Na ideju da testiramo jednu od Xiaomijevih perjanica ponude došli smo nakon vrlo pozitivnog iskustva s OnePlusom 5. Taj telefon oduševio nas je svojim mogućnostima i cijenom, no istražujući za članak, tu se negdje uvijek motao i Xiaomijev model Mi 6, koji košta manje, a temeljen je na jednakom high-end čipu Snapdragon 835. OnePlus u međuvremenu je lansirao osvježeni model OnePlus 5T, koji je imao prilike isprobati kolega Šuštić, a sljedeća verzija Xiaomijevog Mija još uvijek se čeka jer tvrtka planira koristiti novi Qualcommov čip Snapdragon 845. S druge strane, to znači da je aktualni model Mi 6, lansiran u travnju prošle godine, još uvijek relevantan.

Prvo iskustvo vašeg autora sa Xiaomijevim telefonima bilo je prije koju godinu s modelom Mi 4i. Riječ je o mobitelu koji je u to vrijeme u Hrvatskoj koštao samo 1.300 kuna, a nudio je Full HD ekran, vrlo solidan Qualcommov SoC Snapdragon 615 s podrškom za tehnologiju QuickCharge, USB-C, 16 ili 32 GB memorije te 2 GB radne memorije. Njegovo plastično tijelo kompaktnih dimenzija fino je ležalo u ruci, i bilo je vrlo lako zaboraviti da u ruci držite baš tako jeftin uređaj. Taj Mi 4i dan-danas funkcionira čak i nakon pada u zahodsku školjku, usprkos izostanku IP certifikata. Svako malo dobiva nadogradnje softvera, a baš nedavno se pojavila informacija da će dobiti i MIUI 9, temeljen na Androidu 7.1 Nougat. Nadogradnje dan-danas dobiva i njegov još stariji rođak Mi 2, telefon koji je originalno lansiran s Androidom 4.1 Jelly Bean. Doduše, treba napomenuti da MIUI verzije nisu iste za sve Xiaomijeve telefone, odnosno zavisno o modelu telefona, nisu temeljene na glavnoj verziji Androida.

Kao što možete i sami zaključiti, Xiaomi se brine za svoje korisnike i u kontekstu softverskih nadogradnji i poboljšanja pokušava slijediti Apple, svoj uzor. Naime, dosta Xiaomijevih uređaja iznimno je slično iPhoneima, a slična je situacija i sa Xiaomijevom verzijom Androida pod imenom MIUI – dosta laika bi na prvi pogled moglo zaključiti kako je riječ o iOS-u, a ne o Androidu.

Breme nestandardnosti

Sâm MIUI radi vrlo pristojno, no kaska u kontekstu usvajanja mogućnosti koje su implementirane u Googleovu varijantu OS-a. Tako, primjerice, nije moguće koristiti Google Smart Lock, koji otključava telefon zavisno o tome jeste li spojeni na neki posebni Bluetooth uređaj ili se nalazite na lokaciji koju ste označili kao dom. Isti je problem prilikom otključavanja preko Google Assistanta, glasovnom naredbom Hey Google ili OK Google. Assistant razumije da je naredba izrečena, ali ne može doći u fokus jer je telefon zaključan Xiaomijevim softverom. Također još nema podrške za Camera2 API, Vulkan API u kontekstu 3D igara i vjerojatno još neke druge značajke.

Ukratko, MIUI je super za obične korisnike koje zanima da im telefon radi brzo i dobro, a ne zanima ih isprobavanje naprednih mogućnosti. Jedini problem je povremeno rušenje aplikacija pri pokretanju (recimo po jedna svakih nekoliko dana), no moguće je da je riječ o lokalnom problemu na našem telefonu. Treba naglasiti da će Mi 6 u nekom trenutku sigurno dobiti nadogradnju na MIUI temeljen na Androidu Oreo.

No vratimo se za sad hardveru. Uređaj je dostupan u tri boje kućišta – crnoj, bijeloj i plavoj, a tu je i keramička varijanta, koja nije baš tako česta, a ima nešto veću masu i pozlaćene prstenove oko kamera. Postoje ukupno tri različite verzije telefona u pogledu flash i radne memorije. Inicijalno su lansirani modeli sa 64 i 128 GB flash memorije te 6 GB radne memorije, no kasnije se pojavila i jeftinija varijanta sa 64 GB flash memorije i 4 GB radne memorije. Prema količini radne memorije Mi 6 kaska za OnePlusom 5, no u praksi to ne znači baš mnogo, ako znamo da čak i Googleov flagship Pixel 2 XL ima “samo” 4 GB memorije. Za računanje i grafiku brine se, pak, Qualcommov Snapdragon 835 – trenutačno najbrži SoC za uređaje s Androidom.

