Noćas smo u 3 sata pomaknuli kazaljke na 2 sata i tako prešli na zimsko računanje vremena. Kao što smo već pisali, prema prijedlogu Europske komisije, nakon ovoga prelaska na "zimsko vrijeme", iduće godine u ožujku vratit ćemo se na ljetno računanje, i nakon toga obaveznog pomicanja kazaljki na satovima više neće biti. Ali tek nas očekuje odlučivanje svake od država članica EU za sebe, što odabrati - trajno ostajanje na zimskom ili ljetnom računanju vremena.

Već smo anketirali čitatelje što misle o ukidanju zimsko-ljetnog računanja vremena, pa smo ovaj put riječ prepustili članovima redakcija, neka svatko izrazi svoj osobni stav.

Drago Galić – Zimsko i ljetno „računanje vremena“

Da je zimsko i ljetno „računanje vremena“ izgubilo svaki smisao, ako ga je ikad i imalo, odavna je svima jasno, ali sve do prije nekoliko godina iz nekoga je razloga bilo uobičajeno rugati se „Rusima“ i „Putinu“ koji su najavili da će odustati od njega što su i učinili 2011. U međuvremenu je i ostatak Europe shvatio da promjena računanja vremena dvaput godišnje ne donosi nikakve energetske uštede, a ljudima ide dubinski na živce jer im remeti obrasce spavanja i buđenja, tih nekoliko dana koliko nam je potrebno da se priviknemo na taj „sat naprijed“ ili „sat nazad“.

Valja imati na umu da „ljetno vrijeme“ ili „daylight saving time“ – DST kako se često označava u literaturi, nema veze sa svojim izvornim razlogom uvođenja koje je, igrom slučaja, počelo 1916. baš u Austrougarskoj koje smo i mi tada bili dio i tadašnjoj Njemačkoj. Nakon njih, zbog uštede energenata povremeno su i druge zemlje uvodile ovaj način promijenjenog računanja vremena, a Ujedinjeno Kraljevstvo u Drugom svjetskom ratu imalo je čak i „dvostruko ljetno vrijeme“ gdje se mjerenje mijenjalo za dva sata kako bi se više iskoristio dan u ljetnim mjesecima i time omogućio dulji dnevni rad tvornica koje su uglavnom bile namjenski upregnute u ratne napore – direktno u proizvodnju oružja, ili indirektno u održavanje populacije.

Tipično za ljetno vrijeme je da kad-tad, govori nam povijest, zemlje koje ga uvode odustaju od njega jer nema smisla. Tako se nakon Prvog i Drugog svjetskog rata ono ukinulo u većini zemalja koje su ga uvele, da bi se onda 70-tih, zbog naftne krize, ponovo počelo uvoditi.

Još zanimljivije je da ne postoje nikakvi dokazi da mijenjanje računanja vremena donosi ikakve, makar i minimalne energetske uštede, odnosno -  radi se o prelijevanju iz šupljeg u prazno.

Što se bioloških prednosti tiče za nas ljude, nitko nam ne brani da ljeti ranije ustajemo i vidimo više danjeg svjetla, ako nam je to tako strašno bitno (što, pogotovu u našem osunčanom podneblju, a posebno na obali, praktički nema nikakvog smisla), a mandatno ustajanje sat ranije je najobičnije nasilje nad ustaljenim ritmom na koji se navikavamo drugu, „zimsku“ polovicu godine i koji je sukladniji solarnom vremenu, premda to, zapravo, u ljudskom društvu nije naročito bitno jer odavna nismo ovisni o stvarnim prirodnim ciklusima nego o društvenoj organizaciji života.

Ukratko, ljetno i zimsko računanje vremena nikome nije mnogo naštetilo, ali ni pomoglo, ali iz načelnih razloga borbe protiv idiotizma i neupitnog povinovanja idiotskim idejama uvijek mi je teško padalo. Srećom smo se toga riješili, tako da sada pred nama ostaje za riješiti još samo par milijardi drugih manje ili više idiotskih navada kojima smo izloženi.

Oleg Maštruko – Dosta satovnog terora!

Što mislim o super-nazadnoj i debilnoj ideji pomicanja sata dvaput godišnje već sam napisao u tekstu za Bug Online koji je dostupan ovdje.

