Prije nešto više od godinu dana testirali smo integrirano pojačalo naziva Argon Audio SA1, tada jedino u proizvodnom katalogu sad već tržišno sasvim relevantne tvrtke skandinavskog porijekla. U međuvremenu je tvrtka, uglavnom, užurbano obnavljala ponudu svojih serija zvučnika (nova serija pasivnih zvučnika Forus, nove iteracije glazbenih sustava Forte), te popunjavala program analognih izvora zvuka, koji tako trenutačno broji čak četiri modela gramofona. Uz to, u pripremi je još jedan, dosad najbolji Argonov gramofon, koji bi uskoro trebao stići na tržište, s obzirom na to da je predstavljen na nedavnom High-End 2024. sajmu u Münchenu.

No, kako smo to u neku ruku i naslućivali, uz navedene novosti, tvrtka je na tom najvećem svjetskom sajmu audioopreme najavila i dva nova modela integriranih pojačala, modele Argon Audio SA1 MK2 te Argon Audio SA2. Kad je riječ o izlasku na tržište, model koji danas testiramo – SA1 MK2 – već je u prodajnim katalozima zastupnika širom europskog tržišta, pa tako i kod nas, dok bi drugi model trebao vrlo skoro osvanuti u ponudi (a i njega ćemo uskoro testirati).

Ne diraj ništa

Recenzirajući onomad Argonov model SA1, izvedbi i dizajnu uređaja uputili smo dobar broj epiteta, ali naglasili i nekoliko mana. Zaprimivši SA1 MK2 na test, zaključili smo da ćemo tijekom pisanja ovog teksta u principu moći ponoviti gotovo sve navode koje smo uputili prethodnoj generaciji modela.

SA1 MK2 je obličjem, naime, gotovo identični blizanac prethodnom modelu. Taj status uključuje sve pozitivne aspekte koje smo mu uputili prije godinu dana, no i one negativne – i nadalje je gotovo nemoguće vizualno ocijeniti na kojem je ulazu pojačalo pri uključenju, jer onih već poznatih pet dioda na prednjoj ploči uređaja, niti na nasljedniku nisu nikako označene. To je doduše, kao i u prethodnom slučaju, relativno malo važno, jer auto-sense sustav i ovdje radi jednako pouzdano, tako da će jedino važno biti to da pustite signal sa željenog izvora, i pojačalo će se samo prebaciti na adekvatni ulaz.

Veći problem je to što i nadalje nema nikakvog pokazatelja trenutačne razine glasnoće, pa i kupcima redizajniranog modela moramo uputiti istu napomenu – pokušajte se pri prvom dnevnom puštanju pojačala u pogon sjetiti da odvrnete pot glasnoće beskonačnog tipa ulijevo, kako vas ne bi iznenadio nagli zvučni tlak. U tom smislu, apel za poboljšanjima u tom području i dalje će biti upućen u smjeru nekih novih generacija uređaja. Nama se čini da su tih pet diodica s prednje strane mogle – alternativno ulazima, ali i sasvim zgodno – biti iskorištene barem kao okvirni indikator razine glasnoće.

Kad je riječ o samom estetskom dizajnu modela SA1 MK2, tu je zapravo bilo i najmanje potrebe da se bilo što posebno učini, jer dizajn uređaja i nadalje je jednako čist i elegantan. Boje u kojima je moguće dobiti novu verziju pojačala ostaju crna i bijela, što jest adekvatno, no s obzirom na to da će moćniji model SA2 doći i u jednoj novoj boji (plus još s ponekim vizualnim doskočicama), smatramo da ništa posebno ne bi utjecalo na prodaju ni jednog, niti drugog modela, kada bi i SA1 MK2 dolazio u barem još jednoj kolor opciji. Spomenimo tu i standardni prekidač stand-by stanja, kao i senzor daljinskog upravljača na prednjoj ploči, čisto kako ih ne bismo izostavili iz opisa.

Pakiranje uređaja nije se posebno promijenilo. Kutija u kojoj uređaj dolazi, i nadalje je vrlo praktična glede transporta i zaštite pojačala, a u njoj dolaze upute jednako (pre)kratke kao i dosad, strujni kabel s dva izvoda, te daljinski upravljač identičnih funkcionalnosti, uz jednu minimalnu vizualnu cvebu kao novost.

