Pretilost je globalni problem koji se posljednjih godina tretira sve ozbiljnije – ne samo kao estetska ili životna navika, nego kao kronična bolest povezana s čitavim nizom drugih zdravstvenih rizika. Lijekovi poput semaglutida (poznatog iz komercijalnih preparata Ozempic i Wegovy) već su promijenili paradigmu liječenja, jer značajno smanjuju tjelesnu masu potiskivanjem apetita. No, oni nisu bez mana: često dolazi do gubitka mišićne mase, a nakon prestanka terapije težina se vraća. Upravo zato se pozornost usmjerila prema novim pristupima.

Kako radi RES‑010?

Inovativni antisense oligonukleotid nazvan RES‑010 predstavlja lucidno rješenje koje je pobudilo veliko zanimanje jer donosi drukčiji pristup od već poznatih lijekova. Riječ je o „pametno dizajniranoj“ (smart designed) molekuli koja „utišava“ mikroRNA miR‑22, svojevrsnog dirigenta u orkestru metabolizma. MiR‑22 ne djeluje samo na jedan put, već koordinira cijeli niz procesa: od skladištenja i sagorijevanja masnoća, preko rada mitohondrija, do preoblikovanja masnog tkiva i njegovog prijelaza iz pasivnog „spremnika“ u aktivnije, energetski potrošno tkivo. Kada je taj regulator utišan, stanice masnog tkiva počinju raditi drugačije – energiju troše brže, a višak masti se lakše mobilizira.

Za razliku od semaglutida i drugih GLP-1 agonista koji stišavaju centar za apetit u mozgu i time posredno smanjuju unos hrane, RES‑010 djeluje izravno na mjestu gdje se pretilost fizički događa – u samoj „radionici“ masnih stanica. Dakle, RES-10 ne mijenja osjećaj gladi nego mijenja način na koji tijelo upravlja energetskim resursima. Drugim riječima – ne igra na kartu smanjenja unosa, već na temeljitu promjenu našeg biološkog softvera za kontrolu procesa uporabe i skladištenja energije. Zbog takvog pristupa lijek potencijalno nudi dugotrajniji učinak, uz manju vjerojatnost povratka kilograma nakon prestanka terapije.

Istraživanje je proveo tim znanstvenika tvrtke Resalis Therapeutics, a rezultati su predstavljeni prije nekoliko dana na kongresu European Association for the Study of Diabetes (EASD 2025) u Beču.

Što su antisense oligonukleotidi?

Antisense oligonukleotidi (ASO) su kratki, sintetski lanci nukleotida – gradivnih jedinica DNK i RNK – osmišljeni tako da se vežu uz specifičnu RNK molekulu u stanici. Kada pronađu svoju „ciljnu“ RNK, ASO je mogu blokirati, razgraditi ili promijeniti njezinu funkciju. Time se utišava ili modulira aktivnost određenog gena. Drugim riječima, antisense tehnologija ne mijenja samu DNK, nego kontrolira što će se od genetskog zapisa doista prevesti u protein. Naziv „antisense“ dolazi iz same logike molekularne biologije: „anti-sense“ lanac je onaj koji je komplementaran „sense“ ili kodirajućem lancu RNK, pa se za njega veže i time sprječava ili mijenja njegovo prevođenje.

U medicini se ASO već koriste u terapiji rijetkih genetskih bolesti, primjerice spinalne mišićne atrofije, gdje blokiranjem točno određene RNK štite proizvodnju ključnog proteina. Zanimljivost je i u tome što se takve molekule mogu dizajnirati relativno brzo, prilagođavajući se različitim ciljevima u genomu. U slučaju RES‑010, antisense oligonukleotid je usmjeren na mikroRNA miR‑22, regulator koji upravlja metabolizmom masti i energetskim troškovima organizma.

