Kompaktnim aparatima još nije odzvonilo, barem kad je riječ o top klasi. Model ZV-1 ima senzor veličine od 1”, što je čest slučaj u boljim kompaktnim aparatima, jer su ti senzori još uvijek donekle razumne veličine, a mogu se kombinirati s objektivima kompaktnih dimenzija, dobrog otvora blende. Štoviše, kombinacija 1-inčnog senzora i objektiva s otvorom blende f/1,8, tu kombinaciju čini svjetlosno čak malo jačom od APS-C fotoaparata s kit objektivom. Dakle, senzor će primiti malo više svjetla, a i dubinska oštrina bit će malčice plića nego na APS-C aparatima s tipičnim kit objektivima s otvorom blende f/3,5-5,6.

Sony ovaj aparat reklamira kao idealni uređaj za vlogere, dakle blogere koji se izražavaju videom. I prema mnogim karakteristikama ide u tome smjeru – veličina mu je odlična za tu namjenu, a kvaliteta slike i općenito performanse vrlo su dobre, snimanje zvuka iznadprosječno mu je dobro, ima i mikrofonski ulaz, optičku stabilizaciju, i još neke dodatne funkcionalnosti. Jedino bi trebao imati malo širi kut.

Žarišna duljina od 24 mm dovoljno je široka za opću namjenu, no ako ćete iskoristiti elektroničku stabilizaciju, objektiv postaje problematično uzak za selfieje zbog značajnog cropa. Elektroničku stabilizaciju htjet ćete koristiti radi mirnije slike, pogotovo ako se namjeravate snimati u hodu, no tada ćete morati hodati s ispruženom rukom ako želite uhvatiti i nešto pozadine. Tu može pomoći grip ili selfie štap.

Iskustvo korištenja

Ako ste dosad koristili imalo novije Sonyjeve fotoaparate, s ovim ćete se aparatom osjećati kao riba u vodi. Podaci prikazani na ekranu klasični su za Sonyjeve aparate, izbornici su jednaki, a fizičke kontrole vrlo slične. Na stražnjoj strani smješten je kotačić za promjenu vrijednosti, koji funkcionira i kao kontrola s četiri gumba (gore, dolje, lijevo, desno), a u sredini se nalazi gumb za potvrđivanje odabira. Kotačić je plići i manje uvjerljiv nego, recimo, na Sonyju A6500, a oko njega su smještena još četiri gumba.

S gornje strane, oko okidača, smješten je prsten koji služi za zumiranje. Kad se aparatom fotografira, onda zumiranje, odnosno odzumiranje, radi brže (treba mu manje od 2 sekunde od minimalnog do maksimalnog zuma), a prilikom snimanja videa prilično je sporo (6-7 sekundi). To je dobra stvar, jer su snimke uz zumiranje tijekom snimanja sasvim iskoristive.

Ekran se otvara u stranu, i može se zarotirati tako da gleda prema naprijed – ključna stvar za selfieje. Čim se ekran otvori, fotoaparat se sam uključuje, rasklopi objektiv i s njega se makne zaštita. Prvu fotografiju može se okinuti unutar četiri sekunde od uključenja aparata. Ekran je dobre veličine za aparat ovih gabarita, omjera je stranica 4:3, no ne bi bilo loše da je nešto veći. Nije pretjerano detaljan, niti je pod sunčevim svjetlom baš tako dobro vidljiv, ali poslužit će.

Iako je, načelno, riječ o ekranu osjetljivom na dodir, na dodir reagira samo za fokusiranje – tipično za Sony. Dakle, sve ostale stvari, poput podešavanja opcija, pregledavanja slika, rade se pomoću gumbića i kotačića. Još kad se tome pridoda loš Sonyjev glavni izbornik te izostanak kotačića za odabir načina rada – ugoda rada s ovim fotoaparatom niža je no što bi trebala ili mogla biti.

Dobro je što aparat ima grip – iako je majušan, u kombinaciji s odmorištem za palac na stražnjoj strani aparata, te uvažavajući male dimenzije i masu aparata, ZV-1 čini ugodnim za držanje u šaci.

Snimke u 4K po defaultu traju do 5 minuta, no ako se isključi ograničenje zbog visoke temperature, može se snimati “neograničeno”, odnosno do trenutka kad se baterija isprazni ili kad se aparat pregrije. U našem slučaju. aparat je sa svojom prilično malom baterijom, snimajući relativno statičnu 4K snimku u nešto hladnijoj prostoriji, izdržao sat i pet minuta kontinuirane snimke, bez pregrijavanja. Baterija se puni u aparatu, no Sony i dalje koristi Micro USB konektor umjesto USB-C konektora, da zadrži kompatibilnost sa žičnim gripom, što smatramo greškom (ako se tako nastavi, nikad se nećemo riješiti starih konektora).