Na pozadini ipak nešto novo

Sa stražnje strane uređaja ipak je moguće razaznati je li u pitanju SA1 MK2, ili njegov prethodnik. Tu se, naime, kočoperi HDMI ARC ulaz, koji prethodna generacija uređaja nije imala. Čak i kada bismo pretpostavili situaciju u kojoj nije, umalo pa simultano, na tržište izbačen i model SA2 (koji donosi neke još značajnije novosti, uz HDMI ARC priključak), čini se da bi i u tom slučaju dodatak isključivo te funkcionalnosti na SA1 MK2 bio sasvim racionalan pristup. Naravno da bi još jedan S/PDIF koaksijalnog tipa bio koristan, no objektivno, on i nije suviše nužan u kontekstu uporabe koja će pred Argon SA1 MK2 biti predstavljena u gotovo maksimalnom broju slučajeva.

Radit će se, dakako, o korištenju u okviru dnevne sobe korisnika, sa svim ostalim vidovima i vrstama kućne zabave, a oni se – jasno – odnose na korištenje televizora. Bilo u slučaju praćenja audiovizualnih sadržaja, bilo kao zvučna potpora korisnikova sustava za igranje igara. To će sve samostalno pokriti HDMI ARC ulaz, pa za neke druge profile uporabe prema izboru korisnika, zapravo ostaje sasvim dovoljno mogućnosti.

U odnosu na prethodni model, raspored priključaka sa stražnje strane ponešto je ispremiješan, pa tako ovdje funkcionalnosti počinju vijkom uzemljenja MM analognog priključka, a zatim USB ulazom za potrebe nadogradnje firmwarea. Nakon toga, slijedi već spomenuti HDMI ARC priključak, a nakon njega optički ulaz, koji je na novom modelu usamljen (prva generacija uređaja imala je dva optička S/PDIF-a). Tu su zatim dva analogna RCA ulazna para; prvi je priključak za gramofon, a drugi je analogni linijski ulaz. Pojačalo ima i analogni par RCA izlaza, pre-out za potrebe priključka vanjskog pojačala snage ili subwoofera. Stražnja ploča završava solidnim zvučničkim izlaznim terminalima te strujnim priključkom s dva izvoda.

Dodajmo tome još činjenicu da Argon SA1 MK2 podržava Bluetooth u verziji 5.0 (aptX HD, AAC), za razliku od manje sposobnog standarda Bluetooth 4.2, koji je podržavala prva iteracija uređaja.

Dokazana tehnologija iznutra

Iznutra, sudeći prema materijalima koje smo dobili od proizvođača (i koji se uglavnom odnose na novosti vezane uz moćniji model SA2), Argon nije ništa epohalno mijenjao. Jasno je i zašto – već u prvoj verziji pojačala SA1 tehnološki koncept dokazao se u blještavom izdanju, nadišavši okvire vlastite cjenovne klase kvalitetom glazbenog performansa. Ponovimo samo ukratko – radi se o primjeni takozvanog Full Digital koncepta amplifikacije, pri čemu je izlaz iz internog DAC-a (pouzdani 32-bitni ESS Sabre) "prikopčan" direktno na izlazni stupanj pojačala, tako da se kontrola glasnoće odvija u digitalnoj domeni, a izlazni signal dalje se modulira PWM impulsima.

Kako kaže Michael Kragelund, Argonov inženjer i glavni dizajner njihovih amplifikacijskih sklopova, prva verzija pojačala bila je u razvoju četiri godine. Stoga su u Argonu interne sklopove uređaja za potrebe novih modela odlučili učiniti inkrementalno boljima, sustavno ih revidirajući, kako bi iz njih "iscijedili" maksimum snage i kvalitete. Ako pronađete test prethodnog modela SA1 na Bugovim stranicama, možete podrobnije iščitati i neke njegove tehnološke specifikacije, koje bi sada, na modelu SA1 MK2, trebale biti još ponešto bolje. Ta se poboljšanja, kako stvari stoje, u prvom redu odnose na segmente pretpojačala, sklop korekcije signala na izlaznom dijelu pojačala, te na tehnologiju koju nazivaju "soft-switching", a tiče se strujnog napajanja uređaja.

