U svijetu tehnologije vrlo malen broj tema je podiglo toliko medijske prašine i zakotrljalo toliko kontroverzi i uzbuđenja kao što je to učinila umjetna inteligencija (AI). Od znanstveno-fantastičnih filmova do bombastičnih novinskih naslova, umjetna je inteligencija u rekordnom roku od samo par mjeseci postala sveprisutna u kolektivnoj svijesti.

Danas, nepune dvije godine nakon što je "AI" postao tema diljem svijeta , čini se kako je prošlo dovoljno vremena da se može malo stati na loptu i pokušati racionalno, promišljeno procijeniti: jesu li današnja pozicija i sadašnje projekcije budućeg razvoja umjetne inteligencije na visini onakvih očekivanja kakva smo imali u njenim počecima?

Od oduševljenja do razočaranja

Počelo je s praskom: OpenAI je u lipnju 2022. godine lansirao prvu javno dostupnu verziju ChatGPT-3… i svijet informatičke tehnologije je euforično eksplodirao. Udarni val te eksplozije podigao je globalni medijski tsunami. Dok se još nismo ni snašli, pomama za AI-jem je zahvatila sve sfere ljudskih interesa. Odjednom se činilo da svaka druga osoba na LinkedInu u opisu svojeg profila imala navedeno „AI entuzijast“, tvrtke su se natjecale koja će prije i više implementirati AI u svoje poslovne procese (često bez ikakvog jasnog plana ili razumijevanja), a investitori su široke ruke investirali u startupe koji se bave AI-jem kao da djeci dijele bombone.

Tada se činilo da je ona obećana, svijetla, bolja informatička budućnost stigla među ljude i da govori jezikom umjetne inteligencije.

Pa ipak, samo godinu i pol nakon dosizanja vrhunca globalnog interesa, idilična i blistava slika je postupno počela poprimati prilično drugačiji kolorit. Kao što to često biva sa svakovrsnim tehnološkim i ostalim inovacijama, nakon početnog vala oduševljenja skoro jednakom brzinom je uslijedilo otrežnjenje, pa se danas sve češće može vidjeti kako AI-projekti malo-pomalo, diskretno ili manje diskretno splašnjavaju u svojem zamahu, investicije se znatno racionalnije (čitaj: restriktivnije) preispituju, reduciraju ili posve ukidaju, a sve se češće i glasnije može čuti kako se iz zadnjih redova razočaranim tonom postavlja pitanje: „Je li ovo zaista ta AI-revolucija koju smo očekivali?“.

"Hype-cycle": anatomija euforije

Ta priča o vrtoglavom usponu i strmoglavom padu interesa za inovacije nije ni nova ni iznimna. Zapravo, toliko je predvidljiva da ju je već odavno svatko od nas (neki i po više puta) dobro iskusio i privatno, na vlastitoj koži, jer je primjenjiva je i izvan okružja računarstva i tehnologije. Sjetite se, dakle, kako izgleda kada se zaljubite, prizovite u sjećanje taj ludi tobogan emocija i dopaminsko-adrenalinsko-serotoninskog vala oduševljenja dok vam srce iskače iz grudi od sreće, dok beskonačno idealizirate objekt svoje ljubavi… i potom se prisjetite kako se nakon nekog (nekada vrlo kratkog) vremena početna euforija hladi i stišava, pa bude zamijenjena racionalnijim, realističnijim pogledom na vrline i mane vašeg objekta romantične žudnje.

E, vidite, zaljubljenost (ili recimo, pokretanje startupa nakon genijalne ideje o komercijalno uspješnom proizvodu) je u osnovi isto što i tzv. "hype-cycle", ciklus pomame koji je uobičajeni put kojega nove tehnologije prolaze od inicijalne pojave do široke prihvaćenosti i primjene... Ili do propasti i zaborava. Ta pojava uspona i pada pretjeranog entuzijazma ima nekoliko faza koje prilično dosljedno slijede jedna za drugom:

