Iz vremena kada su većinom dominirala kućna HTPC računala, i u kojemu je primat držao Kodi, dobro poznati medijski centar koji je i danas mnogima omiljen, ideja o drukčijem načinu kako bi se pristupalo kućnoj medijateci preko mreže, proizašla je zbog vrlo pragmatičnog razloga. Naime, razvojni inženjer Elan Feingold tražio je način kako da XBMC, odnosno danas Kodi, prilagodi za Appleov OS X, te je na tome doista i počeo raditi. Njegov trud primijetili su Cayce Ullman i Scott Olechowski te su ga odlučili podržati znanjem i financijski, pa je nakon samo dvije godine razvoja, otkad je on započeo 2007. godine, nastao Plex, i sve su veze s XBMC-om bile prekinute. Plex je u mnogočemu drugačiji od tadašnjeg i današnjeg Kodija, a konačno je nastalo rješenje koje je dijeljenje multimedijalnog sadržaja preko mreže približilo kućnim korisnicima, i onima koji ili nemaju osobita znanja, ili jednostavno nemaju volje za petljanjem oko konfiguracije kućnih mreža. Popularnost mu je već od ranih početaka naprosto eksplodirala, većim dijelom upravo zbog jednostavnosti i pristupačnosti korisnicima, kao i zbog činjenice da je Plex rješavao problem podrške različitih formata na različitim uređajima, omogućujući da se multimedijalni sadržaj automatski konvertira u stvarnom vremenu u format koji se može reproducirati na odredišnom uređaju (to može i danas, ali ta mogućnost nalazi se unutar pretplate Plex Pass).

Koncept sustava koji se sastoji od poslužiteljske i klijentske komponente vrlo brzo je prihvaćen, no Plex se pobrinuo i za podršku za DLNA, što znači da je i tada, bez instalacije posebnog klijenta, većina uređaja (pogotovo televizora) mogla uredno dolaziti do multimedije koja bi se nalazila unutar Plexova kataloga. Doduše, tada bi se gubile proširene Plexove funkcionalnosti, za što je ipak potreban njegov namjenski klijent. Ključna Plexova karakteristika, baš kao što je to slučaj i s drugim sličnim rješenjima, i danas ostaje jednostavnost te naklonjenost korisnicima, što samo znači da će osobni medijski streaming poslužitelj instalirati i pokrenuti u nekoliko jednostavnih koraka.

Najprije je potrebno preuzeti odgovarajuću instalacijsku datoteku za poslužiteljsku komponentu (Plex Media Server), koja se može pronaći na službenim stranicama, a nakon ni po čemu posebno specifične instalacije, konfiguracija će se dalje odvijati preko web-preglednika. Pritom je dobro znati da se Plex Media Server ne mora nužno instalirati na računalo, može ga se preko službene trgovine aplikacija instalirati i na neki Android box, ako je on središnje mjesto na kojem će se skladištiti multimedija, a isto vrijedi i za NAS uređaje. Štoviše, broj platformi i vrsta uređaja na kojima je Plex dostupan vrlo je izdašan, pa je to ujedno najbolje rješenje, ako se traži izražena univerzalnost (ali ako postoji i spremnost da se zavuče ruka u džep, kako bi se dobile dodatne mogućnosti).

Do servera u nekoliko koraka

Prvi korak je prijava s Plexovim korisničkim računom koji, ako ga nema, korisnik odmah može izraditi, a moguće je koristiti Googleov, Facebookov ili Appleov račun (za korištenje Plexa nije nužno imati korisnički račun, ali je to svakako preporučljivo). Odmah nakon toga, pojavit će se dijalog preko kojega valja dati dopuštenje da se omogući ili onemogući dijeljenje povijesti gledanja s prijateljima. Riječ je o značajki koja je uvedena tek nedavno, i koja je kod korisnika prouzročila niz negodovanja, s obzirom na to da je ta značajka aktivirana i za postojeće korisnike, gotovo i bez njihova znanja, a drugima je njome pokazano što tko i kada gleda. Stoga je za početak uputno tu mogućnost postaviti na Private i samo kliknuti na Accept. Nakon toga, potrebno je dodijeliti neko prepoznatljivo ime za sâm poslužitelj, a tu je preporučljivo odmah označiti opciju Allow me to access my media outside my home, ako se želi do svoje medijske biblioteke dolaziti i izvan lokalne mreže (do nje će se dolaziti korištenjem URL-a https://app.plex.tv/desktop/).

Slijedi definiranje i dodavanje medijskih biblioteka; označi se tip biblioteke (filmovi, TV serije, glazba, fotografije ili druga vrsta videozapisa), odredi se njezin naziv, te se zatim dodaju mape za svaku od biblioteka gdje se doista nalaze multimedijalne datoteke. Svakako je korisno to što mape ne moraju nužno biti na lokalnom računalu, ali moraju biti dostupne u lokalnoj mreži (mogu biti dijeljene mape). Time je ono osnovno podešavanje zapravo završeno, a samo još treba pričekati da Plex automatski preuzme metapodatke i počne organizirati medijske datoteke.