U dijelu pretpojačala, kažu, kreirali su nekoliko "staza" kojima signal putuje, što im je bilo posebno važno zbog njihove ponude gramofona, odnosno napora koje tvrtka ulaže u analogne izvore zvuka. Tako SA1 MK2 koristi usluge kvalitetnih Burr-Brown operacijskih pojačala i preciznih kondenzatora, na putu RIAA korekcije signala. Također, zbog interne topologije pojačanja u digitalnoj domeni, Argonova nova pojačala imaju posebni sklop pretpojačala samo za potrebe pre-out izlaza, kako njegov utjecaj ne bi uskraćivao dinamičke mogućnosti koje pruža temeljni sklop pojačanja signala.

Kad je u pitanju segment izlaznog pojačala, te govorimo o uređajima digitalnog ustroja, očito se ne može precijeniti utjecaj korekcije povratne sprege, pa se Argon zato dodatno posvetio i tom problemu, u kontekstu svog vlastitog dizajna izlaznog pojačala. Usput budi rečeno, čini se da je neke recentne hit-proizvode drugih kompanija upravo taj segment, odnosno propust oko ozbiljnijeg bavljenja korekcijom signala na izlazu, inače vrlo dobrih tehnoloških sklopova, u određenoj mjeri koštao pozitivne reakcije tržišta glede krajnjeg performansa uređaja, unatoč vrlo kompetitivnim ostalim funkcionalnostima.

Za strujno napajanje kažu da zbog svog ustroja "mekog preklopa", u odnosu na tradicionalna switching napajanja, ima veću učinkovitost i puno manje neželjene buke u signalu, što omogućuje pojačalu da se nosi i s vrlo zahtjevnim opterećenjima zvučničkih konstrukcija, čak i kad njihova impedanca pada vrlo nisko.

Sve u svemu, kad ovim navodima dodamo činjenicu kako je, unatoč svim ovim poboljšanjima – ma, čak i da uzmemo kako je riječ samo o radnom vremenu i zadacima inženjerskog tima koji je tematizirao ta poboljšanja, a kamoli još i implementirao ih – Argon ponudio tržištu tako dorađen uređaj za cijenu nižu od prethodnog modela, nema nam druge nego nakloniti se Skandinavcima, i skinuti im kapu. Doduše, u obzir moramo uzeti i to da su se navedena poboljšanja radila paralelno za dva modela, no i to je samo za sebe činjenica koja, opet, njihovom menadžerskom timu ide u zaslužene laude.

Plavi ponedjeljci, u svim bojama

Kako smo već imali iskustvo s prethodnim Argonovim modelom integriranog pojačala, pomalo smo bili spremni na situaciju u kojoj možemo biti vrlo zadovoljni glazbenom predstavom kakvu nam je danski proizvod sposoban isporučiti. Svejedno, isprobali smo gotovo sve opcije konekcije s ulaznim izvorima, u prvom redu, naravno, HDMI ARC.

Kad je o tom dijelu riječ, čini se da će krajnji performans najviše ovisiti o kompetenciji televizora koji prosljeđuje signal u pojačalo, s obzirom na to da izgleda kako nisu još svi proizvođači televizora usmjerili fokus na "peglanje" kvalitete izlaznog audiosignala, odnosno na način i količinu njegova procesiranja. Tijekom testa, Argon nam je poslao i novi firmware za pojačalo, koji je bio usmjeren na poboljšanje stabilnosti HDMI ARC i optičke veze sa Samsungovim televizorima. Ako ništa drugo, možemo potvrditi da je postupak nadogradnje firmwarea trivijalno jednostavan, iako će vam za to trebati računalo.

