Ray je Sonosov treći i dosad uvjerljivo najkompaktniji soundbar. U širinu broji svega 56 centimetara, dubina mu je 9,5 centimetara, a visina 7,1 centimetar. Jezičac vage zaustavlja se na 1,95 kilograma. Sve to znači kako Ray najbolje odgovara uz televizore manje dijagonale (48 ili manje inča), smještene u prostorije do dvadesetak kvadrata. No također, radi se o zanimljivom izboru za postavljanje ispod monitora, gdje Ray pristaje svojim kompaktnim gabaritima, ali i izvedbom zvučničkih jedinica, koje su prilagođene da dobro funkcioniraju (i) na malim udaljenostima – manjim od jednog metra. Dovoljno je kompaktan da ne izgleda glomazno ni ispod 24-inčnih monitora.

U smislu konstrukcijskih materijala i ugrađenih kontrola, Ray je praktički istovjetan Sonosovom Beamu Gen 2, kojim smo se bavili krajem prošle godine. Kućište mu je izrađeno od izuzetno robusne plastike, a zvučničke jedinice, mahom orijentirane prema naprijed, prekrivene su gustom plastičnom mrežicom. Fizičkih tipki Ray nema, ali ima odlične dodirne kontrole, smještene odozgo. One se mogu iskoristiti za pauziranje glazbe, namještanje glasnoće zvuka, preskakanje pjesama (kliznemo prstom ulijevo ili udesno) te grupiranje s najbližim drugim Sonosovim zvučnikom u kući. Ta naizgled banalna funkcija pokazuje se vrlo zgodnom kada začujete da u drugoj prostoriji svira nešto što biste htjeli i sami poslušati. Tada ćete nakratko pritisnuti i držati središnju tipku (Play/Pause) na Rayu, te će iz njega, nekoliko trenutaka kasnije, zasvirati ista ta glazba, a da niste morali petljati po upravljačkoj aplikaciji za mobilne uređaje (Android, iOS) ili računala (Windows, macOS).

Samo optika

Na donjoj strani Ray ima četiri nožice, na kojima počiva kad ga postavimo na čvrstu površinu. U obzir dolazi i zidna montaža, za koju će vam dobro doći stražnji navoji (M5). Sonosov službeni zidni nosač prodaje se za pedesetak eura.

Straga se također nalaze svi konektori, kao i tipka za resetiranje uređaja. Konektora su samo tri: napajanje, 100-megabitni Ethernet i optički (TOSLINK) ulaz za zvuk. Ako se zbunjeno pitate gdje je HDMI ARC ulaz, odgovor je – nema ga. Sonos je donio pomalo kontroverznu odluku da će se Ray s televizorima (i računalima) povezivati isključivo preko optičkog sučelja. U nedavnom virtualnom sastanku s Brandonom Holleyjem, Sonosovim voditeljem razvoja proizvoda, tražili smo pojašnjenje te odluke, a odgovor je išao u smjeru želje da se osigura kompatibilnost s najvećim mogućim brojem televizora. Premda se slažemo da je optički izlaz za zvuk rašireniji od HDMI ARC izlaza, stava smo da se radi o mršavom argumentu, te kako je HDMI ARC ulaz esencijalan dio svakog ozbiljnog soundbara. Ne radi se tu samo o jednostavnosti povezivanja, već i o činjenici da HDMI ARC sa sobom donosi značajku HDMI-CEC (Consumer Electronics Control), koja nam omogućuje da soundbarom upravljamo pomoću daljinskog upravljača od televizora, tako da njime reguliramo glasnoću te da se soundbar uključuje i isključuje s televizorom.

