Starlink, usluga satelitskog pristupa Internetu u izvedbi istoimene američke tvrtke, podružnice Muskova SpaceXa, u Hrvatskoj je službeno dostupan od 2022. godine. Nećemo se, stoga, praviti da vam otkrivamo nešto novo i nepoznato, jer radi se o imenu koje se među informatičarima posve udomaćilo, već ćemo iskoristiti priliku da podijelimo utiske nakon jednomjesečnog korištenja Starlinkove usluge, u kombinaciji s najnovijom, trećom generacijom pripadajućeg hardvera.

Prije svega, nekoliko fundamenata za one koji o Starlinku ne znaju mnogo (ili išta). Sama tvrtka započela je s djelovanjem sredinom 2019. godine, kad je SpaceX lansirao 60 malih satelita u Zemljinu nisku orbitu, na visinu od oko 550 kilometara. To inicijalno lansiranje izvedeno je prije svega s ciljem testiranja infrastrukture i same tehnologije. Dugoročni plan već je tada bio – i još uvijek jest – napučiti nisku orbitu s više od 30.000 satelita, kako bi se širokopojasni pristup Internetu realizirao na teritoriju čitavog planeta, što uključuje sva kopnena i morska područja. Ukupni trošak takve ambiciozne operacije procijenjen je na oko deset milijardi dolara (otprilike kao sedam metara općinske ceste u nekoj hrvatskoj vukojebini), što je zastrašujuće velika, ali poslovno sasvim opravdana investicija. Starlink je, naime, već nakon pet godina rada postao profitabilan, s prihodom u 2024. od gotovo sedam milijardi dolara, s (pretpostavljenom) zaradom od oko 2,3 milijarde zelembaća. U svakom slučaju, tvrtka ima pozitivan novčani tijek, što znači da više novca pristiže no što odlazi na troškove i ulaganja.

Odakle dolaze sve te pare? Prije svega od pretplata, koje Starlink naplaćuje svojim korisnicima – njih zamalo tri milijuna. Tvrtka također prodaje hardver, nužan za korištenje usluge, kao i pripadajuću dodatnu opremu, ali to je samo jedan manji fragment čitave bilance. Jednokratni trošak opreme i za same korisnike predstavlja tek mali dio ukupne cijene korištenja Starlinka, osobito kada se za njime posegne kao trajnim rješenjem za uspostavu internetske konekcije.

Dar s neba

Iz perspektive stanovnika gradova, mjesta i sela s razvučenom optičkom infrastrukturom, Starlink se može doimati poput rješenja za problem koji ne postoji. No, imate li mogućnost širokopojasnog pristupa Internetu preko kvalitetne fiksne mreže, tada naprosto niste onaj kojem je Starlink namijenio svoju uslugu. Za nas, koji živimo u zaboravljenim selima i na otocima, nedovoljno napućenim ili povezanim da bi domaći davatelji internetske usluge imali rezona graditi optičku infrastrukturu, Starlink je itekako zanimljivo rješenje. Podjednako je zanimljiv i korisnicima koji dio godine provode u svojim apartmanima i vikendicama. Prije pojave Starlinka, rješenje za sve takve situacije tražilo se u mobilnim mrežama, što može proći ako živite u Stubičkim Toplicama, gdje kapacitet mobilne mreže dobrano premašuje broj stanovnika i turista, pa se tako uspostavljena internetska konekcija može uredno koristiti tijekom cijele godine. No, nalazite li se u turistički aktivnijem dijelu zemlje, poput bilo kojeg većeg ili manjeg mjesta na obali, tada će vam mobilne mreže za vrijeme turističke sezone, dakle, upravo kad su najveći izgledi da ih želite koristiti, biti neupotrebljive.

