Snimanje videozapisa - Lokalno ili oblačno
Najraširenije metode spremanja videozapisa s videonadzornih sustava razlikuju se razinom pouzdanosti, sigurnošću pohranjenih podataka, a u konačnici i cijenom konkretnog rješenja
Tri su glavna načina pohrane zapisa s videonadzornih kamera. Prvi i u kućnim uvjetima najčešći su microSD kartice. One se ugrađuju izravno u za to predviđeni utor u kućištu kamere, a u pravilu ih je potrebno kupiti zasebno – rijetki su slučajevi kada dolaze s kamerom. Današnje kućne videonadzorne kamere redovito podržavaju microSD kartice kapaciteta do 256 GB, koje su dostatne za pohranu zapisa unatrag nekoliko tjedna. Naravno, taj parametar vrlo varira u ovisnosti o zadanoj kvaliteti snimanja (razlučivost, bitrate, broj sličica u sekundi) i učestalosti snimanja zapisa, dakle, o tome koliko često kamera bilježi pokret i pokreće snimanje. MicroSD kartica kapaciteta od 128 GB bit će dostatna za potrebe kućnog videonadzora. U brojnim slučajevima može proći i 64-gigabajtna kartica, na koju će još uvijek stati desetak dana zapisa. Kao što smo spomenuli u uvodu, popunjenost microSD kartice manje je problematična no što se čini, s obzirom na to da sve iole sposobnije kamere znaju nastaviti sa snimanjem videa tako da "prepisuju" preko najstarijih pohranjenih zapisa. Ipak, tu su i dva očita nedostatka. Budući da se nalazi unutar kamere, postoji rizik od gubitka zapisa u slučaju prodora vode. Ekstremnih temperatura ne treba se bojati – microSD kartice renomiranih proizvođača deklarirane su za rad u širokom rasponu od -40 do 85 °C, što u praksi u Hrvatskoj neće doseći nikad. Mnogo izgledniji način gubitka snimljenih videa jest krađa kamere. Ako vam uljez obori kameru sa zida i ponese ju sa sobom, a microSD kartica je jedini medij na koji ste spremali zapise, tada vaša videa odlaze s kamerom.
