Iako se kod fotografija manja količina svjetla koju primi manji senzor još i može kompenzirati produljivanjem vremena ekspozicije, prilikom snimanja videa to se ne može učiniti, jer bi brzina zatvarača trebala biti (barem) 1/50 sekunde, ako se snima pri 25 sličica u sekundi, odnosno barem 1/100 sekunde, ako se snima pri 50 sličica u sekundi. Kod fotografija se ujedno može iskoristiti bljeskalica, no ona prilikom snimanja videa ne funkcionira. Stoga su za video, pogotovo kad nemate kontinuiranu rasvjetu sa sobom, vrlo važni veličina senzora i maksimalni otvor objektiva.

Neki Panasonicovi top modeli tu zapravo i nisu toliko u problemu kao pri snimanju fotografija. Razlog tomu je što većina konkurentskih fotoaparata, uključujući onih s većim senzorima, koristi neku od metoda preskakanja piksela (pixel binning) pa, iako su Panasonicovi MFT senzori fizičkom površinom osjetno manji, površina senzora koja se koristi za prihvat svjetlosti za izgradnju sličice videozapisa kod većih senzora nije baš toliko veća koliko je veća fizička površina. Unatoč tome, Panasonicovim su fotoaparatima i dalje bježali vrhunski rezultati snimanja videa pri slabom svjetlu – sve dosad. Glasine da će Panasonic proizvesti alternativu Sonyjevom low-light čudovištu A7S (II) dočekali smo s iznenađenjem i s upitnikom nad glavom – je li tako nešto uopće moguće?

Podloga

Tako nam je u ruke stigao GH5S – low light inačica iznimno omiljenog modela GH5. Kod GH5S Panasonic je upotrijebio isti “trik” kao i Sony sa A7S (II) – smanjili su razlučivost senzora, dakle smanjili broj piksela, čime se manje svjetla gubi u vodičima na senzoru te se vjerojatno diže učinkovitost mikroleća na površini senzora. Manji broj piksela ujedno znači da procesor slike potencijalno mora baratati s manje podataka.

Panasonic nije stao samo na tome. Senzor u GH5S zapravo je malo većih dimenzija od tipičnog MFT senzora, jer je u pitanju multi-aspect senzor, zbog čega je i površina koja se koristi za 16:9 video malo veća, o čemu možete više pročitati u pratećem okviru.

No ni to još nije sve – GH5S za svaki piksel ima dva analogna elektronička kruga za pojačavanje signala umjesto tipičnog jednog – jednom je osnovni ISO 400, drugom 2500. Prvi je optimiziran za dinamički raspon kod nižih ISO raspona (do ISO 800), a drugi je optimiziran za manje šuma pri višim ISO rasponima.

Radi ili ne radi?

Naveli smo tehničke stvari, no što to zapravo znači u praksi? Video koji proizvodi ovaj aparat iznenađujuće je čist u usporedbi s drugim fotoaparatima, čak i pri ISO vrijednostima poput 6.400 i 12.800, s manje (fine) zrnatosti nego, recimo, Sony A6500, koji ima skoro dvostruko veći senzor, formata APS-C.

Je li zaista moguće da je osjetno manji senzor ipak bolji, je li Panasonic napravio tehnološko čudo? Hype koji se stvorio oko GH5S dao bi naslutiti da jest, čak su neki u usporedbi sa Sonyjevim A7S II zaključili da daje čišću sliku pri ISO vrijednostima do 6400, a zaostaje pri višim ISO vrijednostima. Kako nismo pri ruci imali taj Sonyjev model, suzdržat ćemo se od komentara na tu usporedbu, a u usporedbi s modelom A6500 iskristalizirale su se neke stvari.

Odsustvo šuma otkriva da GH5S ulovi manje detalja u slici, pogotovo pri vrlo visokim ISO vrijednostima, a to je još istaknutije u tamnim scenama. Zanimljivo je da se na A6500 oštrina može smanjiti na minimalnu vrijednost (na -3) te kako će video snimljen s A6500 i dalje u low lightu izgledati detaljnije, da ne kažemo oštrije, od videa snimljenog s GH5S. To zapravo i ne iznenađuje toliko ako imate na umu da senzor od A6500, uz to što je ipak skoro dvaput veći, snima zapravo 6K video bez preskakanja piksela pa ga smanji na 4K.