Starlink je u takvim situacijama (doslovno) dar s neba. Radi se o sustavu na čije performanse nagla pojava nekoliko desetaka tisuća turista ni na koji način neće utjecati, jer je on posve neovisan o "zemaljskoj" infrastrukturi. Samim time, velika beneficija Starlinka nije samo to što zaista uspijeva isporučiti odlične performanse, čime ćemo se detaljnije pozabaviti u drugom dijelu ovog opisa, već i to što to uspješno čini tijekom čitave godine. Istina, pojavnosti poput jake kiše i snježne mećave mogu narušiti kvalitetu usluge, a u ekstremnim slučajevima čak ju i privremeno onemogućiti, ali radi se o kratkotrajnim i prolaznim stanjima. Za usporedbu i podsjetnik, mobilna mreža zagušena turistima bit će neupotrebljiva od početka do kraja sezone.

Niska orbita

Starlinkovi sateliti, njih oko 6.500, orbitiraju oko Zemlje na visini od oko 540-570 kilometara. Konkretna visina orbitiranja esencijalni je element funkcioniranja čitavog sustava, s obzirom na to da je njome determiniran balans između propusnosti podatkovnog prometa, latencija, pokrivenosti teritorija na Zemlji, i mogućnosti izbacivanja satelita iz orbite, što se čini u slučaju kvara ili nakon završetka njihova životnog vijeka. Kad im odzvoni, sateliti se, naime, ne popravljaju niti "prikupljaju", već šalju na pad prema Zemlji, prilikom kojeg izgaraju u atmosferi.

Pri spomenutoj visini, Starlink, uz najnoviju, treću generaciju hardvera, u Hrvatskom zagorju postiže propusnosti do oko 440 Mbit/s u downloadu i 40 Mbit/s u uploadu, uz ping od oko 25-50 milisekundi. Iste te brojke sigurno se neće postizati u baš svim dijelovima Hrvatske, no interaktivna karta na službenoj stranici usluge tvrdi kako se apsolutno svugdje u državi može računati na propusnost od najmanje 150/15 Mbit/s – na većini lokacija i više.

Pretplatni modeli - Stacionarni ili pokretni

Starlink nudi desetak pretplatnih planova, s rasponom cijena od 50 do gotovo 5.000 eura mjesečno. Skuplji planovi namijenjeni su specifičnim korisnicima, poput onih koji uslugu žele koristiti globalno i u neprestanom pokretu, na moru i s prioritetnim statusom, čime se dobivaju najviše tehnički dostupne propusnosti u trenucima kad je sustav najopterećeniji.

Većina će birati između pretplatnih modela Residential i Roam. Model Residential je, kako mu naziv kaže, namijenjen tipičnim kućnim korisnicima, koji će Starlink kontinuirano koristiti na istoj lokaciji. Dotični (zasad) nema ograničenja kad je riječ o ostvarivim brzinama i podatkovnom prometu, a košta 50 eura mjesečno.

Model Roam skrojen je za korisnike koji Starlink namjeravaju seliti između lokacija, primjerice, između doma i vikendice na moru. U trenucima velikog opterećenja Starlinkove mreže, korisnici modela Roam imaju manji prioritet (nižu propusnost, više latencije) od onih koji koriste model Residential. Usluga je također skuplja – košta 72 eura mjesečno – no moguće ju je pauzirati, što kod pretplate Residential nije slučaj.

Pretplata Residential se nakon isteka može otkazati, ali bez jamstva da će vam biti dostupna idući put kada ju poželite aktivirati. U slučaju da se u međuvremenu popune svi dostupni kapaciteti, imat ćete dvije opcije – zapisati se na listu čekanja, ili se prebaciti na model Roam. Čini se da na području Hrvatske kapaciteta još uvijek ima dovoljno, pa ne bi trebalo biti poteškoća s novom aktivacijom modela Residential, no svejedno treba biti svjestan navedenih specifičnosti.

Bavite li se iznajmljivanjem te vas Starlink zanima kao rješenje za turističku sezonu, sugeriramo da odaberete pretplatni model Roam. Postoji i varijanta Roama koja mjesečno košta 40 eura, ali ograničena je prometom na mršavih 50 GB.