1. Faza okidača, tijekom koje najave i priče o inovativnom tehnološkom projektu pokreću medijski interes, a publicitet potakne nerealno velika očekivanja, premda često još i ne postoje upotrebljivi proizvodi ni dokazana komercijalna održivost nove tehnologije. Investitori su u toj fazi opčarani, pa stoga i maksimalno darežljivi.
2. Vrhunac napuhivanja, tijekom kojega (ponajviše zbog velikih sredstava novca investiranog u te projekte) velik broj uspješnih poslovnih priča prikriva i manje eksponirane priče o neuspjesima radi kojih neke opreznije i racionalnije tvrtke i investitori poduzimaju korektivne poteze, dok mnoge druge i dalje napuhuju svoj balon širenja i rasta.
3. Dolina razočaranja je faza tijekom koje postaje jasno da praktične implementacije nove tehnologije ipak ne dosižu visoko postavljenu razinu prvih očekivanja. Interes opada, pa veliki broj tvrtki propada ili drastično reducira proizvodnju, a ulagači nastavljaju financirati samo one koje su uspješno poboljšale svoje proizvode na zadovoljstvo ranih korisnika.
4. Uspon prosvjetljenja je faza oporavka od šoka u kojoj se postupno pojavljuje sve više primjera korištenja tehnologije u okvirima realnih očekivanja; pojavljuju se napredniji proizvodi druge i treće generacije, te ponovo raste broj investitora u nove projekte. Ipak, konzervativnije investicijske tvrtke i dalje ostaju oprezne.
5. Plafon produktivnosti je posljednja, kontinuirana faza u kojoj su primjena i prihvaćenost nove tehnologije dosegle svoju realnu, racionalnu razinu, a kriteriji za procjenu tržišne održivosti su jasno definirani, tehnologija je standardizirana, a njena primjenjivost sada stabilno vraća uložene investicije.

Revolucija ili evolucija?

Upravo sada događa s umjetnom inteligencijom: nakon početne faze entuzijazma zbog inovacijskog otkrića koja se pojavila negdje s ChatGPT-om, danas se AI na toj krivulji nalazimo negdje između vrhunca napuhanih očekivanja i doline razočaranja. Kada je ChatGPT lansiran, činilo se da je svijet na pragu nove ere: čak je i tvrtka Goldman Sachs, jedan od najcjenjenijih svjetskih investicijskih savjetnika, na vrhuncu napuhanih očekivanja predvidio da će uspješnost implementiranja umjetne inteligencije u proizvodne procese dovesti do zatvaranja ili degradacije preko 300 milijuna radnih mjesta. Tada se činilo se da je u tijeku globalni tektonski pomak tehnologije.

No, stvarnost je, kao i obično, ispala (ne)malo složenija: samo osamnaest mjeseci kasnije je svima jasno vidljivo da generativna umjetna inteligencija nije transformirala poslovanje onako kako se isprva očekivalo. Brojni projekti koji su se oslonili na tu tehnologiju se sada urušavaju i otkazuju: sjetimo se samo kako je pokušaj automatiziranja naručivanja u McDrive fast food kioscima postao viralan na TikToku – ali ne zbog svoje učinkovitosti, nego urnebesno tragikomičnih neuspjeha.

Uostalom i sâm OpenAI koji je postao poznat po razvoju generativnog jezičnog modela ChatGPT, isprva je doživio ogroman porast popularnosti i financijskih ulaganja (uključujući milijarde dolara od Microsofta). Međutim, s pojavom kvalitetne konkurencije i porastom tehničkih izazova, poput problema s točnošću odgovora na korisničke upite i zapetljanosti u etička pitanja i autorska prava, evidentno je da se nakon dosizanja vrhunca krivulje napuhanih očekivanja tržišna percepcija uporabljivosti i isplativosti ChatGPT-a mijenja prvenstveno u smjeru prema dolini razočaranja.

Premda konkretni financijski podaci nisu javno dostupni (jer OpenAI nije nikada otvoreno izašla na burze), u okviru uz tekst možete naći nekoliko drugih primjera s konkretnim brojčanim pokazateljima da se u mnogim AI tvrtkama kola počinju kretati nizbrdo, u dolinu suza.

Zašto AI (još) nije ispunio očekivanja?