Jedna od ključnih prednosti Plexa svakako je način kako će organizirati medijske biblioteke, a bez obzira na to što je moguće pristupiti onom klasičnijem popisu svih filmova i TV serija u pripremljenim bibliotekama, automatski će formirati i svojevrsne kategorije, i tako prezentirati dostupan sadržaj. Tako je, primjerice, moguće vidjeti koji su najbolji filmovi prema nekome žanru, glumicama ili glumcima, ili koji su nedavno dodani sadržaji. Cjeloviti sadržaj biblioteka moguće je precizno sortirati prema različitim kriterijima (prema naslovu, godini objave, ocjeni kritičara ili publike, trajanju, razlučivosti i nizu drugih parametara), a tu je i klasično riješeno, pa je čak i u golemim medijatekama vrlo lako pronaći ono što se želi pogledati. Sve to podjednako je dostupno u web-sučelju samoga poslužitelja, kao i klijentima na praktično bilo kojoj platformi na kojoj je Plex podržan, a mora se priznati da se definitivno svrstava među platformski najrasprostranjenija i najprihvaćenija rješenja te vrste (konkurirati mu tu može još samo Emby).

Usporedo sa sadržajem koji se dodaje iz biblioteka, Plex je tijekom vremena otišao i korak dalje, nudeći sasvim besplatno pristup stotinama TV kanala, kao i svojevrsnoj videoteci s filmovima i serijama te drugom sadržaju značajkom Discover. Tako je, čak i ako se ne raspolaže kućnom multimedijskom bibliotekom, preko Plexa moguće gledati niz filmova, serija, dokumentaraca preko za to specijaliziranih kanala (prikazuju se reklame), ali i uživati u glazbi povezivanjem svog računa na dobro poznatom streaming servisu Tidal. Zapravo, za sve to čak nije potrebno ni instalirati Plex Media Server, nego se može koristiti neka od dostupnih inačica klijenata, pogotovo onih na pametnim telefonima ili pametnim televizorima.

Proširene mogućnosti

Time se Plex zapravo počeo ponešto odmicati od klasičnog rješenja koje primarno služi za uživanje u osobnoj multimedijalnoj kolekciji, pa čak uzima u obzir i koje se komercijalne streaming servise koristi, kako bi pomogao pri otkrivanju sadržaja koji je vrijedan gledanja. Koliko je to korisno u smislu kada se zapravo žele napustiti streaming servisi u korist osobne medijske kolekcije, svatko će morati prosuditi sâm za sebe. Ono što se može donekle otvoreno kritizirati, svakako je činjenica da se Plex tijekom godina sve više okreće komercijalizaciji. To nije ništa čudno niti nedopušteno, ali korisnici koji su od samoga početka koristili Plex, mogu biti razočarani činjenicom da se za neke ključne značajke mora početi plaćati.

Jedna od takvih je svakako podrška za hardversku akceleraciju, pa svi oni koji su navikli na činjenicu da će ih Plex riješiti muke oko konverzije medijskih zapisa, što se događa pogotovo onda kada se svojemu katalogu pristupa udaljenim putem, sigurno neće biti zadovoljni time što za optimalne performanse moraju dodatno plaćati. Čak i ako uopće ne žele koristiti neke druge proširene mogućnosti koje dolaze uz Plex Pass. Tu su i druge zgodne stvarčice i detalji kao što je mogućnost preskakanja najavnih i odjavnih špica, preskakanje oglasa, preuzimanje datoteka za izvanmrežno gledanje, te štošta drugo.

Stavi li se sve to na stranu, i pod uvjetom da se ignorira dodatni sadržaj koji se toliko u posljednje vrijeme promiče unutar samoga Plexa te ga se promatra isključivo kao kućni medijskih poslužitelj, Plexu je zapravo teško pronaći konkretniju manu. Stvari jednostavno funkcioniraju, a pogotovo se to odnosi na udaljeni pristup osobnom katalogu; u velikoj većini slučajeva neće biti potrebno poduzeti nikakve dodatne korake, kad je u pitanju klasična kućna mreža, i do svoje će se multimedije vrlo jednostavno dolaziti preko Plexova klijenta, gdje god da se nalazi. Istodobno, poslužiteljska komponenta vrlo se često ažurira, a samo je ažuriranje obično bezbolno. Problemi, ako se i pojave, rješavaju se tek jednostavnom reinstalacijom, pri čemu nije potrebno ponovno ažurirati metapodatke medijske kolekcije, jer će ona biti sačuvana.

Aplikacije za pametne telefone također nisu besplatne, ako se namjerava gledati osobna medijska biblioteka, a može je se kupiti jednokratnim plaćanjem, ili se pristup dobiva uz Plex Pass. Srećom, rade gotovo besprijekorno, pogotovo kad je riječ o samom gledanju sadržaja, a isto vrijedi i za aplikacije dostupne na pametnim televizorima, Android boxovima i drugim uređajima koje nude i neke druge dodatne, sebi svojstvene, parametre. Primjerice, aplikacija za Android je univerzalna te se samo odabire njezin izgled, koji će biti prilagođen pametnom telefonu ili TV-u, a tu su i neke druge specifičnosti, kao što je podešavanje zvuka (Audio passthrough) ili mogućnosti biranja eksternog reproduktora umjesto onog integriranog.

Sve to znači samo jedno, ako se želi koristiti dobro prokušano rješenje koje je već godinama vodeće među drugim kućnim medijskim poslužiteljima te nudi odlično korisničko iskustvo, kao i ako se želi imati pouzdan pristup osobnom medijskom katalogu, i preko Interneta, bez potrebe za posebnim konfiguracijama, može se preživjeti izostanak nekih ključnih značajki, kao što je podrška za hardversko transkodiranje (ili nije teško početi plaćati za Plex Pass), ne smeta činjenica da Plex prati aktivnosti korisnika, dok sama mogućnost pristupa filmskom i drugom sadržaju usporedno s osobnom kućnom medijatekom zvuči primamljivo, onda je teško ne preporučiti upravo Plex. U suprotnom, valja potražiti neko drugo rješenje.