Kako sve to radi? Vrlo pojednostavljeno, sateliti funkcioniraju kao posrednici između korisnika – nas samih – i zemaljskih relejnih postaja, koje su razasute po planetu i povezane s Internetom preko optičkih konekcija ogromne propusnosti. Nama najbliže nalaze se u Njemačkoj (Aerzen i Usingen) i Italiji (Foggia, Marsala, Milano). Sateliti također komuniciraju međusobno, s ciljem pronalaska najučinkovitije podatkovne putanje između korisnika i relejnih postaja.

Samo iskustvo korištenja Interneta preko Starlinka ni po čemu se ne razlikuje od onoga kod tradicionalnih fiksnih ili mobilnih mreža. Vi surfate, gledate Netflix ili YouTube, slušate glazbu s Spotifya ili igrate Warzone, a Internet jednostavno – radi.

Pružanje mobilnih usluga - Dvjesto kilometara niže

Starlinkovi sateliti orbitiraju oko Zemlje na visinama od oko 540-570 kilometara (sateliti prve generacije), odnosno oko 525-535 kilometara (druga generacija satelita), no Starlink bi dio ovih drugih rado spustio dvjestotinjak kilometara niže, na otprilike 340-360 kilometara. Cilj takvog manevra jest smanjiti latencije i omogućiti korištenje "tradicionalnih mobilnih usluga" – poruka i glasovnih poziva – na izoliranim lokacijama, gdje one drugačije nisu dostupne. SpaceX, naime, posjeduje dozvolu za korištenje T-Mobileovih "mobilnih" frekvencija, a oko 320 satelita druge generacije opremljeno je tehnologijom potrebnom za realizaciju tog plana.

Protiv Starlinkove namjere inicijalno se pobunila NASA, smatrajući da bi smještanje satelita u orbitu nižu od one na kojoj kruži Međunarodna svemirska postaja (360-470 km), ugrozilo mogućnost lansiranja svemirskih misija, no postignut je dogovor te je NASA u konačnici podržala SpaceXove planove. Američki FCC (Federal Communications Commission) krajem 2024. godine izdao je uvjetno odobrenje za spuštanje dijela Starlinkovih satelita, pa oni smiju pružati "dodatnu pokrivenost iz svemira" (Supplemental Coverage from Space, SCS), ali uz strogi uvjet da ne uzrokuju smetnje drugim davateljima mobilnih satelitskih usluga i zemaljskim teleoperaterima. U tom smislu, SCS je deklariran sekundarnom uslugom.

FCC se na takav potez odlučio nakon što su uragani Milton i Helene poharali Floridu, a T-Mobile je iskoristio Starlinkove satelite za slanje 120 kriznih poruka, pomoću kojih je stanovništvo upozorio na kretanje uragana, planove evakuacije i opasnosti od poplava. Kako su uragani uništili mobilne odašiljače, takvo što nije bilo izvedivo pomoću zemaljskih mobilnih mreža. Kroz sustav je tom prilikom također izmijenjeno preko 100.000 SMS poruka. Za pružanje glasovnih usluga, Starlink bi trebao povećati snagu odašiljanja satelita, za što zasad nema zeleno svjetlo.

Starlink Standard Kit

Dolazimo, napokon, do samog testiranog proizvoda, koji se prodaje pod nazivom Starlink Standard Kit. Riječ je o kompletu cijene 349 eura, u kojem se dobiva sav hardver potreban za trenutačni početak korištenja Starlinkove usluge. Riječ je o, usput budi rečeno, trećoj generaciji hardvera, što podrazumijeva poboljšanu satelitsku antenu i router.

Kad otvorite kartonsku kutiju, u njoj ćete zateći poveliku, pravokutnu satelitsku antenu, vizualno nesvakidašnji router, naponski adapter (popularnu "ciglicu") za njegovo napajanje, te debeli, 15-metarski mrežni kabel.