Dobra vijest je da je Sonos učinio što je mogao kako bi praktičnost HDMI-CEC-a preslikao na Rayev optički ulaz. Ako posjedujete daljinski upravljač s infracrvenim upravljanjem, Ray će pokušati naučiti njegove kontrole za glasnoću i isključenje zvuka (mute). Kroz postupak vodit će vas mobilna aplikacija Sonos S2, koja se koristi za sve oblike upravljanja soundbarom, kao i svim ostalim tvrtkinim zvučnicima. Nakon malo natezanja s postupkom konfiguracije (pomoglo je kada smo se približili soundbaru), uspjeli smo postići da daljinski upravljač o Sonyjeva televizora Bravia XF9005 uredno upravlja glasnoćom zvuka soundbara. Međutim, ako imate daljinac koji s televizorom komunicira pomoću Bluetootha, nećete biti te sreće. Također, ne možemo jamčiti da će Ray uredno prepoznati daljinske upravljače drugih televizora, premda ne očekujemo da će biti problema s uređajima poznatih brendova.

Dobro je izvedena i detekcija signala na optičkom ulazu. Nekoliko sekundi nakon što prepozna zvučni signal iz smjera televizora (ili računala), Ray automatski prekida reprodukciju onoga što je na njemu dotad sviralo te se pretvara iz multiroom zvučnika u klasični soundbar. Ta se funkcionalnost za vrijeme testa ponašala besprijekorno; nismo imali nijedan slučaj da Ray odluči ignorirati signal na optičkom ulazu. Ujedno se radi i o rješenju koje osjetno povećava svakodnevnu upotrebljivost Raya. Tijekom dana možete ga koristiti za, primjerice, slušanje domaćih radijskih postaja ili glazbe s bilo kojeg relevantnog glazbenog servisa, a kad odlučite zasjesti pred televizor, on će se poslušno prebaciti na zvuk s TV-a.

Sa svim time na umu, izostanak HDMI ARC sučelja donekle je anuliran, ali svejedno bi bilo bolje da ono postoji.

Snaga multirooma

Osim žično, Ray se u kućnu mrežu može dodati i bežično, spajanjem na 2,4-gigahercni Wi-Fi (5-gigahercni frekvencijski pojas nije podržan). Umrežavanje tvrtkina najmanjeg soundbara esencijalan je dio njegove funkcionalnosti, jer on, kako smo već naznačili, nije samo soundbar, već i multiroom zvučnik. Štoviše, Sonosov multiroom sustav ponajbolji je među postojećima.

Ray podržava AirPlay 2 i Spotify Connect, stoga će rado zasvirati sve što mu pustite s Appleovih uređaja, a u Spotifyu ćete ga vidjeti na listi dostupnih uređaja za reprodukciju zvuka. No glazbu ćete naposljetku najviše puštati pomoću aplikacije Sonos S2, koja se ujedno koristi i za konfiguraciju soundbara. Aplikacija nudi pristup svim relevantnim glazbenim i radijskim servisima, uključujući Apple Music, čiji "blagoslov" za integraciju i korištenje nema nijedan drugi konkurentski multiroom sustav. Dostupni su i svi ostali servisi, kao što su Spotify (ako ga zbog nekog razloga ne želite koristiti preko službene aplikacije), YouTube Music, Tidal, Deezer, TuneIn, Amazon Music, Qobuz i drugi. Sadržaje je također moguće pustiti iz mrežno dijeljenog glazbenog direktorija ili lokalnog Plex servera.

Posebno je zanimljivo kako unutar aplikacije izgleda interakcija dvaju ili više Sonosovih zvučnika. U bilo kojem trenutku, u dva ili tri dodira, moći ćete ih grupirati ili razdvojiti, puštati željene sadržaje na svima zajedno ili svakom posebno, te nezavisno ili grupno upravljati glasnoćom zvuka. Neće vam se događati da aplikacija odjednom ne prepoznaje neki od umreženih zvučnika, ili da oni ne reagiraju u istom trenutku na pauziranje glazbe, prebačaj pjesme, ili neki treći vanjski podražaj. Puka intuitivnost aplikacije Sonos S2 jedan je od glavnih aduta svih Sonosovih zvučnika, uključujući i Ray, tvrtkin najjeftiniji soundbar.