U jednom trenutku GH5S izgleda čišći (pogotovo u srednjim tonovima), u drugom trenutku, posebice pri slabom svjetlu, mogu se povremeno mjestimično uočiti “mrlje” boje na inače jednoličnim površinama (često na sivim) i artefakti, primjerice kod paralelnih vertikalnih linija ili kod žičane ograde, s kojima se algoritmi za smanjivanje šuma nisu uspjeli obračunati. Stvar se pogoršava pri pokretu aparata jer s pokretom temporalno zaglađivanje šuma ima problema.

Gdje točno završava senzor, a gdje počinju algoritmi za uklanjanje šuma – ne možemo znati, jer aparat ne nudi mogućnost snimanja sirovog (RAW) videa. Pogledamo li razliku u količini šuma u RAW fotografijama pri različitim ISO vrijednostima, dakle sirovi izlaz sa senzora, vidimo da na razini fotografije A6500 daje između 1/3 i 2/3 blende čišću sliku. Uzimajući to u obzir, uz uočene artefakte pri visokim ISO vrijednostima u low lightu kod videa, očito je da kod GH5S algoritmi za uklanjanje šuma igraju značajnu ulogu.

Ako smo vas uplašili spomenutim vizualnim nedostacima, imajte na umu da su to ekstremnije situacije, a njima smo se pozabavili baš zbog naglaska proizvođača na low light sposobnostima aparata. Kad se GH5S usporedi s konkurencijom, po maloj količini vidljivog šuma gazi veliku većinu fotoaparata – pravilno eksponiran kadar ne biste se trebali bojati snimati s ISO vrijednosti do 6400, a možda i višom. Unazad svega nekoliko generacija fotoaparatima manjih senzora problem je predstavljao i ISO 1600, a o ISO 6400 moglo se samo sanjati.

Slika s manje šuma naspram slike s više detalja inače ima dvije prednosti. Prva je praktičnost – prilikom obrade videa ne trebate se zamarati softverskim uklanjanjem šuma. Druga je to što šum “krade” bitrate pri rekodiranju pa će se slike s manje šuma učinkovitije zakodirati.

Vratimo li se malo iz high ISO / low light videa u normalne uvjete, Panasonic GH5S pružit će oku ugodnu 4K i Full HD sliku, pri čemu posebno valja istaknuti framerate do 60 sličica u sekundi u 4K razlučivosti, što nudi tek nekoliko fotoaparata na tržištu.

Ovjes

Jedna od najvećih razlika u odnosu na druge Panasonicove perjanice, GH5 i G9, izostanak je stabilizacije u tijelu. Inače se potencijalni kupci vjerojatno ne bi toliko opterećivali oko toga da stabilizacija kod navedenih fotoaparata ne funkcionira izvrsno.

Glavni razlog zbog kojeg GH5S nema stabiliziran senzor jest to što elektromagneti sustava za stabilizaciju ne mogu anulirati jače vibracije, a senzor se ne može “zaključati” na mjestu, što dovodi do problema, recimo, prilikom montiranja na vozila. Nimalo ne sumnjamo da bi Panasonic volio ovaj model vidjeti montiran na automobilima u emisiji The Grand Tour – možda zbog izostanka stabilizacije u tijelu i dobiju takvu priliku. Drugi razlog je, ako je vjerovati Panasonicovim predstavnicima, kako bi se isključio mogući utjecaj takvog oblika stabilizacije na low light sposobnosti aparata. Optički stabilizirani objektivi mogu se, naravno, normalno koristiti s ovim aparatom.