Antenu je potrebno postaviti na mjesto gdje će imati otvoren pogled prema nebu, dakle na dvorište, posve otvorenu terasu, bočnu stranu kuće, ili na krov. Naponski adapter postavlja se u blizinu routera i strujne utičnice, a spomenuti 15-metarski kabel povezuje router i satelitsku antenu. Na stražnjoj strani routera piktogramom antene jasno je označen konektor koji valja iskoristiti za povezivanje s antenom. Nužno je da se radi baš o tom priključku, a ne o nekom od preostala dva gigabitna Ethernet porta na Starlinkovom routeru, jer se preko tog istog konektora antena ujedno i napaja. Drugim riječima, u antenu ulazi samo jedan kabel, čime se uvelike pojednostavljuje njezina instalacija. Priloženi kabel ima gumenu brtvu u blizini konektora, koja onemogućuje prodor vode u konektor na anteni. Naravno, sama antena također je u potpunosti zapečaćena i pripremljena za sve vremenske (ne)prilike. Službeni rejting otpornosti na vanjske utjecaje jest IP67, specificirana radna temperatura od -30 do +50 °C, a "podržani" su i udari vjetra do 96 km/h.

Dobar domet

Kad je riječ o routeru, radi se o prilično sposobnom komadu opreme, s podrškom za bežični standard Wi-Fi 6 (802.11a/b/g/n/ac/ax) te integriranim antenama u konfiguraciji 4x4. U našem slučaju router je bežičnim signalom uspio pokriti dvije etaže obiteljske kuće, ukupne površine od stotinjak kvadratnih metara. U najudaljenijoj prostoriji druge etaže signal prema routeru bio je slab, prije svega zbog debelih, betonskih zidova između routera i klijenta (mobitela), ali čak je i tada Starlinkov router uspio isporučiti vrlo upotrebljivih pedesetak megabita propusnosti prema klijentu, i dovoljno je čvrsto držao konekciju da nije došlo do prebačaja klijenta na "primarnu" kućnu bežičnu mrežu, koja u čitavom prostoru ima odličnu kvalitetu signala.

Prema službenim specifikacijama, pokrivenost Starlinkova routera treće generacije seže sve do gotovo 300 kvadrata, ali takvim se brojkama možete približiti samo ako je uređaj pozicioniran na sredinu prostora, te je sâm prostor otvorenog tipa, bez debljih zidova.

U svakom slučaju, za većinu hrvatskih stanova i vikendica, kao i za mnoge obiteljske kuće, jedan Starlinkov router treće generacije trebao bi biti posve dostatan. U slučaju da se ispostavi kako ipak nije, dvije su opcije: kupiti još jedan isti router (180 eura) i povezati ga s glavnim routerom u mesh sustav, ili posegnuti za bilo kojim drugim access pointom ili mesh sustavom. Naime, Starlinkov router treće generacije sadrži dodatna dva gigabitna Ethernet porta, u koja možemo spojiti vlastitu mrežnu infrastrukturu te tada koristiti Starlinkov router samo kao točku pristupa Internetu. Dosad je za to trebalo kupovati odgovarajući Ethernet adapter, koji nije bio skup, ali to je predstavljao nepotrebnu gnjavažu. Spomenuta dva Ethernet porta skrivena su iza gumenih vratašca, smještenih između konektora za antenu i priključka napajanja – ako vam zatrebaju, tamo ćete ih pronaći.

Na Starlinkovoj stranici pronaći ćete informaciju da tvrtkin router nije kompatibilan s mesh sustavima drugih proizvođača, ali neka vas to ne zbuni. Tu se misli samo na činjenicu da čvorove drugih proizvođača ne možemo povezati u mesh sustav sa samim routerom, u smislu da Starlinkov router upravlja takvim mesh sustavom. Ništa nas, međutim, ne sprečava da mesh sustav izgradimo sâm za sebe te tada iskoristimo Starlinkov router kako bismo ga povezali na Internet. Štoviše, upravo smo ga tako veći dio vremena i koristili. Starlinkov router služio nam je za uspostavu internetske konekcije, a na njega je bio povezan relativno elaboriran Asusov mesh sustav sa sedam čvorova, kojim je upravljao router ExpertWiFi EBM68. Ta je kombinacija tijekom jednomjesečnog testiranja radila besprijekorno.