Međutim, trenutno padanje s vrhunaca napuhanih očekivanja u duboku dolinu razočaranja ipak ne znači da je umjetna inteligencija kao tehnologija neupotrebljiva, neisplativa ili promašena. Dapače, sve što se trenutno zbiva posve je normalan dio razvojnog ciklusa svake revolucionarne inovacije. Uostalom, mi stariji se recimo sasvim dobro sjećamo pojave Interneta: devedesetih godina prošloga stoljeća Internet je bio the next big thing: dotcom-bubble je poput balona napuhao isplativost ulaganja u webtech do neslućenih visina... a onda -  mjehur od sapunice je puknuo oko 2000. godine, izazivajući kritične gubitke ili potpuni bankrot u 135 od 250 tada najvećih dotcom tvrtki.

Nakon što je prošlo 25 godina, danas svjedočimo kako je ta priča završila: internet ipak nije nestao. Naprotiv, postao je – sada se to može s puno sigurnosti reći – jedan od ključnih temelja civilizacije. A osnovna razlika u GHC krivulji tehnološkog razvoja interneta između 1999. i 2024. godine je u tome što su se očekivanja s vremenom prilagodila realnosti, a tehnologija se „pročistila“, preoblikovala i sazrela.

Ako malo bolje pogledamo dosadašnji vremenski niz događanja vezanih uz primjenu umjetne inteligencije, zapravo se aktualno napuhivanje AI-balona čak i nije događalo onolikim intenzitetom i brzinom kakve bi se moglo očekivati od tehnologije za koju je u startu bilo jasno da predstavlja realni evolucijski pomak u informatici, industriji i općenito svim područjima ljudskih interesa.

Nekoliko je razloga zašto generativna AI tehnologija još nije dosegla svoj puni potencijal ni vrhunac ekspanzije. Prije svega, činjenica da generativni AI sustavi i u svojim razvijenim fazama pokazuju neočekivana ograničenja: s jedne strane rješavaju neke ekstremno složene zadatke, a s druge strane padaju na iznenađujuće jednostavnim problemima (pri čemu su broj prstiju na generiranim slikama ili pisani tekst na ilustracijama tek beznačajan, ali vrlo ilustrativan primjer), što otežava procjenu njihovog stvarnog potencijala. Tome su vjerojatan razlog i nerealna očekivanja koje je stvorila početna euforija, a potom ih se nije uspjelo ispuniti u očekivanom roku.

Praktična primjena AI otvorila je i Pandorinu kutiju brojnih etičkih pitanja - od zaštite privatnosti podataka do potencijalne pristranosti u donošenju odluka, što u svakoj ozbiljnijoj svakodnevnoj uporabi usporava proces prihvaćanja umjetne inteligencije. Povrh svega, izazovi praktične primjene su neočekivano veliki: pokazalo se da su potrebna znatno veća ulaganja od prvobitno očekivanih -- u podatke iz kojih AI-sustavi uče i grade svoje algoritme, u infrastrukturu (vrlo rano je iskrsnuo problem procesorske snage i enormnog utroška energije potrebnih za rad AI-baziranih računalnih sustava) i u ljudske resurse i talent.

Što nas nadalje čeka?

Pa ipak, premda trenutno prolazi kroz „dolinu razočaranja“, pred umjetnom inteligencijom se neupitno nalazi budućnost koja je daleko od sumorne. Štoviše, ovo razdoblje otrežnjenja od prvobitne euforije bi moglo biti ključno za dugoročni uspjeh AI-tehnologije, ukoliko ju se racionalno usmjeri i zadrži unutar okvira realnih očekivanja i razumno procijenjenih prednosti i nedostataka.

Prvenstveno, umjetnu inteligenciju treba shvatiti i nadalje razvijati kao alat za pomoć ljudskom radu i kreativnosti, dakle podršku, a ne zamjenu za ljude. Sve više je primjera da tvrtke koriste AI za poboljšanje poslovne i proizvodne učinkovitosti, smanjenje troškova rada i poboljšanje kvalitete proizvoda, a ne za reduciranje broja uposlenih.