Kada govorimo o grafičkim performansama, neizbježno moramo spomenuti i razlučivost ekrana, jer je igre na ekranu s više piksela teže pokretati. Mi 6, kao i OnePlus 5, ima Full HD ekran, no u ovom slučaju je on temeljen na tehnologiji IPS, a ne AMOLED kao kod OnePlusa. Mi 6 je dosta kompaktan uređaj, manji od OnePlusa 5, pa ekran ima dijagonalu od 5,15 inča, a kod OnePlusa ona iznosi 5,5 inča. Manja dijagonala uz istu razlučivost vodi većoj gustoći piksela – 428 naprema 401 ppi. Svjetlina ekrana je izvrsna, no kontrast nije tako dobar kao kod AMOLED-ova, što je bilo i za očekivati. Tvornička kalibracija boja malo je prehladna, no u opcijama je moguće odabrati i drugačije varijante. Ispred ekrana nalazi se zaštitno staklo Gorilla Glass 5, koje svoj posao odrađuje izvrsno.

Iznad ekrana smješten je zvučnik za razgovore, koji ujedno služi i kao zvučnik pri reprodukciji sadržaja koji imaju stereo zvuk. Lijevo od njega je 8-megapikselna f/2.2 kamera, koja nema autofokus. Kvaliteta fotki prednje kamere solidna je dok ima dosta svjetla, no u suprotnom se vrlo degradira, što u kontekstu šuma, što u kontekstu lošijeg fokusa. Ispod ekrana smješten je senzor otiska prsta, koji ujedno služi i kao tipka Home, a pored njega su dvije senzorske tipke za funkciju Back i pristup listi aktivnih aplikacija. Te tipke označene su diskretnom bijelom LED-icom, a isti tip LED-ice koristi se u gornjem desnom kutu tijela za notifikacije. Na točnost čitača otiska prsta nemamo zamjerki, dosta je brz, no onaj na OnePlusovom modelu ipak radi malo brže.

Stražnja strana uređaja izrađena je od stakla, a rubovi su metalni i obojeni sjajnom bojom, koja ima teksturu jednaku staklu na stražnjoj strani. Korištenje stakla utjecalo je i na masu, pa je Mi 6 u ruci teži nego što bi se očekivalo od njegovih kompaktnih dimenzija. No, premda staklo izgleda seksi dok je čisto, magnet je za otiske prstiju, osjetljivo je na padove te je iznimno sklisko. Ukratko, izgled je tu stavljen ispred praktičnosti. U Xiaomiju su svjesni nedostataka staklene poleđine pa uz uređaj, osim punjača i kabela, stiže i tanka crna silikonska maska, koja ne dodaje mnogo dimenzijama uređaja, ali dosta sprečava klizanje.

Sjajna oka dva

U gornjem lijevom kutu stražnje strane uređaja smještene su dvije kamere – primarna koja snima široki kadar, temeljena na senzoru Sony Exmor RS IMX386 od 12 MP, i optici s otvorom blende f/1.8, te sekundarna tele kamera, temeljena na Samsungovom senzoru S5K3M3 od 12 MP, s optikom otvora blende f/2.6. Baš kao i kod mnogih drugih telefona s dvije kamere, a u prvom redu iPhonea Plus, sekundarna kamera služi za postizanje sintetičkog bokeh efekta, odnosno zamućivanja pozadine pri snimanju portreta. I doista, efekt snimanja s dvostrukom kamerom izgleda dosta dobro, ništa lošije nego kod Appleovih telefona.

• +15

Kad je riječ o općenitoj kvaliteti fotografija, situacija je solidna, pogotovo u usporedbi sa starijim Xiaomijevim pulenima. Dok svjetla ima, Mi 6 hvata vrlo lijepe slike prirodnih boja, no kvaliteta dosta pada kako se diže osjetljivost senzora (ISO800 je nekakva gornja granica prihvatljive kvalitete). Kako je to obično slučaj kod telefona, softversko oštrenje dosta se agresivno primjenjuje, pa se gube fini detalji, no to ne bilježimo kao osobit minus, jer isto rade i skuplji telefoni. HDR mod ne radi automatski, već ga je potrebno ručno uključiti, no tu su drugi načini rada kamere koje je potrebno odabrati iz brzog izbornika – panorama (dobri rezultati), portretni mod, beauty mod koji uljepšava kožu i lice subjekta te square, odnosno fotkanje s kadrom u obliku kvadrata. Svaki od tih modova dodatno je moguće kombinirati s desetak različitih instagramolikih filtera. Tu je i ručni profil, gdje postavke namještamo sami.

