Granice na aparatima

Svi mi, koji živimo u IT-u i od IT-a posljednjih 20-30 godina, blagoslovljeni smo odličnim timingom

Oleg Maštruko ponedjeljak, 3. rujna 2018. u 06:00

Poplava interesantnih događaja i tehnologija jednostavno ne prestaje! Kada pomislite da je tehnologija postala dosadna, dogodi se neki novi val implementacije nečega negdje, prijeđe se neka nova kritična točka nakon koje magija postaje svakodnevica, ili se otvori neki novi sektor koji sa sobom povuče bujicu kreativnosti, kroz startupe ili druge oblike nastupa na tržištu.

Bojim se da se to jednog dana ipak mora ispuhati, no toga se pribojavam već najmanje jedno desetljeće, desetljeće i pol, a to se ni približno ne događa. S druge strane, Ray Kurzweil u svojoj teoriji singulariteta očekuje još brži razvoj čovječanstva, temeljen na tehnologiji i umjetnoj inteligenciji.

Najnovija fenomenalna stvar je Internet of Things, IOT. Toliko fenomenalna, zapravo, da ćemo joj posvetiti cjelodnevni event 15. listopada u Zagrebu – IOT Forum, powered by Bug. Mogućnosti primjene Interneta stvari dalekosežne su i fenomenalne, i, ako ne ostanemo bez adresnog prostora ili bandwidtha, iz temelja će promijeniti svijet u kojem živimo. Otrcane fraze nedostojne medija za IT profesionalce? Možda, ali u detalje idemo u tehničkim tekstovima u časopisu, a ne u kolumnama.

Kad govorimo o petoj generaciji mobilnih mreža i njenoj povezanosti s IOT-om, sjetimo se da je sve počelo kao – telefonija. Dugo se i koristio termin mobilna telefonija, no kako se i sada tek mali dio kapaciteta koristi za stvarnu telefoniju, logičniji je termin – mobilne mreže.

IOT će, uza sve ostale izazove, donijeti – ili naglasiti – još jedan: problematičnost transgranične kontrole prometa. Države su se dugo ponašale kao gazde svega, koristeći tehnologiju za nadzor svakog centa na svom teritoriju, ili, kako kažu braća Slovenci – “območju”. Sviđa mi se ta riječ, jer je nekako simbolički jača i šira nego sam teritorij ili područje.

U kakve probleme upadaju sustavi koji se temelje na old school nadzoru i izdavanju državnih licenci za obavljanje neke banalne djelatnosti, već smo vidjeli na primjeru Ubera. Ne postoji nikakav razlog zbog kojeg se server za spajanje vozača i korisnika ne bi nalazio u drugoj zemlji, i takve je usluge vrlo teško kontrolirati. PayPal, Fiverr, AirBNB samo su neki u nizu sličnih primjera. U posljednje vrijeme, vidim da su Internet otkrile i kladionice te državne agencije za otimanje njihova novca kroz kojekakve namete, poreze, dozvole i koncesije.

Ukratko, ovisnici o klađenju otkrili su nešto što se zove internetsko klađenje, i sve više love usipavaju u servere nekakvih tvrtki registriranih u Gibraltaru ili na Kajmanskim otocima, a ne u Novom Zagrebu.

Naravno, malo ironiziram s ovime da su nešto “otkrili” – znam ekipu koja to uredno radi već desetak godina. Međutim, količina love koja se u njima vrti – država kaže “ilegalnim”, a ja bih rekao samo međunarodnim sustavima – sve je veća, i sve više peče i uhljebe, ali i klasične old school domaće kladioničare, koji godinama posluju prema sustavu plaćanja licenci, i navikli su se na njih, baš kao i stari taksisti.

I opet ide stara priča – miks prijetnji, miks plača, miks tužakanja… “ne mogu oni tako, mi uredno plaćamo licence, a oni…”… Shvaćam da će se država za svoje prihode boriti i noktima i zubima, čak dapače – kladionice su točka kod koje nema popuštanja i uzmaka, za razliku od relativno benignih taksista i Ubera. Ono što ne shvaćam jest to da u tim previranjima redovito dobiju saveznike i među onima koje, zapravo, reketiraju, u ovom slučaju old school kladioničarima.

Umjesto da traže da se i njima smanje nameti i birokracija, oni traže da se novopridošlima nametnu zastarjeli i reketarski zakoni koji vrijede i za njih. Govorili su u Bosni – Poturica je gori od Turčina (molim da se poslovica shvati samo povijesno, a ne tumači doslovno – u vrijeme političke korektnosti i to treba napominjati).

-oOo-

Konačno, transgraničnost bolno su otkrili i trgovci u maloprodaji. Vijest na Mrežinom webu kaže: “Online maloprodaja u Europi nastavila se dvoznamenkastim rastom, europski promet e-trgovine u 2017. godini povećava se 11 posto, na 534 milijarde eura, navodi se u godišnjem ecommerce izvještaju, koji zajednički rade Ecommerce Europe i EuroCommerce. Ove godine očekuje se rast od 13 posto, odnosno promet od 602 milijarde eura. Usporedbe radi, u 2013. godini europski promet online maloprodaje iznosio je samo 307 milijardi eura.

Online trgovina na malo najrazvijenija je u zapadnoj Europi, s približno 68 posto ukupne europske online maloprodaje. To se može pripisati uglavnom naprednoj infrastrukturi zemalja zapadne Europe, visokom penetracijom Interneta te visokom razinom povjerenja potrošača i poznavanjem online kupnje. Južna Europa, sjeverna Europa i istočna Europa, imaju manji udio u europskoj e-trgovini, udjeli su 12 posto, 8 posto i 6 posto. Međutim, u tim je dijelovima Europe najbrži rast online trgovine, primjerice, rast u Rumunjskoj u 2017. godini bio je čak 37 posto”.

Kurzweil je optimistično predviđao singularitet. Ono što nije razmatrao, bile su regulativne i birokratske prepreke primjeni tehnologije u stvarnom životu. Uhljebi možda mogu usporiti napredak, ali ga ne mogu zaustaviti.

Napomena: tekst je prvotno objavljen kao kolumna u časpisu Mreža