Iako je prvi let imao prije 13 godina, F-35 koji je nasljednik nikad do kraja realiziranoga JSF-a (Joint Strike Fightera) i dalje je u porođajnim mukama pa se povremeno pojave i tekstovi koji govore o najskupljem promašaju u američkoj povijesti. Međutim, američka vojna industrija, ako ništa drugo, poznata je po tome da i očite promašaje u nekom trenutku (Bradley AFV, primjerice ili Osprey) nadograđuje i ulaže u njih vagone novaca dok više nisu promašaji, pa ako treba i deseterostruko ili stostruko premašiti originalni budžet – nema problema.

Po svoj prilici to će biti slučaj i sa F-35 koji je, primjerice, u mornaricu SAD-a  u operativnu upotrebu ušao tek prošle godine, a već sada govore o potrebi za velikim nadogradnjama. U njihovom slučaju, mantra nije „iduća dva tjedna su ključna“ već „iduće tri godine su ključne“. Toliko se očekuje da će biti potrebno vremena da se uz nešto stotina milijardi dolara nadogradi računala u do sada isporučenima i budućim zrakoplovima, te prateći softver.

Ime programa je Tech Refresh 3 (TR3) i uključuje nadogradnju centralnog procesora, memorije, panoramskog glavnog ekrana u kokpitu lovca i nadogradnja radara i softvera za baratanje oružjem (Zanimljiv podatak je da više desetljeća stariji F-15 ima veće borbene mogućnosti i barata s više tipova oružja od F-35. Razlog? Softver.)

Pored ovih, moguće je da će Lockheed i USAF dograditi i mogućnost lansiranja i upravljanja dronovima (Skyborg – Attritable Drone Wingman Project – potrošni dronovi sposobni za obavljanje ratnih zadaća).

Ipak, najveća nadogradnja softvera tiče se logistike koja nema direktne veze s taktičkim mogućnostima zrakoplova, odnosno sređivanja ALIS-a – Automated Logistics Sustainment System koji je zapravo baza podataka o dijelovima zrakoplova, njihovom habanju i automatiziranom slanju zamjenskih.

U teoriji stvari bi trebale funkcionirati kao u SF-u – po slijetanju tehničari učitavaju podatke sa zrakoplova, komponente javljaju svoje stanje resursa, back-end sustav automatski po potrebi naručuje zamjenske dijelove iz logistike i sve radi „leva-leva“.

U stvarnosti, ALIS nikada nije radio kako valja pa se Ministarstvo obrane žalilo kako sustav ne isporučuje potrebne dijelove, posebno u realnim teatrima operacija, a isporučuje nepotrebne.

Navodno je, prema pisanju Defense Newsa (https://www.defensenews.com/air/2019/02/27/how-the-us-air-forces-kessel-run-team-plans-to-solve-one-of-the-f-35-programs-biggest-headaches/) ALIS tako dizajniran da je za tjedan letenja F-35 u prosjeku tehničarima potreban tjedan copy/paste podataka iz tablica koje se učitaju s aviona u razne druge Excel tablice, stupac po stupac!

Najavljena nadogradnja ALIS-a zvat će se Kronos - a koji bi tjedni proces ručnog rada s podacima trebao optimizirati na – 15 minuta.

Razmislimo malo o ovome – u američkom vojnom tjednu je 6 radnih dana po 12 sati – 72 radna sata. Ukoliko je stvarno moguće optimizirati proces 288 puta (28.800%) – što nam to govori o izvornom „rješenju“ i njegovoj racionalnosti?

Kronos je, međutim, samo međurješenje – američko Ministarstvo obrane se nada da će kompletan ALIS biti zamijenjen još jednim akronimom – ODIN-om - Operational Data Integrated Network.

A dok se to radi, USAF ima vlastiti razvojni tim Kessel Run koji radi na „Mad Hateru“, programu koji će omogućiti proces koji nazivaju Continuous Capability Development and Delivery, a koji bi pak trebao omogućiti ubrzanje ugradnji novih mogućnosti za američke i strane vojske koje koriste F-35.

Ukratko – ako volite programirati baze podataka i mnoštvo kratica – američki vojni programi su zgodno mjesto za dočekati penziju praveći stalno nove revizije projekata za koje sredstava nikada ne manjka i koji nikada nisu gotovi…