Ako ste pročitali recenziju Reolinkove videonadzorne kamere Duo 2 WiFi, onda znate da nam se ona prilično svidjela. Definitivno najvažniji razlog za to je horizontalni kut snimanja od čak 180°, a da slika nema efekt ribljeg oka. To je postignuto korištenjem dva objektiva i dva senzora, a kamera onda slike s ta dva senzora spaja u jednu sliku.

Nismo imali mnogo toga što bismo mogli zamjeriti toj kameri, a jedna stvar koju smo poželjeli je slika gustoće kakva se ima prilike vidjeti na kamerama s 4K senzorima (Duo 2 WiFi ima prilično detaljnu sliku, ali kamere s pravim 4K senzorima izvuku još malo više detalja). I, eto, Reolink je pokušao nešto napraviti u tom smjeru, izbacivši na tržište treću generaciju kamere Duo, koja nudi 16, naspram 8, megapiksela i reklamira se kao kamera s dva 4K senzora.

Primijetit ćete da ta kamera nema vanjske antene. Duo 2 testirali smo u Wi-Fi izvedbi, dok je Duo 3 došla u PoE izvedbi, dakle, bez bežične povezivosti. Može se očekivati da će Wi-Fi izvedba kamere biti predstavljena naknadno, a ako je ne možete ili ne želite čekati, a treba vam Wi-Fi povezivost, možete se snaći spajanjem kamere na neki Wi-Fi range extender s Ethernet portom (mi smo koristili primjerak koji je u trenutku kupnje koštao 17 eura).

4K+4K=8K?

Glavni faktor kojim vas ta kamera pokušava pridobiti je UHD razlučivost, ili bolje reći UHD (4K) gustoća piksela, jer kamera snima video razlučivosti 7.680x2.160, što bi u osnovi bile dvije UHD 4K slike jedna do druge. Znači, po širini ima piksela kao 8K kamera, a po visini kao 4K. Reolink na svojim stranicama navodi da ta kamera koristi dva 4K senzora, pa se razlučivost izlaznog videa čini smislena, iako treba uzeti u obzir i spajanje slika s dva senzora u jednu, što znači da se slike međusobno barem malo preklapaju te kako je sve zajedno u osnovi malo zumirano.

Ta načelno smislena razlučivost zapravo ima jedan nedostatak. Naime, i ovu kameru, i njezinu prethodnicu, smjestili smo na identično mjesto na garaži. Štoviše, njihove nosače zašarafili smo u iste rupe u drvenoj gredi. No, već na prvi pogled izgledalo je da nova kamera hvata manje toga po vertikali. Malo pažljivije smo pogledali specifikacije, i doista – stara kamera pokriva vertikalni kut od 60°, a nova 55°.

Reolink ne navodi koji ili čiji senzori su ugrađeni u pojedinu kameru, no ovo je još jedna od onih Reolinkovih kamera čije snimke imaju hladnije ili neutralnije boje, uz previsoku izoštrenost slike, koja dovodi do "halo" efekta oko kontrastnih dijelova kadra – primjerice, grane drveća iza kojih je jednolična površina bit će "uokvirene" bijelom bojom. To je tipična posljedica preintenzivnog izoštravanja, a proizvođači nerijetko pribjegavaju preintenzivnom izoštravaju kad senzor ne može uhvatiti željenu količinu detalja.

Drugim riječima, to je opet jedna od onih kamera kod koje čovjek počne sumnjati u to da se u njoj zaista koriste 4K senzori, jer se gledatelju može činiti da bi prava 4K gustoća trebala rezultirati finijim detaljima, te onda ne bi trebalo izvoditi takvo intenzivno izoštravanje za stvaranje privida vrlo visoke detaljnosti slike. Uzorke snimaka pogledajte ispod pa prosudite sami.

Motion Track - Klonovi uljeza

Duo 3 donosi jednu zgodnu novotariju, a to je Motion Track. Kad je uključena ta funkcija, i kad kamera primijeti nekog u kadru, sastavit će sliku na kojoj će se vidjeti pozadina te "objekt" u različitim trenucima, a iznad svake instance kamera će ujedno ispisati u kojem trenutku je uhvatila objekt, ako je uključena opcija Motion Timestamp.

Tu pod izrazom objekt mislimo na ono što Reolink naziva Detection Type, koji može uključivati bilo kakav pokret, osobu, vozilo, životinju – možete odabrati pojedinu vrstu (ili više njih, ili sve) te možete odabrati dane i sate kad će prepoznavanje biti uključeno. Možete zapravo postaviti i tajmer, pa će vam kamera redovito, tijekom željenog razdoblja, slati emailove s upozorenjima.