Kad je riječ o snimanju videa, Mi 6 standardno hvata 1080p pri 30 fps. U opcijama je moguće odabrati i 4K pri 30 fps te HD pri 120 fps. U brzom izborniku također su dostupne opcije za timelapse, u kojem je snimka videa ubrzana, te slow-mode, u kojem je usporena. MIUI-jeva nativna aplikacija za pregledavanje videa nudi i solidne mogućnosti uređivanja videa, što je svakako za pohvalu. Stabilizacija odrađuje svoj posao solidno, no kako nema elektroničke, odnosno softverske, stabilizacije, koju rabe mnogi konkurentni, video u pokretu i dalje je previše trzav za naš ukus.

Bez LTE-a na 800 MHz

Na lijevom boku smješten je utor za dvije nano SIM kartice, a s desne strane je tipka za uključivanje telefona te iznad nje klackalica za regulaciju glasnoće. Tipku za uključivanje moguće je softverski naštimati da nakon dvostrukog klika otvara kameru, a klackalicu je potom moguće iskoristiti za okidanje fotki – korisno kad je vani zima, a ruke su u rukavicama. Kad spominjemo SIM kartice, treba napomenuti i relativno veliku manu Mija 6 iz perspektive domaćih korisnika – LTE modem u telefonu ne podržava 800-megahercni pojas. Iako se u Hrvatskoj koristi i 1.800-megahercni LTE, 800-megahercni ima bolju pokrivenost. Drugim riječima, ako se često krećete ili živite u područjima izvan većih naselja, Mi 6 mogao bi se pokazati kao loš izbor.

Na donjem dijelu telefona dva su rupičasta otvora za zvučnike, a između se nalazi USB-C konektor, koji električki prati USB 3.1 Gen1 standard. Mi 6, baš kao i mnogi noviji telefoni, nema konektor za slušalice, što se objašnjava oslobađanjem prostora za druge komponente. Koliko to objašnjenje ima smisla procijenite sami, no naše je mišljenje da je Xiaomi ipak trebao zadržati konektor.

S uređajem se isporučuje adapter za slušalice, no malo je blesavo što je bijele boje, baš kao i kabel za napajanje (USB-A na USB-C) te adapter za napajanje. Adapter ima američke konektore pa je za njegovo korištenje na domaćim utičnicama potrebno kupiti konverter. Unutar uređaja skrivena je baterija od 3.350 mAh, koju je moguće i brzo puniti jer je podržan protokol QuickCharge 3.0. Na trajanje baterije nemamo nikakvih zamjerki – bez agresivnog korištenja traje nešto više od dva dana. Još jedan zgodan dodatak nalazi se na samom vrhu Xiaomijeva pulena – IR emiter, koji u kombinaciji sa sistemskom aplikacijom, omogućuje upravljanje uređajima koji inače koriste IR daljinski upravljač.

Xiaomi je s modelom Mi 6 odradio dobar posao i ponudio korisnicima uređaj izvrsnih specifikacija i luksuznog izgleda po cijeni znatno nižoj od uređaja poznatijih korejskih i tajvanskih proizvođača. Iz perspektive domaćeg korisnika, zasigurno je najveća mana Mi-ja 6 slabija podrška za LTE, odnosno izostanak podrške za 800-megahercni frekvencijski pojas. Geekovima se također neće svidjeti nestandardni MIUI OS, no takvi korisnici ionako su najčešće spremni platiti više za svoje gadgete.

Xiaomi Mi 6

• Vrlo solidna dvostruka kamera
• Šminkerski dizajn sa staklenim kućištem
• Brz i točan čitač otiska prsta
• IR daljina
• Stereo zvučnici pristojne kvalitete
• Dugoročna softvera podrška od strane proizvođača
• Dobar ekran
• Vrlo dobro trajanje baterije
• Odlične performanse
• Otpornost na prskanje
• Niska cijena s obzirom na hardverske i softverske značajke

• Nema konektor za slušalice
• MIUI OS malo mušićav i kaska s implementacijom nekih značajki iz Android AOSP-a
• Stakleno kućište dosta osjetljivo
• Prednja kamera nema autofokus
• Modem ne podržava 800-megahercni LTE

Dizajn i finiš 9

Performanse 10

Baterija 9

Kamere 10

Ekran 8

UKUPNI DOJAM 8

Cijena 360 USD (64 GB, bez troškova uvoza), 3.399 kn (domaće tržište) Prikaži sve cijene Ustupio: Gear Best