Pomoć u pozicioniranju

Nakon uspješnog povezivanja antene, routera i napajanja, valja obaviti početnu konfiguraciju Starlinka. Za to se koristi istoimena mobilna aplikacija, koja nas, u nekoliko jednostavnih koraka, vodi kroz postupak povezivanja s routerom i pravilnog pozicioniranja antene. Među ostalim, aplikacija dozvoljava provjeru planiranog mjesta postavljanja satelitske antene pomoću kamere mobitela, što vam može biti korisno i prije no što uopće naručite opremu, kako biste ustanovili hoće li na tom mjestu antena doista imati otvoren pogled prema nebu, ili će joj se na putu naći nešto što bi moglo utjecati na kvalitetu usluge, poput krošnji drveća, ograde ili nekog trećeg smetala.

Dodatna oprema - Za miran san

Treća generacija Starlinkove satelitske antene ima vanjske dimenzije od 59,4 x 38,3 x 3,97 centimetara. Na donjoj strani ima izvlačnu nožicu, koja služi kao oslonac u slučaju postavljanja na ravnu površinu. Moguće ju je montirati na fasadu ili krov, pomoću odgovarajućih nosača (zidni košta 105, a krovni 115 eura), a dostupan je i adapter za klasične cijevne nosače (ϕ31-50,8 mm), koji će vas koštati 72 eura. Hoće li vam trebati neki od tih dodataka, ili ćete naprosto koristiti ugrađeni oslonac, ovisit će prije svega o planiranom mjestu instalacije satelitske antene. Za fasadne i krovne montaže, kakve su u većini slučajeva, zbog otvorenog pogleda na nebo, najpametnije je, svakako investirati u odgovarajući nosač. O nosaču razmislite čak i ako ćete antenu postaviti na ravnu podlogu (primjerice, ravni krov kuće), a bit će redovito izložena udarima bure; masa joj je 3,2 kilograma, a površina ravna i relativno velika, pa nije nezamislivo da neplanirano "poleti".

U dodatnu opremu spada i dulji kabel za spajanje satelitske antene i routera. Ako vam nije dostatan priloženi 15-metarski, za 160 eura moći ćete kupiti 45-metarski.

Satelitska antena, kad biva postavljena na ravnu podlogu, ima nagib od 20°, a pokriva kut od 110°, pa to treba uzeti u obzir kad odlučujemo gdje ćemo ju smjestiti. Također, bitno je da bude zakrenuta prema sjeveru. Srećom, spašeni smo od nagađanja, jer aplikacija smjesta nakon uspostave veze sa satelitima, do čega dolazi već u prvoj minuti nakon inicijalne konfiguracije routera, detektira konkretnu mikropoziciju antene, i usmjerava nas u izbornik "Alignment". U njemu u trodimenzionalnom prostoru vidimo antenu, kompas i virtualni pravokutnik, koji nas navodi prema optimalnom položaju antene. Sustav prikazuje i točan kut, za koji položaj antene odstupa od idealnog, što je dodatna pomoć u korekciji njezine orijentacije. Vrijedi spomenuti da opisana funkcionalnost uredno radi i u slučaju da vam mobitel nije u dometu routera. Naime, sustavu se, pomoću Starlinkove mobilne aplikacije, može pristupiti preko bilo koje aktivne internetske konekcije, uključujući mobilne mreže. No, hvatate li bežični signal routera, promjene položaja antene brže će biti registrirane u aplikaciji. U tom slučaju, također ćete uočiti kako je internetska konekcija već aktivna, a još niste aktivirali uslugu. Tome je tako zato što Starlink novopečenim korisnicima poklanja sat vremena pristupa Internetu, kako bi lakše konfigurirali sustav i eventualno se poslužili tražilicama, u slučaju da negdje zapnu. "Pa imam mobilnu mrežu!", pomislit ćete, i bit ćete u krivu – podsjećamo kako je Starlink zamišljen kao rješenje (i) za potpune zabiti, gdje se ne može računati na blizinu mobilnih odašiljača.