Motion Track funkcionira samo za slanje obavijesti emailom (Email Alerts), odnosno sliku s objektom u različitim trenucima pošalje vam na e-mail adresu. To znači da je za njega potrebno podesiti email postavke, a tu se onda otvara pitanje povjerenja. Naime, da bi vam kamera mogla poslati email, trebate upisati korisničko ime i lozinku, te adresu SMTP servera, a kad netko ima te podatke, u osnovi može pristupiti vašem e-mail sandučiću. Nije da će se ti podaci dijeliti okolo, no voljeli bismo da je to drugačije riješeno.

Stvar ipak nije nužno tako loša. Kao prvo, možete si otvoriti novi korisnički račun na Gmailu, ako ste zabrinuti oko toga. A kao drugo, čak i da to ne učinite, ispada da se kamera zapravo na Gmailov SMPT poslužitelj ni ne može spojiti s vašom lozinkom za vaš korisnički račun, tako da je ni ne morate pokušavati upisivati. Umjesto toga, u mobilnoj aplikaciji, ispod polja za upis lozinke, piše kako se preporučuje da se na Gmail spajate "app passwordom", i kraj toga je link "How to set app password?", koji vodi do stranice s uputama kako podesiti korisnički račun na Gmailu da bi vam on izgenerirao posebnu lozinku za aplikaciju (u ovom slučaju za nadzornu kameru). Reklo bi se kako je tako postignuto da je vuk sit i koza cijela.

Po defaultu poruka s Motion Track slikom slat će vam se na email adresu koju ste upisali prilikom podešavanja SMTP servera, no vi naknadno možete upisati i dodatne adrese na koje će se te poruke slati, a možete kao primatelja i obrisati email adresu koju ste upotrijebili za podešavanje slanja.

Kamera inače ima i način snimanja u razlučivosti od 4.096x1.152 piksela. U situacijama u kojima smo uspoređivali snimke te razlučivosti i one više (širine 8K), zapravo nije baš bilo jednostavno uočiti razlike. 8K snimke bile su tek marginalno detaljnije od ovih 4K. Detalji na 4K snimci su, recimo to tako, malo grublji, ali i dalje prisutni. Stoga bi mnogim korisnicima, pogotovo ako često prebacuju snimke na računalo i gledaju ih, možda bilo praktičnije snimati u toj nižoj razlučivosti – takve snimke manje će opterećivati računalo.

U usporedbi s prethodnikom, Duo 2 WiFi, slika je mnogo oštrija, ali nismo sigurni da možemo reći kako je značajno detaljnija, ako i išta detaljnija. Nismo imali obje kamere na testu istodobno, a vrlo je nezahvalno uspoređivati snimke nastale u različitim svjetlosnim uvjetima.

Neke koristi od preizoštrene slike, doduše, ima – bolje se uočavaju detalji kad slika nije uvećana, što dolazi do izražaja na malom ekranu (recimo, na mobitelu), jer intenzivno izoštravanje efektivno pojačava mikrokontrast. No, ipak bismo voljeli da video nije tako izoštren, pa da si korisnik u aplikaciji može odabrati stupanj izoštravanja, dakle, da izoštravanje obavlja mobitel ili računalo, a ne kamera prije snimanja na memorijsku karticu ili streamanja.

Prvi koraci

Vratimo se ipak malo natrag. Raspakiravanje kutije u kojoj je kamera pristigla bilo je uobičajeno za Reolink – izvadite fascikl s uputama i naljepnicama, i eto kamere sa svim dodacima. Softverska instalacija bila je krajnje jednostavna. Već otprije imamo instaliranu Reolinkovu aplikaciju na mobitelu i stolnom računalu, tako da to nismo morali raditi.

Kameru smo Ethernet kabelom spojili u Wi-Fi router, pokrenuli mobilnu aplikaciju, i ona je već pokazivala da u mreži imamo novu, "neaktiviranu" kameru, koju je samo trebalo "aktivirati" (u osnovi kliknuti na nju i eventualno podesiti neke postavke). Dodavanje je bilo vrlo jednostavno i u Windows aplikaciju, s obzirom na to da ju je i ta aplikacija odmah prepoznala.

Nakon toga, kameru smo montirali na garažu, tako da visi s drvene grede (znači, montirana je kao da smo je ušarafili u strop) te smo spojili strujni i mrežni kabel. Nismo pri ruci imali PoE injektor, za napajanje preko Ethernet kabela, ali to bi svakako bio optimalan način povezivanja kamere, s obzirom na to da tada do nje treba dovući samo jedan kabel.