Dodatne video funkcionalnosti

GH5S ima pregršt toga što će zanimati napredne korisnike. Tako su tu Cinema 4K razlučivost (omjer slike 17:9) do 60 sličica u sekundi, anamorfno snimanje, za dobar dio razlučivosti/framerateova nudi se 10-bitno (posebno važno za log snimke) 4:2:2 kodiranje, tipični bitrateovi su 100-150, a ako vam treba, onda i 400 Mbit/s. Uz focus peaking, histogram, zebru i druge tipične videoalate, GH5S ima i waveform monitor i vektoroskop, što se inače ne viđa na fotoaparatima.

Valja napomenuti da je GH5S klasificiran kao videokamera, odnosno nema umjetno ograničenje prilikom snimanja maksimalno pola sata odjednom, kao što to imaju svi drugi fotoaparati koji nisu klasificirani kao videokamere (praktički svi osim aparata iz Panasonicove serije GH).

Tu je i mogućnost sinkronizacije timecodea s drugim uređajima, što je važno prilikom snimanja s više uređaja (kamera i snimača zvuka). Za razliku od GH5, kod kojeg ga je trebalo doplatiti, log profil s ovim aparatom dolazi tvornički. Kao i kod nekih drugih Panasonicovih aparata, i u ovom je prisutan focus transition – vrlo koristan alat za filmaše, koji omogućuje definiranje do tri točke fokusa, između kojih onda aparat napravi glatko refokusiranje. Šteta je samo što nema mogućnost uvećanja prikaza kadra kad je pokrenuto snimanje radi provjere fokusa; focus peaking tu pomaže, ali to nije to.

Ostatak

Ako ste došli dovdje, jasno vam je da je ovo stroj prije svega namijenjen snimanju videa. Snimit će on i fotografije kojima se ništa posebno, osim razlučivosti od 10 megapiksela, ne može prigovoriti. Automatski fokus prilikom fotografiranja prilično je brz kad se koristi DFD tehnologija, za što su potrebni Panasonicovi objektivi. Moramo reći i da smo primijetili poboljšan automatski fokus kod videa.

Kao i braća, i GH5S ima WiFi, odnosno može se njime upravljati preko aplikacije za mobitel, a može ga se spojiti i na računalo te upravljati njime i preko računala. Ako ste čitali recenziju Panasonic G9, dobar dio tog teksta o samoj konstrukciji aparata primjenjiv je i na GH5S – čvrsto tijelo aparata, djelomično otporno na prašinu i prskanje vode, velik i ugodan grip za šaku, odlična ergonomija (iako ima nešto manje gumbića), posve upravljiv ekran osjetljiv na dodir, solidno vidljiv i pod dnevnim svjetlom. Dva utora za memorijske kartice podrazumijevaju se – neprocjenjivo za profesionalnu uporabu.

Sve u svemu, GH5S je opravdao očekivanja – možda nije sve u senzoru, nego je mnogo toga i u algoritmima za uklanjanje šuma, no to ne mijenja činjenicu da se konačno pojavio fotoaparat s MFT senzorom, s kojim se ne morate bojati snimati u slabim svjetlosnim uvjetima. Neki će ipak ostati razočarani izostankom stabilizacije u tijelu, a ta Panasonicova odluka zapravo govori kako GH5S nije nasljednik ili nadogradnja modela GH5, nego cilja na drugu publiku – ili će se, uz GH5 ili neki drugi model, koristiti kao sekundarna kamera, za uvjete slabog osvjetljenja.

Panasonic LUMIX DC-GH5S

• Vrlo niska razina šuma
• Kvaliteta videa
• 60 FPS u 4K
• Cinema 4K razlučivost
• Ergonomija
• Otpornost na vlagu i prašinu
• Prikaz waveforma
• Praktički neograničeno vrijeme snimanja
• Sinkronizacija timecodea

• Izostanak stabilizacije u tijelu
• Niska razlučivost fotografija
• Artefakti i manjak detalja pri slabom svjetlu
• Ne može se napajati preko USB-a
• Nemala cijena

Fotografije 6

Video 10

Ergonomija 9

Ukupni dojam 9

Cijena 18.999 kn Prikaži sve cijene Ustupio: Panasonic Hrvatska