Jedan od trendova koje ćemo vjerojatno sve više viđati u budućnosti je odmak od velikih, univerzalnih, široko primjenjivih modela umjetne inteligencije i sve češće korištenje specijalizirane umjetne inteligencije u formi ciljane uporabe manjih modela obučenih na specijaliziranim, specifičnim podacima i optimiziranih za točno određene zadatke, što će rezultirati smanjenjem troškova i poboljšanjem učinkovitosti.

Kako raste svijest o potrebi za edukacijom radne snage o umjetnoj inteligenciji, njenim mogućnostima, ograničenjima i etičkoj upotrebi, tako će i ubuduće rasti fokus na upotrebu umjetne inteligencije, od sustava dopunskog educiranja sadašnjih uposlenika, sve do postupnog integriranja umjetne inteligencije u edukacijske programe škola i fakulteta. Općenito, postupna integracija je trend kojega se očekuje više susretati u budućnosti: umjesto nagle revolucije, vjerojatnije je da ćemo vidjeti postupnu evoluciju. AI će se polako integrirati u različite aspekte našeg života i rada. A kako će umjetna inteligencija postajati sve prisutnija, paralelno se očekuje i razvoj jasnijih regulatornih okvira koji će upravljati njenom upotrebom i osigurati etičku primjenu.

Evolucija, a ne revolucija

Sve je jasnije da će utjecaj umjetne inteligencije na naše živote biti više evolucijski nego revolucionaran. Umjesto nagle, dramatične promjene, vjerojatnije je da ćemo vidjeti mirniju, postupniju integraciju AI u različite aspekte našeg života i rada. Ovo ne umanjuje bogatstvo njenog potencijala; naprotiv, dugoročni utjecaj postupne evolucije mogao bi biti daleko dublji i dugotrajniji od kratkotrajne revolucije.

Nekoliko područja gdje možemo očekivati dubok, vrlo značajan utjecaj umjetne inteligencije u nadolazećim godinama su personalizirana medicina (razvoj terapijskih postupaka prilagođenih svakom pacijentu, temeljenih na genetskom profilu pojedinca, njegovoj povijesti bolesti i drugim faktorima), pametni gradovi (u kojima će AI će igrati ključnu ulogu u optimizaciji gradske infrastrukture, od upravljanja prometom do energetske učinkovitosti), obrazovanje (gdje će AI omogućiti personaliziranje planova učenja prilagođenih potrebama i stilovima učenja svakog pojedinog učenika), klimatske promjene (optimizacija korištenja resursa i razvoj novih, čistih tehnologija) i znanstvena istraživanja, kod kojih će primjena umjetne inteligencije ubrzati znanstvena otkrića analizom velikih skupova podataka i generiranjem novih hipoteza.

Presuda i prosudba

"Premda je umjetna inteligencija iskusila trenutak euforije, suočava  se s razdobljem prilagodbe stvarnosti. Takvi padovi u razvojnim fazama nekih od najvećih projekata i revizije investicijskih očekivanja su dio normalnog razvojnog ciklusa svake revolucionarne tehnologije. Unatoč trenutnom skepticizmu, umjetna inteligencija još uvijek drži ključ naše budućnosti, samo će put do zrelosti biti duži i postupniji nego što je isprva izgledalo.

S umjerenim, racionalnijim pristupom i promišljenim razvojem, ona može pružiti neizmjerne koristi. Kroz bolje razumijevanje njezinih ograničenja i potencijala, bit će moguća razumna navigacija kroz trenutne izazove i moći ćemo iskoristiti AI kao moćan alat za rješavanje nekih od najzahtjevnijih problema našeg vremena."

A ako vam ova dva posljednja, zaključna odlomka zvuče kao da ih je napisala umjetna inteligencija, u pravu ste; učinio je to ChatGPT-4o na moju naredbu: „Za tekst gornjeg članka napiši zaključni odlomak od 100 riječi“. Meni je to što je ponudio kao odgovor, recimo, sasvim dovoljan dokaz da AI-generatori teksta ipak imaju još dosta prostora za buduća poboljšanja i napredak. Samo strpljivo...