Nadziranje okoline

U radu, kamera se ponaša vrlo slično prethodniku. Dakle, u mobilnoj ili Windows aplikaciji dobijete jedan videostream s ultraširokim kadrom, sastavljenim od slika s oba senzora. To spajanje nikad ne može biti savršeno, radi čega morate pripaziti sa smještajem kamere, da ono što vam je najvažnije ne bude baš točno u sredini kadra. Naime, to koliko dobro se preklapaju slike s oba senzora, ovisi o udaljenosti kamere od onog što ona snima. Ako vam se čini da spajanje slike nije dovoljno dobro (odnosno, nije optimalno za konkretni kadar), to možete podesiti u aplikaciji, pod opcijom Image Stitching – horizontalni i vertikalni pomak, te udaljenost od kamere.

Kamera sama za sebe podržava dvije kvalitete videostreama (primarni i sekundarni stream), a njihove karakteristike, poput brzine izmjene slika, bitratea i eventualno razlučivosti, također možete podesiti u aplikaciji. Potom prilikom pregleda žive slike možete birati želite li Fluent, Balanced ili Clear kvalitetu snimke. Clear i Fluent u osnovi su već spomenuti streamovi – Clear je primarni, a Fluent sekundarni. Balanced opcija prilikom pregledavanja slike, koja nije dostupna kad snimke prebacujete s kamere, zapravo kombinira primarni i sekundarni stream, u nastojanju da se postigne optimalno detaljan i fluidan video.

Kamera podržava memorijske kartice kapaciteta do 256 GB, i upravo smo tako kapacitetnu karticu stavili u nju. Reolinkov cloud nije podržan, što znači da, ako snimke želite imati još negdje drugdje, morat ćete iskoristiti neki mrežni snimač videa ili si sami nekako srediti FTP. Bitrate je isti kao i kod prethodnika, što potencijalno može prouzročiti teže kodiranje detalja, pa slika, iako je inače nešto detaljnija, djelomično može ispasti "zamuljana".

Za noćne uvjete opremljena je infracrvenim te običnim LED-icama. Spojili smo je na naš 30 W GaN punjač za mobitel, iz kojeg smo PD triggerom izvukli 12 V, s obzirom na to da ne dolazi sa strujnim adapterom. U normalnom radu, po danu, troši oko 6 W. U noćnim uvjetima, kada svijetle infracrvene LED-ice, troši oko 8,4 W, a kad je uključeno bijelo LED svjetlo, oko 9 W.

Podržava dvosmjernu komunikaciju i sirenu (zvučni alarm), kao i većina nadzornih kamera. Sirena je prilično glasna, no za dvosmjernu komunikaciju zvučnik nije baš idealan – dosta je glasan, ali je zvuk bio dosta distorziran, barem u našem slučaju. Ali dobro, osoba pred kamerom čut će vas i razumjeti.

Kamera ima i brojne druge mogućnosti prisutne kod većine Reolinkovih kamera – slanje push notifikacija na mobitel, upload videa na FTP, možete joj pristupiti preko web-preglednika (prije toga potrebno je u postavkama uključiti HTTP ili HTTPS protokol), možete drugim osobama (recimo, članovima obitelji) omogućiti pristup kameri, može snimiti timelapse, možete podesiti brojne parametre slike (primjerice, svjetlinu i sjene, kako biste povećali dinamički raspon snimki; nažalost, oštrina se ne može smanjiti), tu je Privacy Mask, kojim prekrijete dio kadra (recimo, susjedovu kuću) crnim pravokutnikom, možete kameri "nacrtati" u kojim dijelovima kadra da ne reagira na pokret...

I ova kamera pokazala se kao vrlo korisno budno oko, jer vam omogućuje snimanje izuzetno širokog kadra, a time i pokrivanje vrlo velikog prostora, za koji bi vam inače trebale dvije nadzorne kamere. Najveći konkurent joj je zapravo njezin prethodnik. Odabrati ovu, novu kameru, ili u obzir uzeti stariji model? To će ovisiti o tome što vam je prioritet – Duo 3 donijet će oštriju sliku uz višu razlučivost (ne nužno i bitno, ili išta detaljniju) te potencijalno vrlo korisni Motion Track (kako biste vidjeli što je uljez radio, ne trebate skidati video, nego to vidite na slici koju primite emailom), dok će Duo 2 pokriti nešto veći vertikalni kut, dati oku ugodniju sliku i manje opteretiti vaš džep.