Čitam taj tekst sada, u momentu pirove pobjede nas pametnih vizionara, kada je i neko tijelo EU shvatilo idiotizam “ljetnog vremena” i dalo naputak da se s time prestane. Sve sam već tada savršeno napisao, a najviše mi se sviđa uvod: “Siguran sam da će naši potomci za 50 godina čitati o zimskom i ljetnom računanju vremena apsolutno zgroženi da je takva debilana ikad mogla postojati. Gledat će na to s užasom i nekuženjem s kojim mi čitamo o 12-godišnjacima koji su nekad normalno vukli vagone s ugljem u rudnicima, o robovima na plantažama pamuka, o liječenju prehlade heroinskim preparatima, o rješavanju mentalnih problema lobotomijom i ostalim, iz naše perspektive, zaostalim praksama iz prošlosti.“ Amen!

Što se tiče toga koje vrijeme odabrati, više-manje mi je svejedno. Bitno je da dogovor ne mijenjamo dvaput godišnje, a hoćemo li stvar podesiti da podne bude kad je sunce na nebu otprilike najviše…. Otprilike – jer ionako nikad nije točno…. Ili kad više nije baš toliko visoko – zaista nije bitno. Jedino za što se zaista zalažem je fleksibilizacija i individualizacija svačijeg dana – tko želi više danjeg svjetla neka se ustaje ranije, ali neka ne tjera nas ostale na pomicanje sata i glup pokušaj varanja astronomije i biologije. Kome paše drugačije, neka se ustaje kasnije, i da mu se to fleksibilizacijom radnog vremena i ostalih obaveza i omogući.

Ako u dilemi “ostati na zimskom ili ljetnom vremenu cijele godine“ baš MORAM dati glas, onda bi glasao za ljetno… a zapravo možda i ne bi. Zbilja mi je svejedno, samo da nema drndanja dvaput godišnje.

Davor Šuštić – Baš me briga

Otvoreno priznajem da čitavu priču oko pomicanja ili nepomicanja sata nisam pratio, niti me imalo zanima o čemu se tu radi. Ako će se satovi i dalje pomicati – dobro, a ako neće, opet dobro. Život ću organizirati prema vremenu koje mi žmirka s ekrana mojeg mobitela, kao i uvijek dosad. Bit će iritantno ako se dogodi da okolne zemlje više ne budu na "istom vremenu" poput Hrvatske, jer ću zbog toga sigurno uraniti ili zakasniti na neku pressicu, ali navikli smo se i na mnogo gore stvari…

Dragan Petric – Želim što duži dan

Kao netko tko je zaljubljenik u najnovije tehnologije, iznenađujuće je da – poput stanovitog Ćaće – preferiram klasične ručne satove, one „na kazaljke“. Pomicanje sata dva puta godišnje toliko mi je inkomodirajuć i besmislen čin da sam u svoju kolekciju (za razliku od Ćaće) uvrstio čak dva ručna sata. Jedan je „narihtan“ na zimsko, a drugi na ljetno vrijeme, pa šest mjeseci nosim jednog, a drugih šest mjeseci drugog i time izbjegavam ručno pomicati kazaljke jedan sat unaprijed, odnosno unatrag. Ideju da se u potpunosti ukine pomicanje sata utoliko smatram dobrom. Ne samo da će besmisao ručnog pomicanja satova (pogotovo kod mojih roditelja, koji to ne znaju napraviti sami na većini satova) time nestati, nego ću konačno moći nositi i jedan i drugi ručni sat iz moje kolekcije proizvoljno, kako mi koji dan stoji uz frizuru… :). Ako bi se mene pitalo koje računanje vremena fiksirati za stalno, svakako bih se odlučio za ljetno. Volim kada dani traju dugo i ljeti se ne mičem s plaže prije 21h, a ostao bih i duže da tada ne padne mrak. Zadržavanje zimskog vremena po ljeti pomaknulo bi mi tu rutinu sat unaprijed, što mi se ne sviđa, a zadržavanje ljetnog vremena po zimi osiguralo bi da ponekad, ipak, kući s posla idem po danu, a ne po noći… Ukratko: da, ukinite pomicanje sata i dajte da ljeto bude uvijek!

Denis Arunović - Baš me briga #2

Iako sam načuo da ukida praksa ljetno i zimskog "računanja vremena", na to nisam obraćao ama baš nikakvu pažnju dok mi kolega Rosandić nije uputio molbicu da napišem svoje mišljenje o ovoj promjeni. Totalno mi je svejedno da li će ostati zimsko i ljetno "računanje", no podržavam promjenu iz praktičnog razloga - ne moram više podešavati "glupe" satove u svom životu, onaj u autu i onaj na ruci. To je otprilike sav utjecaj koji je na moj život imalo famozno računanje. 