Rezultati u životinja i primata

U eksperimentima na miševima, životinje koje su primale RES‑010 izgubile su oko 12 posto tjelesne mase u odnosu na kontrolne, i to bez promjene u količini hrane koju su jele. Drugim riječima, glodavci su jeli jednako, ali su trošili više – što jasno upućuje na to da lijek djeluje na potrošnju energije, a ne na apetit. Zanimljivo je da se uz gubitak masnoće zabilježilo i poboljšanje metaboličkih parametara, poput osjetljivosti na inzulin i smanjenja masnoća u jetri.

U studijama na ne‑ljudskim primatima rezultati su bili još izraženiji i relevantniji za usporedbu s čovjekom. Zabilježeno je 15 posto smanjenja masnog tkiva, uz tek 1 posto gubitka mišićne mase. To je važna razlika jer očuvanje mišića znači dugoročno bolji metabolizam i manji rizik jo‑jo efekta (rebound-fenomena povratka na staru „kilažu“ nakon prestanka uzimanja lijeka). Za usporedbu, semaglutid kod istih životinja izaziva gubitak mišićne mase od oko 8 posto, što se u praksi često povezuje s padom fizičke snage i bržim povratkom kilograma nakon prestanka terapije.

Još važnije, kada su primati najprije liječeni semaglutidom, a potom RES‑010, nisu imali povrat težine nakon prestanka terapije – što je čest problem kod GLP‑1 agonista i ključna zamjerka njihovoj dugoročnoj učinkovitosti. Ovaj rezultat sugerira da kombinacija terapija može ne samo pojačati učinak gubitka težine nego i osigurati njegovu trajnost.

Kliničke studije u tijeku

Za razliku od kardarina, međutim, kod RES-010 do sada nisu prijavljene nikakve značajnije nuspojave u pretkliničkim ispitivanjima (pokusima na laboratorijskim životinjama). To je ohrabrujući podatak, iako se dugoročna sigurnost ovakvih molekula mora još dokazati kroz klinička testiranja na ljudima, a prva su već započela krajem 2024. godine u Nizozemskoj i uključuju 80 ispitanika s izraženom pretilošću ili umjereno prekomjernom težinom. Procjenjuju se sigurnost, podnošljivost i doziranje RES-010, a prvi rezultati očekuju se početkom 2026. godine. Tek tada će biti jasno hoće li se obećavajući pretklinički rezultati moći prenijeti i na ljude.

Naravno, kao i u svim znanstvenim inovacijama, unatoč obećavajućim podacima prvih rezultata, valja biti oprezan. Sve dosad viđeno odnosi se na životinjske modele. Povijest razvoja lijekova prepuna je primjera gdje uspjeh na miševima i primatima nije značio uspjeh kod ljudi. Također, manipulacija mikroRNA nosi rizik neželjenih „off‑target“ učinaka, jer iste molekule sudjeluju u brojnim biološkim procesima.

Dugoročno, nije poznato kako će ovakvo „preprogramiranje“ metabolizma utjecati na organizam – posebno kada se uzme u obzir kompleksnost i međusobna povezanost metaboličkih puteva.

Nova era?

Ako RES‑010 ispuni očekivanja, mogao bi započeti novu eru lijekova protiv pretilosti. Umjesto da samo potiskuju apetit, takvi lijekovi išli bi izravno na biološke osnove skladištenja i trošenja energije. Potencijalno, mogli bi se koristiti u kombinaciji s postojećim terapijama, smanjujući njihove nuspojave i sprječavajući povrat težine. Osim same pretilosti, ovakav pristup mogao bi imati učinka i na bolesti koje su s njom povezane: inzulinsku rezistenciju, masnu jetru i poremećaje masnoća u krvi.

RES‑010 još je daleko od šire primjene. No, za razliku od dosadašnjih lijekova, koji su često pokušavali „varati“ mozak ili smanjivati apetit, ovaj pristup ide korak dublje – u samo tkivo, u genetiku i molekularnu regulaciju energije. Ako uspije, mogao bi postati jedno od ključnih oružja u borbi protiv pretilosti, jedne od najvećih zdravstvenih prijetnji modernog doba.  

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}