Sučelje je opet usko grlo. U vrijeme mehaničkih diskova, s pojavom SATA 3 specifikacije, koja je omogućavala teoretsku propusnost od 6 Gbit/s (oko 500 MB/s), osiguralo se da prijenos podataka ne koči sučelje, odnosno veza, spoj između diska i kontrolera. No, onda su se pojavili SSD-ovi, tada sa SATA sučeljem. Iako isprva nisu nisu mogli zagušiti SATA sabirnicu, napredak tehnologije učinio je svoje i nije trebalo dugo da SATA sabirnica postane "preuska", prespora.

Postalo je jasno da se SATA sučelje ne može više optimalno koristiti za to. Tu je uskočilo PCIe (PCI Express) sučelje, s mnogo većom propusnosti. Naime, PCIe sučelje već u prvoj inačici podržava propusnost 2,5 Gbit/s po stazi, a NVMe SSD-ovi obično koriste 4 staze, dakle, već i s PCIe 1.0 NVMe SSD-ovi mogu ostvariti 10 Gbit/s (to u praksi ispada oko 1.000 MB/s). Sa svakom budućom inačicom PCIe sabirnice, propusnost po stazi je udvostručena, a NVMe SSD-ovi postajali su sve brži i brži. Danas se i jeftini NVMe SSD-ovi obično hvale brzinom prijenosa od preko 2 GB/s, no češće su od barem 4-5, pa i više GB/s (gigabajta po sekundi).

Nužnost NVMe sučelja

PCIe sučelja u imalo novijim računalima to mogu podnijeti, jedino vam za nove, ultrabrze SSD-ove, s prijenosom podataka preko 10 GB/s (zapravo prelaze i 14 GB/s!), ipak treba PCIe 5.0 sučelje (a i ono, u kontekstu računalne tehnologije, nije u cvijetu mladosti – predstavljeno je još 2019. godine).

Takva je situacija s internim SSD-ovima. S vanjskima je dosta drugačija, jer ovise o USB sučelju, koje je značajno sporije od NVMe sučelja na istim matičnim pločama. Velik dio, ako ne i većina današnjih vanjskih kućišta za NVMe SSD-ove podržava propusnost do 10 Gbit/s, a za navedenih 10 Gbit/s potrebna je "jača", 10-gigabitna izvedba USB 3.x sučelja (USB 3.1 Gen 2, USB 3.2 Gen 2x1).

No ima i bržih kućišta – 20, 40, pa čak i 80 Mbit/s. Što kućište ima veću propusnost, to je skuplje. Ako vam je zaista potrebna brzina, a ne želite platiti basnoslovnu cifru, onda su vjerojatno kućišta koja nude 40 Gbit/s najbolja opcija – omogućuju brz prijenos podataka, a obično ipak nisu bezobrazno skupa. Jedno od takvih je i ovo iz TerraMastera.

Hladnjak ili kućište?

Već i letimični pogled na ovo kućište potaknut će vas da se zapitate je li ovo zaista kućište za SSD ili hladnjak za nešto. To je zato što se NVMe SSD-ovi prilikom velikih brzina prijenosa podataka mogu značajnije grijati, pa je za optimalan rad (ako je SSD-u temperatura previsoka, usporit će prijenos podataka, throttleat će, slično kao što će procesor računala smanjiti takt ako mu se temperatura približava graničnoj vrijednosti) i dugovječnost potrebno osigurati prikladno hlađenje.

Upravo zbog toga, ovo je kućište izgrađeno oko ideje o hlađenju SSD-a koji udomljuje. Znači, koncipirano je kao pasivni hladnjak za NVMe SSD, a "usput" je dodana i elektronika koja će biti veza SSD-a i USB sučelja. Očita prednost tog rješenja je to što u pravilu nećete imati problema s pregrijavanjem SSD-a ako se odlučite za to kućište.

U našem slučaju, htjeli smo vidjeti promjenu u temperaturi nakon zapisivanja 200 GB podataka bez prekida. Prije zapisivanja, pri ambijentalnoj temperaturi od 21,1 °C, početna temperatura SSD-a bila je 35 stupnjeva (izvana smo ručnim infracrvenim termometrom izmjerili temperaturu kućišta od 33,1 stupanj C), a nakon zapisivanja navedenih 200 GB podataka, temperatura samog SSD-a porasla je na 55 °C, dok je toplina kućišta porasla na 37,7 °C (stvarna temperatura izvana vjerojatno je bila viša, jer ručni infracrveni termometri nisu najsretnije rješenje za mjerenje temperature nevelikih uređaja; kućište je tada na opip već počelo biti pomalo vruće). Dvije minute nakon prekidanja zapisivanja, temperatura SSD-a pala je na 40 stupnjeva (kućišta na 36,8).

