Kioxia se odvojila od Toshibe prije nekih šest-sedam godina, no i dalje se solidno drži u sektoru pohrane podataka. Ovaj put na tapetu je druga generacija njihova prijenosnog SSD-a iz serije Exceria Plus, jednakih nazivnih performansi, ali osjetno manjih dimenzija. Tako druga generacija mjeri 72 x 40 x 11,8 milimetara, što je osjetno manje od prethodnika, koji je tri centimetra dulji, tri milimetra deblji i pet milimetara širi. Također je i laganija – svega 42 grama, naspram 76 grama. A i kućište je drugačije oblikovano – konveksni oblik zamijenjen je konkavnim (udubljenim).

Kompaktna, ali ozbiljna izvedba

Dizajn nove generacije Kioxijina SSD-a odmah ostavlja dojam da je riječ o uređaju kojemu je važna funkcionalna estetika. Kućište je izrađeno od aluminija, mat površine s metalik efektom, koja ne hvata otiske prstiju i pomaže u pasivnom odvođenju topline. U rukama djeluje dovoljno čvrsto i robusno, unatoč maloj masi. Takav SSD veličine je otprilike dva glomaznija USB memorijska sticka, ali tipične uređaje tog tipa pregazi u performansama.

Kioxijin SSD ima USB-C konektor te se spaja na USB 3.2 Gen 2 sučelje propusnosti do 10 Gbit/s, korištenjem UAS (USB Attached SCSI) protokola. U kutiji dolaze dva kabela duljine oko 30 centimetara – jedan USB-C – USB-C, te drugi USB-C – USB Type-A. Umjesto toga, radije bismo vidjeli jedan USB-C kabel i adapter u USB Type-A zakačen za jedan kraj kabela oko konektora, jer ovako sa sobom morate nositi dva kabela ako ne znate na kakav točno uređaj ćete SSD spajati. Probali smo SSD inače spojiti i preko ultrajeftinog USB-C – USB Type-A adaptera, kupljenog preko AliExpressa, i brzina prijenosa bila je jednaka kao kad smo koristili USB-C – USB Type-A kabel koji je došao sa SSD-om, odnosno u svim slučajevima SSD se spajao na 10-gigabitno USB sučelje.

NVMe umjesto SATA

Dok dio jeftinijih prijenosnih SSD-ova koristi SATA kontrolere koji ograničavaju brzinu prijenosa na oko 500 – 550 MB/s, ova Kioxia evidentno koristi NVMe kontroler. Zbog spajanja na 10-gigabitno sučelje, to znači da je uređaj sposoban za brzine od oko 1.000 MB/s, što je blizu limita samog USB-a, a mnogo brže od SATA rješenja.

CrystalDiskMarkom izmjerili smo brzinu čitanja od 1.044 MB/s, a zapisivanja 1.023 MB/s (CrystalDiskMark koristi jedinice u bazi 1.000, što znači da 1.023 MB/s odgovara 1,023 GB/s, odnosno 1,023.000 B/s), što odgovara deklariranim vrijednostima, barem kad je u pitanju SLC cache (tehnički bi ispravnije to bilo nazivati pseudo-SLC write buffer). Stoga smo provjerili i koliko buffera ima te kakve su brzine zapisivanja nakon što se on zapuni. Za to smo se poslužili kombinacijom programa za testiranje ispravnosti Flash memorija H2testw, te praćenja parametara zapisivanja pomoću HWiNFO-a. H2testw-u naložili smo da zapiše terabajt podataka na SSD (znači, polovicu njegova kapaciteta).

Taj prvi dio, kad je SLC buffer bio prazan, H2testw uspijevao je konzistentno "gurati" oko 778 MB/s (uz bazu 1.000) i to sve dok nije zapisao čak 660 GB (uz bazu 1.024, ono što biste vidjeli u Windowsima kao veličinu datoteka ili kapacitet). Tada je brzina zapisivanja u tranzicijskoj fazi pala na oko 328 MB/s, i ta brzina održala se idućih malo preko 50 GB, no nakon toga, brzina zapisivanja pala je na oko 134 MB/s (više nije bilo slobodnih blokova u SLC bufferu) i na toj razini ostala do 1 TB (a pretpostavljamo i do kraja zapunjavanja kapaciteta, ako bi se SSD nastavljao zapunjavati bez prekida).