Vinko Krištić – Hoćemo dan!

Iako je zimsko računanje vremena ono „pravo“, određeno kretanjem Sunca i položajem u zenitu točno ili približno u podne, ipak sam definitivno pobornik ostanka na ljetnom računanju vremena, mada mi ni promjena sata nije uopće smetala u životu (ne'š ti nekakve prilagodbe - ionako spavam neredovito, nekad 5, a nekad 8 sati u komadu). Iako se mnogi bune kako će u tom slučaju u jutarnjim satima zimskih mjeseci biti mrkli mrak, činjenica je da je društvo nametnulo običaj kako za dobar dio radnog naroda posao počinje u 8, 8 i 30, ili čak 9 sati. To drugim riječima znači da te osobe dolaze kući najranije u 16,30 ili 17 h kada je zimi već teški mrak. Stoga od dana nemamo ništa. I ljeti mi je puno draža situacija kada dan traje do 21 sat. Cijelo popodne do navečer možete biti vani, baviti se raznim aktivnostima, družiti se s obitelji na otvorenom…

Što se tiče odabira ljetno ili zimsko računanje, stava sam da bi se u Europi trebala potegnuti ljetno/zimska granica. Npr. sve države južno od 50. paralele trebale bi prihvatiti ljetno (problem bi mogle biti velike zemlje poput Poljske, Njemačke i Francuske), a one sjeverno od 50. paralele zimsko računanje vremena. Na taj način se neće dogoditi da vozeći do Njemačke promijenimo četiri vremenske zone (ako se svakoj državi dozvoli odabir po svojemu). Osim toga, sjeverne zemlje ljeti neće imati problema s predugačkim danom (do 23 sata ili ponoći), dok južne zimi neće imati problema s prekratkim danom (samo do 16 h).

Spomenuo sam kako je društvo nametnulo da se najbolji dio dana, kada je Sunce aktivno, provodi spavajući ili „rintajući“ po mračnim uredima, obično daleko od vanjskog svjetla. To me jako žalosti. Ljudi su stvoreni da budu dnevna stvorenja, da koriste Sunce i vitamine koje pruža njegovo zračenje. Ljeti dok dan započinje u 4 ili 5 sati, mi spavamo do 7 ili 8, a uvečer smo budni do ponoći ili kasnije. Kad bi stvari bile prirodno ispravne, ljudski dan bi započinjao s prvim zrakama Sunca, a završavao bi nakon zalaska, ili malo kasnije. Naravno, ne bi bilo ispravno pomicati sat 2-3 sata unaprijed kako bismo vrijeme prilagodili sebi. Mi se trebamo prilagoditi vremenu. Čitavo društvo i gospodarstvo se treba prilagoditi vremenu – posao (općenito komunikacija među gospodarskim subjektima) bi trebao počinjati u 6 h (najdalje 7 h), a završavati u 14 h (najdalje 15 h). U suprotnom, za 100-200 godina evoluirat ćemo u šišmiše.

Sandro Vrbanus – Volim ljeto pa stoga biram zimsko vrijeme

Izazivanje umjetnog jednosatnog "jet laga" pomicanjem sata dva puta godišnje teško da ljudima može donijeti nešto dobro, općenito se pokazalo beskorisnim, pa sam zagovornik jedinstvenog računanja vremena tijekom cijele godine.

Kako bi izgledalo kada bismo ljetno vrijeme imali tijekom cijele zime najbolje se vidjelo posljednjih tjedan-dva u kojima je u našim krajevima svitalo značajno nakon 7 sati. Kad bi tako ostalo tijekom cijele zime oko Božića bismo danje svjetlo ugledali tek iza 8:30, što je već polako vrijeme kada umjesto "dobro jutro" treba početi pozdravljati s "dobar dan". Onima koji, poput mene, nisu fanovi zime i jutara ovako kasna svitanja vrlo bi teško padala, i imala bi smisla tek kada bi svima (školama, poduzećima, institucijama) radno vrijeme počinjalo od 9 sati.