Nakon što se nađe u optimalnoj orijentaciji, satelitska antena počet će graditi trodimenzionalni prikaz opstrukcija. Tijekom nekoliko sati, u izborniku "Obstructions" vidjet ćete ima li antena doista čist pogled prema nebu, što će biti indicirano plavom bojom, ili joj ga nešto remeti (crvena boja). Može se dogoditi da na rubnim dijelovima područja odašiljanja postoje opstrukcije, a da antena još uvijek kvalitetno hvata satelite – sve dok aplikacija navodi kako vaš Starlink ima otvoren pogled prema nebu, ne morate se zabrinjavati zbog mjestimičnih crvenih točkica na trodimenzionalnom prikazu.

Posljednji korak postupka konfiguracije Starlinka jest odabir pretplatnog modela. Smjesta nakon aktivacije pretplate, usluga se može početi koristiti. U aplikaciji nam je, nakon aktivacije, još nekakvih pola sata stajala poruka "Activate Starlink now", ali usluga je uredno radila, te je upozorenje s vremenom samo od sebe nestalo.

Aplikacija za sve

Starlinkova mobilna aplikacija ne koristi se samo za početno namještanje usluge, već i za sve ostale oblike korištenja sustava. Novopečeni korisnici dosta će vremena provoditi u sekciji "Statistics", jer se tamo navode, među ostalim, svi prekidi u radu. Aplikacija ih filtrira na tri kategorije, definirane trajanjem smetnji: od 0,1 do 2 sekunde, od 2 do 5 sekundi, i dulje od 5 sekundi. U kategoriji od 0,1 do 2 sekunde svakodnevno ćete vidjeti velik broj unosa, što će vas inicijalno možebitno opterećivati, ali bez razloga – takvi su "prekidi" u praksi potpuno neosjetni, do te mjere da, kad ih aplikacija ne bi navodila, ne biste niti znali da postoje. Štoviše, u mjesec dana korištenja usluge, nismo osjetili posljedice ni nekolicine zabilježenih prekida duljih od pet sekundi (najdulji zabilježeni trajao je 12 sekundi). Naravno, da nas je u tom razdoblju zadesila snježna mećava, koja bi mogla rezultirati prekidom veze između satelitske antene i Starlinkovih satelita, tada bi se to manifestiralo gubitkom internetske konekcije. Ne pokušavamo, stoga, reći da je stabilnost Starlinkove konekcije apsolutna, već samo da ne vrijedi razbijati glavu kratkotrajnim prekidima, vidljivim u statistikama, s obzirom na to da oni za korisnika nisu osjetni – niti će se zaustaviti video koji gledate, niti ćete biti izbačeni sa servera omiljene vam mrežne pucačine.

Od drugih statistika, prate se ping i latencije prema Internetu, mrežna propusnost (download i upload) te potrošnja energije sustava. Potrošnja se u načelu kreće u rasponu od 35 do 40 W, a značajnije raste kad se aktiviraju grijači u satelitskoj anteni, namijenjeni topljenju snijega (Settings > Starlink > Snow melt). Procedura topljenja snijega može biti automatizirana – tada satelitska antena sama detektira snijeg i odlučuje kad će uključiti grijače – a tu je i zgodna opcija "predgrijavanja" antene. Logika je, vjerujemo, jasna: snijeg će se mnogo teže i sporije akumulirati na unaprijed zagrijanu antenu. Službene specifikacije navode kako ugrađeni grijači mogu otopiti četiri centimetara snijega po satu. Kako za vrijeme testiranja nismo imali nijedan snježni dan, tu tvrdnju nismo uspjeli provjeriti u praksi.

