Više nije nikakva tajna da proizvođači automobila kroz različite aplikacije sakupljaju podatke o načinu kako se ponašaju vozila i vozači. Moderna vozila, bez obzira kakav pogon imaju, opremljena su naprednom tehnologijom koja skupljaju velike količine podataka o vozilu, vožnji, vozačima i putnicima, Mnogo tih informacija ostaje u samom vozilu i služi za dijagnostiku, ali sve veća količine prenosi se u tvornice odakle su automobili došli. Ti podaci se koriste za poboljšanje proizvoda, ali na njima se može i dodatno zaraditi, primjerice - osiguravajuća društva jedva čekaju takve izvještaje. Do podataka, koji su hrana osiguravajućim društvima da smanje rizike, mogu doći pristankom vlasnika automobila ili potajno, kupnjom od auto industrije.

Mnogi osiguravatelji nude popuste ako se vlasnik prijavi i prihvati da mu se prate vozačke navike. Nude se i programi kako bi se "nagradilo dobro ponašanje u vožnji". Na primjer, Croatia osiguranje nudi svoj program LaqoPrevent koji je razvila u suradnji s uspješnom hrvatskom insuretech tvrtkom Amodo, upravo kupljenom od strane američke kompanije Cambridge Mobile Telematics. Njihova platforma prikuplja senzorske podatke s milijuna IoT uređaja - uključujući vozila, te ih spaja s kontekstualnim podacima kako bi stvorila jedinstveni prikaz ponašanja vozila i vozača.

Jeste li primijetili da nevidljivi „Veliki brat“, koji se ušuljao u vaš automobil, promatra i bilježi svu vožnju?

No, nije uvijek sve na dobrovoljnoj bazi. Priča objavljena u New York Timesu otkriva uznemirujuću mogućnost za manje transparentnu politiku prikupljanja podataka gdje vozači ne znaju da određeni podaci u konačnici mogu biti podijeljeni s osiguravajućim društvima. NYT opisuje slučaj Kenn Dahla, vozača Chevrolet Bolta čije su cijene osiguranja porasle dvadesetak postotaka zbog detaljnog izvješća posredstvom tvrtke LexisNexis o njegovim navikama tijekom vožnje.

Te je podatke, bez njegovog znanja, General Motors, proizvođač električnog vozila Bolt, prodao LexisNexisu. Kenn je zatražio i dobio uvid, a ima pravo prema Zakonu o pravednom izvještavanju o kreditima, u to što o njemu imaju prikupljeno. Radilo se o dokumentu od 258 stranica koji je detaljno opisivao 640 vožnji, uključujući popis svih slučajeva prekoračenja brzine, oštrog ubrzanja ili naglog kočenja. Prema izvješću tvrtke LexisNexis, te im je podatke prodao General Motors, a zanimljivo da je ukupno čak osam različitih osiguravajućih kompanija zatražilo i dobilo te iste podatke tijekom mjesec dana.

Tko je ta američka firma i čime se bavi? LexisNexis djeluje kao online servis i baza podataka s tisućama datoteka organiziranih u otprilike 150 kategorija. Pruža pristup širokom spektru podataka i publikacija koje pokrivaju pravo, vijesti, poslovanje, financije, vladu, medicinu, tehnologiju i drugo. Služi odvjetničkim tvrtkama, korporacijama, vladinim agencijama i akademskim institucijama pružajući pravna rješenja, vijesti i poslovne uvide. Tvrtka pomaže u analitici podataka, stjecanju novih klijenata, otkrivanju prijevara, prati zdravstvene informacije, rješava probleme identiteta, istraga, potraživanja, odlučivanja o rizicima i optimizaciji radnih procesa.

Čitajte izjavu o privatnosti

LexisNexis nije jedini, postoje ekvivalentne kompanije u mnogim zemljama, ali simbolizira „Velikog brata“ i na drugim tržištima. LexisNexis u ovoj priči o automobilima i osiguranju otvara novu normalnost kod svih vozača. Nakon što smo se jedva nekako primirili da se mnogi IoT uređaji bave „špijuniranjem“ naših ponašanja i navika, sad je jasno da smo na meti jer vozimo moderne, sofisticirane automobile.

Usluge povezanih automobila, poput sustava OnStar kompanije General Motors koji koriste mnogi američki vozači, prikuplja podatke o ponašanju u vožnji i to na temelju dokumenta koji mnogi vlasnici automobila nikad ne pročitaju kad preuzimaju svoje vozilo. Izjava o privatnosti vlasništva vozila, koju većinom nitko ne čita, kaže da proizvođač, u slučaju GM-a, može "dijeliti vaše informacije unutar GM-a, s prodavaonicama automobila, licenciranim partnerima i tvrtkama s kojima sklapamo poslovne odnose, kako bismo razvijali, poboljšavali, pružali, održavali i unaprijedili sigurnost, zaštitu i kvalitetu naših proizvoda, programa i usluga, kako bismo odgovorili na vaše zahtjeve, omogućili primateljima da ih koriste u marketinške svrhe, te kako je to zahtijevano i dopušteno zakonom." Ne spominje se izričito dijeljenje informacija o vožnji s bazama podataka dostupnim osiguravateljima u procesu izračunavanja premija. Izvješće New York Timesa također je spomenulo da i drugi proizvođači automobila, poput Subarua, Forda, Acure, Honde, Hyundaia, Kie i Mitsubishija, dijele podatke o ponašanju vožnje s osiguravajućim društvima, ali obično zahtijevaju izričiti pristanak kupca.

Postoji opravdana zabrinutost zbog opsežne prakse prikupljanja podataka gdje informacije dolaze iz raznih izvora, kupljenih od kompanija ili dobivenih od javnih informacija poput saveznih sudova, poreznih evidencija, zemljišnih knjiga i polica osiguranja kako bi stvorili detaljne profile pojedinaca. Ova razina agregacije podataka svakodnevno je predmet kritika, ne samo zbog narušavanja privatnosti već i marketinških manipulacija i hakerskih krađa identiteta.