Vidoviti Milan protiv analitičara – tko je bolji?

Na primjeru VR-a i njegove mjerljive tržišne penetracije, sada u odnosu na onu predviđenu, reklo bi se da dobra gatara, bijeli i crveni mag, Vidoviti Milan i tržišni analitičari, imaju otprilike podjednaku uspješnost, s time da je Vidoviti Milan neusporedivo zabavniji

Drago Galić utorak, 30. travnja 2024. u 06:00

Vjerovali ili ne, ali ovdje potpisani ima otprilike tri desetljeća vlastoručnog ("vlastoglavnog"?) iskustva s VR naglavnicima namijenjenim navodno "širokim narodnim masama", odnosno igranju. Oni prvi imali su razlučivosti od svega 320*200 ili 640*400 točaka i očajnu registraciju pomaka, a radili su samo sa specijalnim driverima s jednom ili dvije podržane igre (famozni Descent i Doom, primjerice). Ipak, bila je to prva polovica 90-ih, bolje nismo ni očekivali, usprkos filmovima tipa "Lawnmower Man" ili "Razotkrivanje" (Disclosure), gdje nas pokušavaju uvjeriti da je VR praktički već tu, samo ga zbog nekog razloga ne vidimo.

"Dok se IBM ili Microsoft toga ne uhvate, ništa od toga!", mudro smo zaključili i odlučili se strpjeti još nekoliko godina. Nije da se pravdamo, ali shvaćate – to su bile 90-e, takva rečenica tada je još imala neki smisao…

Međutim, umjesto nekoliko godina čekanja da nas spasi dežurni dvojac, načekali smo se dobrih 20 godina da se pojave tvrtke koja tada nisu ni postojale, u prvom redu Oculus (kasnije Facebook/Meta i drugi) i da naprave nešto od VR-a za mase i na globalnoj i velikoserijskoj razini. I usprkos milijardama uloženima u razvoj, reklamu i distribuciju VR sustava već debelo u trećem desetljeću 21. stoljeća, ovaj dio računalne opreme i dalje za većinu ostaje egzotika koju neki možda i priželjkuju, ali još većem broju tek je na dalekom četvrtom, petom, šestom… dvadesetom mjestu za nadogradnju računala: nakon grafičke, većeg i bržeg SSD-a, boljeg kućišta, miša, monitora… VR je i dalje veganski sendvič na jelovniku restorana s Michelinovom zvjezdicom – u ponudi reda radi, ne stoga što to netko zaista i naruči.

Ipak, daleko najzabavniji dio VR-a, u čemu mogu uživati i oni koji ih imaju i koriste, i oni kojima još nisu ni u planu nabave, nije sama tehnologija ili performanse, već – "tržišni analitičari".

Pogled niti desetak godina unatrag i "predviđanja" velikih tvrtki (točnije, njihova posve proizvoljna gatanja) o tržištu VR-a i penetraciji među korisnike, moraju vas nasmijati, bili opremljeni VR-om ili ne.

Čitam tako Goldman Sachsovu analizu i predviđanje iz 2016. za 2025., na strani 13, "Summary of our hardware and software forecasts": osnovni ("base case") scenarij je 80 milijardi prihoda; optimistični ("accelerated uptake") je 182 milijardi dolara prihoda, te pesimistični scenarij ("delayed uptake") – 23 milijarde dolara prihoda. Imamo, dakle, raspon od 23 do 182, odnosno 800%. Ne baš stravično matematički precizno, da budemo iskreni.

K tome, trenutačno smo i ispod rezultata navodno pesimističnog scenarija – za prošlu godinu statistika je od 7,1 do 23 milijarde dolara prihoda, ovisno o izvoru (opet, nacistički precizno…).

Ali, ne bojte se, analize stručnjaka predviđaju da će u 2030. tek doći do prave eksplozije VR-a…

Milane, ima' bi' te nešto pitat…

Bug 378 svibanj 2024.