• +2

Starlinkova aplikacija koristi se i za namještanje samog routera (Settings > Router). Dostupne su samo rudimentarne postavke, poput odabira naziva i šifre bežične mreže, filtriranja sadržaja (poznati izvori malwarea i sadržaja za odrasle) i ručnog namještanja DNS-a. Tu ćete pronaći i takozvani "Bypass mode", način rada u kojem Starlinkov router u osnovi pretvaramo u modem, isključujući njegov Wi-Fi i sve druge funkcije. Takav režim koristit će svi oni koji na Starlinkov router spajaju vlastitu mrežnu infrastrukturu pa žele da on ne obavlja nijednu drugu funkciju, osim uspostave internetske konekcije.

Sretna alternativa

Kao cjelina, Starlink ostavlja dojam proizvoda, odnosno usluge, zamalo savršeno optimizirane za razinu znanja prosječnog korisnika. Postupak instalacije sustava vrlo je jednostavan i odlično dokumentiran, a pripadajuća mobilna aplikacija, uz koju se on konfigurira, intuitivna je i gotovo u cijelosti pročišćena od mrežaških akronima i terminologije. Zahtjevniji korisnici prigovorit će da je sâm router suviše zaključan, i neće biti u krivu, jer Starlink doista krije sve iole naprednije funkcije routera te ne dopušta da po njima čačkamo. Ipak, takvima je ostavljena mogućnost prebačaja routera u Bypass mode i korištenja proizvoljne mrežne opreme za ostatak kućne mreže, koju tada mogu nesputano prilagoditi svojim preferencijama.

Pohvale upućujemo i performansama u radu. Starlink je u tom smislu nadmašio očekivanja, s obzirom na to da nam je konzistentno isporučivao propusnosti u rasponu od 200 do 440 Mbit/s u downloadu i 20-40 Mbit/s u uploadu, premašujući time procjenu brzine za našu lokaciju, koju Starlink navodi na interaktivnoj karti usluge. Treba uočiti da se radi o relativno velikom rasponu, ali s time se naprosto valja pomiriti, zato što na propusnost utječu faktori na koje ne možemo utjecati, poput vremenskih prilika i trenutačne pozicije satelita u Zemljinoj orbiti. No, čak i na dane kad je padala jaka kiša, propusnost na našoj lokaciji nije padala ispod 200 Mbit/s, stoga je kućna internetska konekcija ostajala potpuno upotrebljiva. Štoviše, ako ne skidate velike količine podataka, bit će vam posve svejedno ostvarujete li trenutačno konekciju brzine 200 ili 400 Mbit/s, jer su jedna i druga više nego dovoljno brze za surfanje, društvene mreže, gledanje Netflixa i YouTubea, streamanje glazbe i mrežno igranje.

Usporedba Starlinka i 5G mobilne mreže - Lokacija je ključna

Budući da živim na selu, bez pristupa kvalitetnoj fiksnoj internetskoj infrastrukturi, moj se dom na Internet povezuje preko 5G mobilne mreže. Ona se odašilje u frekvencijskom pojasu N28, uz širinu kanala od svega 10 MHz, stoga je propusnost limitirana na otprilike 200/90 Mbit/s.

Promatramo li brzinu downloada, to je nerijetko upola manje od onoga što u istim uvjetima može ostvariti Starlink. S druge strane, upload je konzistentno tri do četiri puta brži od Starlinkovog. Budući da mi posao podrazumijeva povremeno slanje velikih videozapisa, upravo je ta brzina uploada jedan od razloga zašto je mobilna mreža u mojem slučaju sretniji izbor.

Kad su u pitanju performanse u mrežnim igrama, na Starlinku sam u naslovima poput Battlefielda 2042 i Rocket Leaguea ostvarivao ping u rasponu od 50 do 65 ms, a na mobilnoj mreži mi je on u prosjeku bio desetak milisekundi niži. Ne radi se o drastičnoj razlici, ali nije ni beznačajna, osobito u igrama koje iziskuju izuzetno brze reakcije, poput pucačina iz prvog lica.

Oba rješenja pokazala su se podjednako otpornima na vremenske utjecaje, utoliko što su mi obje internetske konekcije ostajale potpuno upotrebljive po kiši i u gustoj magli, do te mjere da nisam osjetio nikakvu praktičnu razliku u njihovu korištenju u odnosu na povoljne vremenske uvjete.