Na to koliko pregrijavanje može biti problem kod vrlo brzih vanjskih SSD-ova upućuje i činjenica da neka vanjska kućišta, s propusnošću od 40 ili više Gbit/s, dolaze s malim integriranim ventilatorom. S druge strane, želi li se bez ventilatora ostvariti dobro hlađenje brzih SSD-ova, kućište mora biti masivnije, kao što je ovo TerraMasterovo. To ujedno znači kako će biti većih dimenzija nego što bi netko možda želio, što znači i da će biti teže, a u slučaju ovog kućišta, to znači kako je i manje ugodno za držanje u ruci – njegova težina u kombinaciji s rebrima znači i veći pritisak na kožu na vašim prstićima. To, kao i boja, odnosno finiš kućišta, a i sam oblik (kao stari powerbankovi, samo glomaznije), umanjuju premium dojam (kućište ljepše izgleda na fotografijama nego u stvarnosti). Kućište s donje strane ima i dvije male gumene trakice, koje smanjuju mogućnost klizanja, te ujedno štite površinu na koju ga stavite.

Sučelje

Kao što možete vidjeti sa slika, ovo se kućište na računalo spaja preko USB-C konektora. Ispod njega piše 40Gbps, pa vam to ujedno govori i o njegovoj propusnosti. Osim s USB4 sučeljem, kompatibilno je i s Thunderboltom 3/4 (i s Thunderboltom 5, koji je naknadno dodan u specifikacije). S kućištem se isporučuje kratki USB-C kabel, sposoban za propusnost od 80 Gbit/s, zbog čega ste sigurni da kabel neće biti usko grlo. Njegova duljina od nekih 30 centimetara kućište čini pogodnim za korištenje s laptopom na stolu, no korisnici stolnih računala možda će morati prionuti kupnji duljeg kabela. Voljeli bismo da se isporučuje i adapter USB-C u USB Type-A, za spajanje u "obične" USB portove, jer su oni i dalje sveprisutni, dok je dostupnost USB-C portova na računalima i dalje relativno ograničena.

U paketu su se našli i mali šarafciger te mekana "vrećica" za prenošenje – praktično. Navedeni šarafciger može vam poslužiti za skidanje poklopca, koji je pričvršćen jednim šarafićem koji ne možete toliko odšarafiti da bi izašao iz navoja (znači, nećete ga izgubiti), odnosno za rastavljanje kućišta na dva masivna dijela, te za pričvršćivanje jednog 2280 NVMe SSD-a. Dimenzijama manje (kraće) SSD-ove ne možete staviti jer, jer kućište nema odstojnike za njih. To ne vidimo kao problem, jer ako kupujete ovo kućište, sigurno ga nećete kupovati za SSD manjeg fizičkog formata.

Instalacija

Nakon što namontirate SSD, skinete zaštitnu foliju sa silikonske pločice za prijenos topline sa SSD-a na kućište, sklopite kućište, stegnete šarafić, i spremno je za rad. Možda će vam se činiti da ne možete kućište do kraja stegnuti, odnosno da je pritisak na SSD možda malo presnažan. Čini se da je razlog tome taj što kućište dolazi s predinstaliranom debljom silikonskom pločicom (ne piše koje je debljine – vjerojatno oko 1 mm), a druga, tanja (debljine 0,5 mm), dolazi u papirnatoj košuljici s "papirologijom". Tu drugu pločicu nismo ni primijetili prilikom fotografiranja, nego tek nakon naknadnog pregledavanja košuljice. Stoga, ako vam je prednja strana SSD-a deblja od 2,5 mm, trebali biste ukloniti predinstaliranu pločicu i umjesto nje staviti ovu koja dolazi u košuljici.