U ponovljenom testu nismo uspjeli dosegnuti tih 660 GB pri punoj brzini, nego nekih 500 GB. Pretpostavljamo da nismo dovoljno dugo SSD ostavili uštekanim u računalo, ili zbog nekog razloga firmware SSD-a nije na vrijeme oslobodio SLC buffer. U svakom slučaju, u normalnim okolnostima možete računati na barem oko pola terabajta podataka zapisanih pri punoj brzini.

Toplina pod kontrolom

Tijekom svih tih operacija SSD se nije ni previše zagrijavao. Počeli smo testiranje pri ambijentalnoj temperaturi od 23 °C. Tada je glavni SSD-ov senzor temperature (u kontroleru) pokazivao 24 °C, a nakon dvije minute prijenosa, pokazivao je 33 stupnja. To je nakon pola terabajta zapisanih podataka došlo do oko 43 °C. Sekundarni senzor za temperaturu (smješten valjda na NAND čipovima ili PCB-u) u tom je trenutku pokazivao 47 °C.

Nakon 20 minuta zapisivanja, temperatura na prvom senzoru dosegla je 38 °C, a na drugom se popela do oko 52°. Pet minuta kasnije, prva se spustila na 35, a druga porasla na 55 °C. Na opip, kućište SSD-a dulje vrijeme je bilo tek toplo, no nakon 20-25 minuta počelo je biti prilično toplo, ali i dalje se bez problema moglo držati u šaci.

Kad smo velike datoteke kopirali preko Windowsova Explorera, Windowsi su prikazivali brzinu prijenosa od 700 MB/s, tako da s tom brzinom možete računati ako ste SSD spojili na USB port propusnosti barem 10 gigabita/s. Navedena je kompatibilnost s Windowsima 10 i 11, macOS-om 11+, iOS i iPad OS-om 17, Androidom 11+, PS4 (obična, Slim i Pro s firmwareom 11.50), Xbox serijom X/S.

Možda ste primijetili da nismo spomenuli Linux, jer Linux jednostavno nije naveden među podržanim OS-ovima. SSD smo isprobali i pod Linuxom (Fedora KDE Plasma Desktop 43 beta), i radio je normalno (nismo mu, doduše, uspjeli isključiti write cache, pa je "sigurno odspajanje" kod njega obavezno). KDiskMark (pandan CrystalDiskMarku pod Windowsima) pokazao je marginalno niže brojke za sekvencijalno čitanje i zapisivanje nego CrystalDiskMark, i dosta niže za tri od četiri testa s random podacima, no to je vjerojatno više stvar Linuxa nego ovog SSD-a.

Kioxia inače nudi i mogućnost postavljanja lozinke na SSD preko svog programa SSD Utility koji je, doduše, dostupan samo za Windowse 10 i 11. To ujedno znači da se tako lozinkom zaštićen SSD može koristiti samo na računalima na kojima je taj program instaliran.

Ukupno gledano, Kioxia Exceria Plus G2 2 TB čini se kao privlačna opcija za one kojima treba relativno brza vanjska memorija velikog kapaciteta, uključujući i one koji su razmišljali o kupnji brzog USB sticka, jer u malom, a lijepom i praktičnom paketu nudi puno – zapisivanje velikih datoteka od stvarnih 700 MB/s, uz vrlo velik SLC buffer, i sve to uz relativno nisko zagrijavanje.

Oni kojima trebaju bolje performanse vjerojatno će biti prisiljeni kupiti veći i teži vanjski SSD, koji će se i jače zagrijavati. Kioxia je s ovim modelom za mnoge korisnike pronašla idealni balans. U trenutku predaje ovog teksta, recenzirani SSD pronašli smo u dvije trgovine s adresom tvrtke u Hrvatskoj, s cijenama od 158 i 170 eura.