Cijena. Mobilnu uslugu mjesečno plaćam 30 eura, i ograničen sam na 2 TB podatkovnog prometa, što je, doduše, više nego što sam ikad uspio potrošiti unutar mjesec dana. Starlink je skuplji 20 eura mjesečno, dakle godišnje ćete ga platiti 240 eura više, a ne dolazi ni s kakvim ograničenjima prometa. Početna investicija za Starlink iznosi najmanje 350 eura, koliko košta testirani Starlink Standard Kit, dok sam router, potreban za povezivanje na mobilnu mrežu, od davatelja usluge dobio "besplatno". Doduše, radilo se o vrlo ograničenom uređaju, koji nije ostvarivao performanse ni blizu maksimalnih, stoga sam potrošio oko 750 eura za kvalitetan 5G router i vanjsku usmjerenu 5G antenu.

Najzad, valja spomenuti detalj koji brojke u tablici ne otkrivaju, a već je obrazložen u glavnom tekstu, te je ključan za odabir Starlinka: koristite li uslugu na lokaciji gdje se broj ljudi u određenim dijelovima godine drastično povećava, poput obale i otoka, niža cijena i brži upload mobilne mreže neće vam značiti apsolutno ništa, jer će vam takva internetska konekcija za vrijeme turističke sezone vjerojatno biti neupotrebljiva. S druge strane, ako živite na mjestu gdje je broj stanovnika tijekom godine relativno konstantan, a kapacitet mobilne mreže dostatan, mobilna će mreža biti povoljnija opcija.

Moglo bi se lamentirati i o dugoročnoj perspektivi obiju tehnologija: dok će mobilne mreže vjerojatno postajati sve zagušenije, Starlinkovih satelita u orbiti bit će sve više. Američka tvrtka "tek" je na brojci od oko 6.500, a plan je da ih oko Zemlje kruži preko 30.000.

Mrežno igranje još je jedan aspekt gdje smo od Starlinka dobili više no što smo očekivali. U mrežnim partijama Battlefielda 2042, Rocket Leaguea i Warzonea, ping nam se kretao u rasponu od 50 do 65 milisekundi. Slične vrijednosti na istoj lokaciji dobivamo prilikom igranja na 4G+/5G mreži, pa možemo potvrditi kako su dostatne za ležerno mrežno puškaranje. Ako se smatrate tvrdokornim (ili kompetitivnim) igračem, tada ćete svakako htjeti da vam je ping niži, a u tom slučaju, kao jedino adekvatno rješenje, nameće se fiksna internetska konekcija. I tu dolazimo do Kvake 22 – ako vam je dostupan fiksni (optički) priključak, tada vam Starlink definitivno ne treba, jer vam optika neće biti samo brža i konzistentnija, već i jeftinija. No, u slučaju da takvo što nemate na raspolaganju, Starlink je izuzetno funkcionalna alternativa – u mnogim slučajevima sretnija od mobilnih mreža. Na strani mobilnih mreža su niža cijena pretplate i viša brzina uploada, premda obje te stavke obavezno treba promatrati u kontekstu mjesta korištenja – ako vam turisti mobilnu mrežu u trećini godine učine neupotrebljivom, tada vam ona neće imati brži upload od Starlinkovog, nit' će vam išta značiti to što vas usluga manje košta.

Starlink Standard Kit (Gen 3)

• Vrlo jednostavna instalacija sustava
• Intuitivna mobilna aplikacija
• Stabilnost i cjelokupne performanse internetske konekcije
• Napajanje satelitske antene pomoću kabela kojim se spaja s routerom
• Dva dodatna Ethernet porta na routeru
• Vrlo dobar domet i bežične performanse routera
• Mogućnost povezivanja dodatnih routera u mesh sustav

• Relativno skupa dodatna oprema
• Cijena pretplate

Instalacija 10

Performanse 9

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 349 eura (+ mjesečna pretplata za uslugu) Ustupio: Svijet medija