Zanimljiva rješenja

Ispod prednje plastične mrežice Ray ima dvije bas-srednjetonske jedinice i dva zakrenuta visokotonca, čiji su valovodi izvedeni tako da se visoke frekvencije usmjeravaju ravno prema slušatelju, ali i u lijevu i desnu stranu, izvan fizičkih granica soundbara. Pogađate, time se nastoji postići bolja prostorna disperzija zvuka, što je poveliki pothvat za soundbar Rayevih skromnih gabarita. Još je zanimljivija izvedba dvaju bas-refleksnih portova, koji su savijeni u obliku slova "U" i usmjereni prema prednjoj strani soundbara. Sonos nam je u razgovoru naglasio kako se tako postiže bolja kontrola protoka zraka, koji stvaraju niskofrekventni zvučni valovi, te dolazi do smanjenja turbulencija, a samim time i do eliminacije distorzija prilikom reprodukcije basa. Navedenim zvučničkim jedinicama upravljaju četiri pojačala klase D, čije konkretne specifikacije Sonos poslovično ne navodi, već samo ističe kako su pažljivo optimizirani za Rayevu "jedinstvenu akustičku arhitekturu".

Premda se u osnovi radi o stereo soundbaru, Ray prepoznaje surround formate Dolby Digital 5.1 i DTS Digital Surround. To će vam biti od značaja u slučaju da ga odlučite bežično upariti sa zvučnicima koji se mogu iskoristiti kao stražnji lijevi i desni kanal. U obzir dolaze Sonosovi zvučnici One i One SL te određeni modeli iz IKEA-ine linije SYMFONISK (zvučnik za biblioteku ili okvir za sliku s Wi-Fi zvučnikom). U sustav također možete dodati i Sonosov subwoofer Sub, iako on košta kao tri Raya, stoga se ne radi o suvisloj nadogradnji. Šuška se da će Sonos uskoro predstaviti manji i osjetno jeftiniji subwoofer, pa će tada za Ray postojati primjerenija opcija.

Blizu i daleko

Kako bismo stekli dojam o Rayevoj kvaliteti zvuka, u podjednakoj smo ga mjeri koristili ispod televizora i monitora – oboje u kućnom uredu površine od dvadesetak kvadratnih metara. Prvo što smo uočili jest kako zvuči veće (prije svega šire) no što objektivno jest. Premda mu širina jedva prelazi pola metra, našu je prostoriju prilikom glasnijeg slušanja uspio ispuniti zvukom, stoga ni u jednom trenutku nismo imali dojam da zvuk dopire iz jedne točke. Naravno, taj je efekt izraženiji s udaljenosti od nekoliko metara nego u nearfieldu, no ni kad počiva ispod monitora, Ray ne zvuči skučeno. Druga istaknuta karakteristika Sonosova najmanjeg soundbara jest zaista odlična reprodukcija srednjetonskog područja. Premda Ray ne posjeduje dedicirani centralni kanal, očito je kako je proizvođač mnogo pozornosti pridao upravo ugađanju vokala, jer glasovi (i svi ostali zvukovi u sredini frekvencijskog spektra) zvuče čisto i istaknuto, čak i kad se ispod njih nalazi kompleksna zvučna podloga, poput većeg broja instrumenata u pjesmama ili ambijentalnih zvukova prilikom gledanja videa.

Od reprodukcije dubokih frekvencija ne treba očekivati čuda, ali Ray definitivno ne zvuči anemično, osobito kad mu se u ekvilizatoru, dostupnom unutar aplikacije Sonos S2, bas pojača za nekoliko decibela. Donji dio spektra možemo nazvati zadovoljavajuće popunjenim, doduše, bez izraženog udara i ozbiljnijeg autoriteta. Situacija je suprotna nego u aspektu širine zvuka: s manje udaljenosti doživljaj basa je bolji. U sadržajima s velikom količinom dubokog basa prilikom glasnog slušanja dolazi do čujne distorzije membrana i do prezasićenja savijenih bas-refleksnih otvora. Rayevi izuzetno kompaktni gabariti tu ipak dolaze na naplatu. Moguća rješenja su dva: smanjiti glasnoću na 60% ili manje, jer distorzije tada nestaju, ili pričekati da se pojavi Sonosov mali subwoofer, koji je izlaskom Raya postao nasušno potreban.