S druge strane, po ljetnom računanju vremena zalaske Sunca usred ljeta gledamo oko 21 sat, što je i više nego prihvatljivo, i ne bih se bunio da se dan tijekom tog razdoblja ponešto i skrati. Osobno bih, dakle, odabrao zimsko računanje vremena tijekom cijele godine. Tmurnu bismo zimu tako lakše pregurali, a ljeto je ionako samo po sebi svjetlije i ugodnije.

Zimsko vrijeme nam je k tome i astronomski "prirodno", Sunce je tada u svom zenitu u podne, baš kako i treba biti i kako su nas u školi učili. Naravno da bi se tijekom ostalih godišnjih doba javile i neke čudne ili negativne posljedice poput svitanja oko 4 sata ili skraćivanja "korisnog" dijela dana poslijepodne i uvečer, ali nezadovoljnih će biti kako god da se odluči. Ne bih se pretjerano brinuo oko svega toga, jer se čovjek na sve s vremenom navikne, "k'o magare na batine"…

Miro Rosandić – Promjena dva puta godišnje je bila dobar kompromis

Ako bi me netko pitao da odaberem između ljetnog i zimskog računanja vremena i ja bih, subjektivno i osobno, bio sklon stavu većine iz naše ankete čitatelja koja je se odlučila za stalno ljetno vrijeme. No, već i taj detalj kako se radi o stavu ipak samo jednog dijela anketiranih sluti na to kako neće svi biti zadovoljni s novonametnutim računanjem vremena, kakvo god ono bilo. Ma koje računanje odabrali, uvjeren sam da će se vremenom pojaviti sve više gunđavaca koji će govoriti kako smo pogriješili i kako je trebalo izabrati baš ono drugo.

Nije to jedini problem - preporuka EK da svaka zemlja za sebe odluči hoće li preći na zimsko ili ljetno računanje, moglo bi vrlo lako stvoriti niz novih komplikacija ako među susjednim zemljama izostane konsenzus oko odabira istog načina računanja vremena.

Ako zavlada šarenilo u odbiru načina računanja vremena morat ćemo uz već postojeće vremenske zone imati posebnu tablicu kako bismo znali u kojoj je državi na snazi jedan od moguća dva računanja vremena. Onima koji imalo više putuju ili često komuniciraju s ljudima u drugim EU državama to će donijeti dosta zbunjujućih situacija.

Mnogi objašnjavaju s jakim argumentima kako je zimsko računanje „prirodnije“, no duplo više ostalih daje svoj glas za ljetno računanje jer im je draže da u kasne sate tijekom godine veći broj dana bude sunčevog svjetla. Koliko je teško donijeti dobru odluku pokazuje primjer Rusije. Oni su 2011. ukinuli promjenu računanja vremena i za stalno prešli na ljetno računanje vremena. No, nakon tri godine su se predomislili i dekretom Putina 2014. prešli su na zimsko računanje vremena (za cijelu državu) jer se pokazalo da ljetno računanje nije bilo primjereno za sjeverni dio zemlje, a i poljoprivrednici su bunili da ima to stvara probleme.

Nemojte zaboraviti da je odluka o odabiru načina računanja vremena u EU prepuštena vladama pojedinih država. Tako se lako može dogoditi da se bira između populističkih i stručnih rješenja, a to će otvoriti se prostor za politikanstvo i prepucavanje s oporbom. Ukratko - moglo bi i tu biti svađa i prepucavanje koje će nam prisjesti.

Zar ne bi zato bilo najjednostavnije da sve ostane kao i do sada? Iako ta umjetna promjena s ljetnoga na zimsko i obrnuto, nije donosila izravne koristi (tako barem kažu), to je bila neka vrsta kompromisa u kojoj se ni jedna strana (mislim na zagovornike zimskog, odnosnog ljetnog vremena) nije mogla žaliti kako im je nešto nametnuto. Svi su imali dio godine u kojem uživaju i onaj u kojem "trpe". Meni je, recimo, mrski ovaj zimski period računanja vremena, to mi je samo još jedan element nedrage mi zime. Ali baš zato mi je još draži bio dolazak proljeće čiji je početak označavao i prelazak na ljetno računanje. Ukoliko pređemo za stalno na ljetno vrijeme vjerojatno ću se na to brzo naviknuti, ali što ako ipak izaberemo zimsko? E, to mi već zvuči depresivno!

Tko zna, možda ćemo se još s nostalgijom sjećati dobrih starih vremena kada smo svi zajedno u EU pomicali kazaljke satove dva puta godišnje...