, otkrivši imunološke gene povezane s obje karakteristike.

Maksimalni životni vijek, koji varira među sisavcima, odnosi se na životni vijek bez vanjskih prijetnji. Već su poznati neki geni dugovječnosti, poput dodatnih kopija gena za protein p53 kod slonova, koji ih štite od raka i omogućuju dulji život unatoč njihovoj veličini i većem broju stanica.

Istraživači su se fokusirali na "obitelji" srodnih gena u potrazi za genima dugovječnosti. Dupliciranje gena, gdje se gen kopira na novo mjesto u genomu, može dovesti do stvaranja velikih obitelji gena s vremenom modificiranim funkcijama. Tim je istraživao doprinose li takve obitelji dupliciranih gena dugovječnosti.

Analizirano je preko 4100 obitelji gena kod 46 vrsta sisavaca s dobro sekvenciranim genomima. Istraživanje se usmjerilo na obitelji gena prisutne u većini proučavanih vrsta, kako bi se utvrdila korelacija između veličine obitelji gena i maksimalnog životnog vijeka.

Studija je otkrila da su obitelji gena za popravak DNK i upalne procese značajno veće kod dugovječnih sisavaca zbog dupliciranja gena. Više kopija gena za popravak DNK može spriječiti mutacije koje vode starenju i raku. Imunološki geni, pak, mogu produžiti život učinkovitom borbom protiv infekcija i ranim uklanjanjem karcinoma. Neki od tih proširenih gena potiču proizvodnju antitijela i pomažu u održavanju zdravog tkiva.

Imunološki geni, osim obrambene uloge, važni su i za razvoj, posebno mozga, što potvrđuje vezu između veličine mozga i dugovječnosti. Mnogi imunološki geni povezani s dugovječnošću u ovoj studiji također su povezani s većim mozgom. Kod ljudi, varijante gena pronađene kod stogodišnjaka često pripadaju proširenim obiteljima gena identificiranim u studiji, što ukazuje na njihov značaj za razumijevanje kontrole ljudskog životnog vijeka.

Zaključno, evolucija dugovječnosti sisavaca tekla je paralelno s dupliciranjem imunoloških gena, iako uzročna veza još nije dokazana.