Aparat u 4K može snimati do 30 sličica u sekundi, a u Full HD-u do 120 sličica u sekundi, iako će u vašem slučaju vjerojatno te brojke biti 25, odnosno 100 sličica u sekundi, jer je uobičajeno na našim prostorima koristiti PAL framerateove, a Sony još i dan-danas zahtijeva formatiranje memorijske kartice ako se aparat prebacuje iz PAL-a u NTSC i obratno, što je vrlo nezgodna karakteristika.

Nudi se i HFR način rada, u kojem može snimiti kratki vremenski odsječak pri 250, 500 i 1.000 FPS. Iako se tu radi o značajno nižim razlučivostima i kvaliteti snimanja, ipak je riječ o zabavnoj mogućnosti za hvatanje vrlo brzog pokreta.

Za videoblogere

Hibridni autofokus (fazni i kontrastni) vrlo je brz prilikom fotografiranja, precizan je, a dosta dobro funkcionira i pri snimanju videa, pri čemu radi i kontinuirano praćenje lica i oka. No, tu je i dodatna funkcionalnost za blogere koji pred kamerom predstavljaju proizvode – Product Showcase. Kad je ta opcija uključena, prioritet za fokusiranje jest ono što je bliže fotoaparatu. Znači, ako snimate sebe i govorite, recimo, o nekom novom mobitelu ili šminki, pa približite tu stvar fotoaparatu, on će je odmah pokušati fokusirati i pratiti, umjesto da prvo “razmišlja” treba li ostati na vašem licu ili se prebaciti na stvar koja mu se približava. Korisna je to mogućnost za one kojima tako nešto treba.

Tu je i soft skin efekt za zaglađivanje kože. Nismo ljubitelji tog efekta, izgleda pomalo neprirodno, ali potencijalno je koristan za one koji na snimci žele ili trebaju imati glatku kožu. A kad smo već kod tih mogućnosti, tu je i Background Defocus – mogućnost brzog prebacivanja između dva načina kontrole otvora blende, odnosno odabir između plitke i velike dubinske oštrine. Nekome to može biti korisno zbog praktičnosti, a tu bi mogućnost mogli cijeniti i početnici, ili oni koji se jednostavno ne žele zamarati fotografskim pojmovima kao što su otvor blende ili ekspozicija.

Snimke su u idealnim uvjetima zaista vrlo detaljne. Boje su žive, automatski balans više naginje neutralnom, a u nekim uvjetima i nešto hladnijem balansu bijele (tada trava može poprimiti pomalo neprirodnu boju).

S obzirom na veličinu senzora, htjet ćete uvijek snimati sa što nižim ISO-om. Šum se u sjenama na neuniformnim dijelovima slike može početi nazirati već i pri ISO 200, no u praksi, pogotovo ako nemate scenu s puno sitnih detalja u sjenama, vjerojatno ćete biti zadovoljni i slikom i pri značajno višim ISO vrijednostima, poput ISO 1.600, kod kojeg pravilno eksponirana slika i dalje čuva mnogo detalja u srednjim i svijetlim tonovima, a ni ISO 3.200 nije za odbacivanje.

Naravno, moderni full frame i APS-C aparati trpe dosta više ISO vrijednosti, no treba uzeti u obzir da ZV-1 dolazi s objektivom širokog otvora blende, u usporedbi s tipičnim kit objektivima, pa ćete njime u većini slučajeva snimati s većom relativnom blendom, odnosno pri nižoj ISO vrijednosti.

ZV-1 također ima integriran ND filter od 3 “stopa”, koji će pod dnevnim svjetlom zauzdati veliku količinu svjetla, ako želite snimati s maksimalnim otvorom blende (u većini video modova treba ga, doduše, ručno uključivati, odnosno isključivati). Efekt rolling shutter uočljiv je kod bržih pokreta aparatom, ali većini korisnika ne bi trebao prouzročiti probleme. HLG i S-Log profili su podržani, iako se za većinu primjena dovoljno velik dinamički raspon može postići i običnim profilima, ako im smanjite kontrast.

Je li ovo savršeni aparat za vlogere? Još uvijek ne, ali je u društvu uređaja koji su se tome najviše približili.