U lipnju nam je EU Komisija objasnila da igre ne može spasiti jer joj zakon to ne dopušta. U listopadu piše zakon o istoj toj industriji. Razlika je samo u tome tko u kojoj priči plaća
Sjećate se WEF-ova slogana "You'll own nothing and you'll be happy"? Kao i onaj mem s bukakeom, sve to je igra i šala dok nekom ne izbiju oko, odnosno dok nam se ne dirnu u naše igre i hardver
Ovog lipnja Blizzard je pokrenuo sudski spor i tužio operatere privatnih World of Warcraft servera, onih koji su godinama besplatno održavali stare verzije igre, kakve sam Blizzard odavno ne nudi
Piratima se svakako mora odati priznanje za ažurnost – ponudili su Forzu Horizon 6 i prije nego je ova izašla. Vrijedni pregaoci su potpuno razbijenu verziju igre stavili u opticaj punih sedam dana prije službenog izlaska 19. svibnja
Negdje, dok ovo čitate, „u mraku“ (vjerojatnije u blještavo osvjetljenoj sobi – smrt stereotipima!) sjedi čovjek ispred monitora i piše igru. Bez tima, bez budžeta, bez investitora i bez realne nade da će od toga ikad živjeti. I uživa
Lutanje modernim „neo-retro“ krajolikom ponovnih izdanja čuvenih starih računala i igraćih konzola dovelo me do očitog pitanja, koje nije toliko očito dok svoje planove za kupnju nečega takvoga ne predstavite svojoj boljoj polovici: gdje to držati? I zašto, uopće, to negdje držati?
Dva prošlogodišnja jahača emocija neutješnih starkelja, informatički stasalih u 80-ima i 90-ima, donose miris zauvijek mladosti, po cijeni usporedivoj s cijenom suvremenih konzola…
Takozvane "AAA" igre – one s budžetima većim od filmskih hitova, tehnički ispolirane i sa zapletima koji golicaju maštu, prema svoj prilici su za nama – igrači sada jednostavno smatraju da je 80, ili najavljenih 100 eura (dolara, funti – ista stvar…) jednostavno previše za ono što im se nudi
Iako se VR često spominje u kontekstu vrhunske računalne i specifično igraće tehnologije, konkretni tržišni podaci o troškovima razvoja i prihodima od prodaje bitno su manje u fokusu javnosti. Kada se, pak, do njih dođe, jasno je da se i dalje radi o izrazito nezreloj tehnologiji, koja ne donosi zaradu, već gubitke
Sa svim tim umjetnim inteligencijama o koje se spotičemo na svakom koraku i "revolucionarnim" ovim i onim, očekivao bi čovjek da smo zagazili u doba interakcije igrača i računala koja se ne razlikuje od interakcije sa živim ljudima. I bio bi u krivu
U životu svakog igrača postoji taj jedan trenutak ekstremne jasnoće kada shvati da je neka igra kojoj je posvetio veliki dio života zapravo šljuka, a on sam je jelen
Davno su prošla ona vremena kada je prosječna matična ploča imala jedno 6-8 ISA utora za "popikavanje" svih mogućih kartica koje bi vam pale na pamet. "Sada je sve integrirano", vele, tri PCI utora dovoljna su za svakoga. Malo sutra...
Jedna od čestih zamjerki profesionalnih recenzenata raznim igrama je – „kratkoća“, a pod tim pojmom podrazumijevaju da je igru moguće završiti u manje od 40 ili 60 sati. Koliko bi vi htjeli da igra traje, da se ne lažemo?
U prošlom Tupom pogledu zapitao sam se tko bi uopće kupio dodatak PlayStationu koji je sâm osjetno skuplji od same konzole – VR2 naglavnik koji je izašao u veljači. Odgovor je: tko god može – možda je ovo ono što će uvesti VR u mainstream igranje
Kada je prije sedam godina izašao prvi Sonyjev PlayStation VR, i Sony i igrači imali su velika očekivanja – VR igranje na PlayStationu 4! Prodano je pet milijuna komada, a na kraju je za nj izdana šačica igara. S nasljednikom koji je izašao ove godine stvari su, pak, drukčije – čini se da od njega samo Sony nešto očekuje, a mušterije se svijećom treba tražiti
U posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo većeg broja on-line servisa, besplatnih ili komercijalnih, koji na temelju jednostavnog tekstualnog opisa kreiraju slike raznih stilova, složenosti, nevjerojatnih odnosa, koje izgledaju kao da ih je crtao nadareni čovjek. Uzimaju li kruh grafičkim odjelima u razvoju igara?
Tek smo se vratili s ljetnih odmora, a već o jeseni i zimi – što da vam kažemo – jako volimo planirati unaprijed. Ovaj put – tri igre od kojih najviše očekujemo ove jeseni
Na žalost, ponovno živimo u "povijesno zanimljivim vremenima", povijesnom razdoblju o kojem će generacije kasnije možda sa zanimanjem čitati, ali koje bi oni koji su ga preživjeli (kuc-kuc, da se ne poradujemo prerano…) najradije preskočili. Mogu li nam igre pomoći sačuvati razum?