Izvedba visokih frekvencija karakteristična je za Sonos, što znači kako su one potpuno neumarajuće, ali svejedno sposobne prenijeti zadovoljavajuću količinu detalja i finesa.

Trueplay - Prozračniji zvuk sa začkoljicom

Poput brojnih drugih Sonosovih zvučnika, Ray podržava tehnologiju Trueplay. Dotična služi kalibraciji soundbara, odnosno prilagodbi njegove frekvencijske karakteristike prostoru u koji je smješten. Procedura kalibracije je jednostavna: sjednete na mjesto s kojeg ćete ga najčešće slušati, zamolite ukućane i kućne ljubimce da začepe, pokrenete Trueplay u mobilnoj aplikaciji Sonos S2 i pričekate da Ray ispusti seriju testnih tonova, koje će mikrofoni vašeg mobilnog uređaja zabilježiti. Potom ponovite to isto, ali uz šetanje po prostoriji.

Trueplay potom analizira prikupljene podatke o refleksijama zvuka od zidova, namještaja i drugih površina u prostoru te obavlja optimizaciju Rayeva zvuka. Dobiva se osjetno prozračniji zvuk, s otvorenijim višim srednjim i gornjim dijelom frekvencijskog spektra, a bez povećanja prodornosti ili značajne redukcije dubokih frekvencija. Najbolji zvuk Ray nam je ponudio s aktivnom Trueplay kalibracijom i malo pojačanim basom (3-5 dB) preko ekvilizatora. U čitavoj toj priči postoji samo jedan problem: Trueplay je izvediv samo za vlasnike iPhonea i iPada, izuzev iPod Toucha 7. generacije, 11-inčnog iPad Proa 2. generacije te 12,9-inčnog iPad Proa 4. generacije; trenutačno također nisu podržani iPad Air 5. generacije i iPhone SE 3. generacije, no to će se u dogledno vrijeme promijeniti. Radi se o tome da Sonos može doći do svih potrebnih informacija o mikrofonima u Appleovim mobilnim uređajima te se pobrinuti da oni dobro surađuju s tehnologijom Trueplay. Takvo što bi za mobitele s Androidom, s obzirom na njihov ogroman broj, bilo nemoguće.

Na kraju, Ray nudi dva dodatna načina rada, preuzeta od Sonosova prethodnog soundbara, odličnog Beama Gen 2. Nazivaju se Night Sound i Speech Enhancement. Prvi je, kako mu naziv kaže, namijenjen noćnom korištenju, a služi glasnijoj reprodukciji vrlo tihih zvukova, uz istodobno utišavanje glasnih. Speech Enhancement dodatno ističe vokale, iako za time zaista nismo osjećali potrebu, zato što su oni već u startu jasni i glasni te ih smatramo najboljim aspektom akustičke prezentacije Sonosova soundbara.

Kada bismo Ray promatrali isključivo kao soundbar za televizor, a u kontekstu preporučene cijene od 2.300 kuna, morali bismo zaključiti kako za taj novac ipak možete pronaći modele koji zvuče bolje. Ipak, s uma ne smijemo smetnuti njegove izuzetno kompaktne gabarite, a još manje činjenicu da se istodobno radi i o izrazito sposobnom multiroom zvučniku, koji ćete sa zadovoljstvom koristiti kad je televizor isključen. Uspješno realiziranom širinom i popunjenošću zvuka koji dopire iz soundbara tek mrvu šireg od pola metra, Sonos je proizveo zvučnik za ugodno pozadinsko slušanje, a koji se uspješno transformira u klasični soundbar kada to od njega tražimo – izostanku HDMI ARC sučelja unatoč.