No, ono što nam se učinilo važnije jest činjenica da smo zvukom s analognog ulaza bili zadovoljniji nego u slučaju prethodne verzije uređaja, tako da izgleda kako su u Argonu uistinu poboljšali neke karakteristike tog sklopa. Također, učinilo nam se da novi uređaj pokazuje određene sklonosti bolje sinergije s određenim zvučnicima. Primjerice, jako dobar rezultat dobili smo s jednim minijaturnim parom zvučnika, kojima je čvrsta, odrješita i energična Argonova kontrola bas-registara, izgleda, iznimno pogodovala, zbog čega su ti malci gotovo uspijevali punim i raskošnim zvukom ispuniti prostoriju koja je objektivno prevelika za njihove dimenzije. Sve to, bilo je uklopljeno s besprijekorno povezanim srednjim i visokim frekvencijskim područjem, koje je doduše – ovisno o paru zvučnika s kojima je SA1 MK2 radio – ponekad zazvučalo previše entuzijastično.

Probali smo zabilježiti poneki konkretan dojam druženja s Argonom SA1 MK2. Odlučili smo se za kompilaciju singlova britanskog benda New Order, pod nazivom "Substance 1987", iz godine analogne naslovu. Kolekcija pjesama isuviše je širokog žanrovskog određenja da bi se on dao definirati, te su one povezane puno jačim "ljepilom" – životnim optimizmom. Kada bi u nekom alternativnom svijetu tih godina postojale kladionice koje bi davale omjere kojim će smjerom Bernie, Stephen i Hookie krenuti nakon tragičnog kraja njihova suradnika, nesretnog Iana Curtisa, vjerojatno bi male izglede davale razvoju situacije kakav se dogodio s New Orderom. Iako u većini potreseni događajem iz svibnja 1980., ekipa se odlučila pojačati Morrisovom tadašnjom djevojkom Gilian Gilbert, i krenuti u daljnja glazbena istraživanja. Čini se da su u nekom trenutku otkrili kako su "zvučne skulpture" kojima ih je naučio njihov producent Martin Hannet jednako tako prispodobive, ne samo elektronski kreiranim ritmovima, nego i vedrim životnim raspoloženjima, koja su im očito u tom razdoblju bila više nego potrebna.

U svakom slučaju, tada su iza sebe ostavili povijest u obliku vječnozelenih glazbenih brojeva, koji danas omogućuju i svima nama vlastitu dozu životne radosti, posebno ako do nje dolazimo na tako jednostavan, nekompliciran i pristupačan način. Ako vas uhvati "plavi ponedjeljak", znajte da je do razrješenja od tmurnih oblaka poprilično lako doći – uređaji kao što je Argon SA1 MK2 dušu su dali za to.

Jednako kao i u slučaju prethodne verzije pojačala, a zapravo bismo rekli – i podosta više – čini se da Argon Audio SA1 MK2 trenutačno nema konkurencije glede pitanja isporučenih benefita funkcionalne i sonične vrste, za tržišnu cijenu koju njegov proizvođač traži. Vidjet ćemo kako će stvari izgledati jednom kad se pojavi model SA2, no ovo pojačalo s implementacijom HDMI ARC ulaza dobilo je onu vrstu polivalentnosti, gotovo demokratičnosti, kojem jedino pojedini dalekoistočni proizvođači mogu konkurirati – ali samo u rijetkim slučajevima, a nikako ne u pravilu.

Potez snižavanja cijene u odnosu na prethodnu verziju, uz dodatne funkcionalnosti i revidiranu te poboljšanu internu strukturu, tvrtke koje prijavljuju prihod u juanima očito trebaju shvatiti kao ozbiljno i opasno upozorenje. Na europskim meridijanima, kad je riječ o modelu Argon Audio SA1 MK2 i Bugovim recenzijama – ponovno Best Buy.

Argon Audio SA1 MK2

• Vrlo kvalitetan tehnološki ustroj odličnih zvučnih performansi
• Uspješan, moderan i praktičan dizajn
• HDMI ARC ulaz dodao je novu dimenziju funkcionalnosti
• Niža cijena nego kod prethodnika
• Odličan omjer uloženog i dobivenog

• Još uvijek nedovoljno dobro riješene upravljačke funkcionalnosti, posebno kad je riječ o regulaciji glasnoće

Izrada 9

Mogućnosti 8

Performanse 9

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 329 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Sonus Art