Inače, košuljicu smo tek naknadno bolje provjeravali, jer nas je zanimalo što piše u dokumentaciji. Tiskane upute zapravo ne postoje, iako na papirnatoj košuljici piše User Manual! U košuljici se nalazio jedan papirić s linkom i QR kodom za stranicu s Quick Installation Guideom, no na tom linku neće vas dočekati vodič za brzu instalaciju, već će vas dočekati obrazac u koji biste trebali upisati svoju e-mail adresu. Bez davanja svoje e-mail adrese, nema vodiča! Držati vodič kao taoca dok korisnik ne preda svoju e-mail adresu!? Zaista, TerraMaster? Inače, upute za uporabu možete skinuti bez davanja e-mail adrese, pod Download na TerraMasterovoj stranici za podršku, a tu možete skinuti i TerraMaster TPC Backupper, softver za backup za Windowse, te vam se nudi link na TDAS mobile aplikaciju za Android, iOS i Huaweijeve mobitele.

Performanse

Od ovog kućišta, zbog deklarirane propusnosti od 40 Gbit/s, očekivali smo brzinu čitanja i zapisivanja koja će se približavati 4 GB/s. U kućište smo jednom ubacili Kioxijin, a drugi put Kingstonov PCIe 4.0 NVMe SSD kapaciteta 2 GB, od kojih su oba bili sposobni za brzine čitanja i zapisivanja koje premašuju propusnost 40-gigabitnog sučelja (Kioxia Exceria Pro podržava maksimalnu sekvencijalnu brzinu čitanja/zapisivanja do 7.300/6.400 MB/s, a Kingstonov KC3000 do 7.000/7.000 MB/s).

Očekivana brzina čitanja se i ostvarila – oko 3.800 MB/s, kada smo obavili testiranje pomoću CrystalDiskMarka. S brzinom zapisivanja stvar je bila značajno drugačija – očekivali smo brzinu podjednaku brzini čitanja, no ona je bila polovična, kao da je propusnost sučelja pala na 20 Gbit/s. Provjerili smo i rezultate drugih na webu, i to je šaroliko – kod nekih je postignuta puna brzina zapisivanja (preko 3.700 MB/s, iako nije jasno je li ona postignuta uz korištenje write cachea), kod drugih nije (neki su postigli 2.500-2.600 MB/s). Neki su naveli da je riječ o najbržem 40-gigabitnom USB NVMe kućištu s kojim su se dotad susreli. Imajte na umu da su sve to rezultati postignuti benchmarcima, te kako će brzina zapisivanja tijekom kopiranja datoteka pomoću Explorera u praksi biti znatno niža.

Ovo je prvo 40-gigabitno kućište koje se našlo u rukama vašeg autora, tako da ga ne možemo izravno usporediti s nekim drugim kućištem testiranim na našem računalu. U našem slučaju, čini se da postoji neki problem s USB4 tuneliranjem (NVMe protokol kroz USB sučelje) na našem računalu (Intel Core Ultra 7 265K na matičnoj ploči MSI MAG Z890 Tomahawk WiFi), odnosno to, prema svemu sudeći, nije problem sa samim kućištem, nego s nekom komponentom našeg računala (lako moguće procesorom), zbog čega brzina zapisivanja padne na polovičnu kad se koristi USB4 tuneliranje.

Kad smo to isto kućište koristili s USB-C kabelom koji je omogućavao propusnost do 20 gigabita/s, bez E-marker čipa, stvar se izokrenula! U tom slučaju, čitanje je bilo 1.265 MB/s, a zapisivanje 2.025 MB/s. Znači, s 20-gigabitnom USB 3.2 vezom (Gen 2x2) na našem računalu, to kućište malo je podbacilo prilikom čitanja, ali je ostvarilo vrlo visoku brzinu zapisivanja za 20-gigabitnu vezu. To je pokazatelj da ako uređaj ili komponenta nekad ne ostvaruje očekivane rezultate, problem nije nužno u njima, nego usko grlo može biti i nešto drugo – USB kontroler u vašem procesoru ili na matičnoj ploči, kabel, driver.

Sve u svemu, ovo je solidno, robusno kućište, ako tražite vanjsko kućište za brzi NVMe SSD, koje će se moći nositi s vrućim SSD-ovima, a da nema ventilator. Nismo ga uočili u hrvatskim trgovinama, a na njemačkom Amazonu košta 126 eura. Naravno, da bi ovo kućište moglo ostvarivati maksimalne performanse, u njega trebate ugraditi dovoljno brz SSD te ga koristiti spojenog na USB4 ili Thunderbolt 3/4/5 USB-C port, no radit će i na sporijim portovima, doduše nižom brzinom.