Spajanje na nezaštićene javne priključne bežične točke i na mreže za koje se ne zna tko ih sve može nadzirati, nikada nije bilo preporučljivo. To znači da bi javno dostupne otvorene mreže trebalo izbjegavati jer se nikada ne zna tko s druge strane sluša. Činjenica da slušati (nadzirati) internetski promet može praktički svatko posve je neupitna, dok davatelji internetskih usluga (ISP-ovi) mogu čuvati logove (nekad su to i dužni), a to samo znači da mogu u svakome trenutku nadzirati i znati što korisnik radi na Internetu, kamo se kreće i koliko se dugo zadržava.

► NAPOMENA: Kada kupujete putem poveznica na ovoj stranici, možemo zaraditi partnersku proviziju - bez ikakvih dodatnih troškova za vas

Srećom, tomu se može relativno lako doskočiti, a odgovor se krije u kriptografiji. Virtualne privatne mreže (VPN) postale su sinonim za "sigurniji Internet", no iza te jednostavne kratice stoji više tehnologija, određenih kompromisa, pa čak i određemih zabluda, nego što se to možda na prvi pogled čini. Srećom, postoje VPN rješenja kao što su ExpressVPN ili CyberGhost koje za krajnje korisnike sve čine bitno jednostavnijim.

Najkraće rečeno, VPN stvara šifrirani tunel između uređaja i poslužitelja VPN-a. Budući da je veza šifrirana, taj tunel osigurava da podaci prolaze nevidljivo svima izvan njega (mrežna oprema tretirat će šifrirani promet kao i svaki drugi), a oni koji bi ga mogli presretati neće moći vidjeti sadržaj. U pozadini VPN-a koriste se različite tehnologije, od IPsec-a kao industrijskog standarda (definiranog kroz IETF) do modernijih rješenja poput OpenVPN-a i WireGuarda, pri čemu potonji naglašava modernu kriptografiju, jednostavnost i česte izmjene ključeva (PFS) čime se osigurava dodatna sigurnost. No ključna svrha VPN-a ostaje uvijek ista - osigurati povjerljivost, cjelovitost i autentičnost prometa.

Zašto uopće koristiti VPN?

Kako je tunel kakav se formira upravo kod VPN-a šifriran, bitno se smanjuje rizik presretanja ili mogućnost bilo kakve modifikacije prometa, pa je VPN usluge idealno koristiti kao zaštita kod spajanja na javne mreže, ali i za očuvanje privatnosti pred ISP-om i drugim posrednicima te za zaobilaženje geografskih ograničenja i cenzure (budući da je promet šifriran, sustavi cenzure teško mogu prepoznati i blokirati odredište). Doduše, mnogima je jedan od glavnih razloga zašto posežu za VPN-ovima, mogućnost zaobilaženja upravo geografskih ograničenja, što im omogućuje pristup ograničenim streaming servisima poput Netflixa ili Disney+, različitim verzijama internetskih trgovina, ali i sadržajima blokiranim u pojedinim državama.

Naime, poslužiteljska strana se može nalaziti bilo gdje u svijetu, a kako će se na Internet izlaziti upravo putem te odredišne točke, servisima će biti prezentirana IP adresa tog poslužitelja (adresu obično dijeli više korisnika) i činit će se kao da se dolazi s tog geografskog područja. Jedna od takvih usluga koja, ne samo da je omiljena kod gejmera, nego i kod onih koji žele zaobići geografskih ograničenja, svakako je ExpressVPN. No tu su i brojna druga rješenja.

VPN ne štiti uvijek

Ipak, unatoč prednostima koje VPN donosi, postoje i određena ograničenja, kao i određene zablude. Šifriranje i dodatni hopovi unutar mreže imaju utjecaj na performanse pa može doći do usporavanja, od minimalnog do izrazitog, ovisno o udaljenosti poslužitelja i opterećenju same VPN mreže. Nadalje, VPN ne čini gotovo ništa za anonimnost korisnika. Štoviše, VPN nikoga na Internetu neće učiniti nevidljivim, web stranice i dalje mogu pratiti korisnike putem kolačića ili fingerprintinga, a premda se stvarna IP adresa korisnika skriva, digitalni tragovi i dalje ostaju. Osim toga, promet koji je bio šifriran od polazne točke (klijenta) pa do poslužitelja, mora u jednom trenutku biti dešifriran, a to se događa upravo na strani davatelja VPN usluge. Oni koji upravljaju VPN servisom mogu zapisivati podatke o prometu i bilježiti niz osobnih podataka, a ako ih vladine agencije to zatraže, dužni su ih predati. To znači da se povjerenje kod korištenja VPN-a, koje se inače davalo ISP-u, prenosi na tog davatelja usluge, pa je pravilan izbor od velike važnosti. Stoga je najbolje izabrati VPN uslugu koja je poznata po tome da ima politiku o nezadržavanju logova (no-logs policy) jer to prirodaje sigurnosti i privatnosti, a dobar je primjer ExpressVPN od kojega je više puta zatraženo da se predaju podaci, no vladinim ih se agencijama nije moglo predati jer se ne prati aktivnost korisnika.

Tu se otvara i pitanje globalnog nadzora koje združeno provode vlade, a u tom kontekstu su dobro poznati savezi Pet očiju, Devet očiju i Četrnaest očiju te zemlje koje unutar tih saveza surađuju razmjenjujući obavještajne podatke. Ograničenja ima još, no sve se može zaokružiti činjenicom da je VPN prvenstveno alat za tuneliranje prometa kroz drugu mrežu, ne univerzalni štit koji će čarobno učiniti korisnike anonimnima i zaštititi im privatnost ili zajamčiti sigurnost. Osnovna digitalna higijena i dalje ostaje nužna, pa treba koristiti jake lozinke, MFA, sve redovito ažurirati, alate za blokiranje praćenja i zdravi razum, uz solidnu VPN uslugu.

A kako izabrati VPN uslugu?

Odabir dobre VPN usluge prilično je važan, a u pravilu treba izbjegavati besplatna rješenja koja obično prikupljaju i prodaju podatke korisnika, umeću oglase, ograničavaju brzinu te generalno nude slabiju razinu zaštite. Daleko je uputnije koristiti etablirane komercijalne servise koji nude politiku nezadržavanja logova (idealno potvrđenu revizijom), kill switch, zaštitu od DNS curenja i mrežu vlastitih poslužitelja. Kvalitetne usluge omogućuju stabilan rad i na mobilnim uređajima gdje VPN klijenti moraju prevladati druge izazove poput promjena mreže (Wi-Fi u LTE i obratno) i agresivne politike štednje baterije. Poželjna je i podrška za kućne routere, čime svi uređaji u mreži izlaze kroz šifrirani tunel, dok dodatne funkcije poput blokiranja oglasa ili integracije s mrežom Tor mogu biti korisne, no obično je u tom smislu bolje koristiti strogo namjenska rješenja. Ako još ne znate koju biste od brojih VPN usluge izabrali, evo tri prijedloga koja zadovoljavaju one ključne kriterije, a među korisnicima su i prilično popularni: ExpressVPN, CyberGhost ili Private Internet Access.

ExpressVPN - Premium VPN s pokrićem

ExpressVPN spada među najpopularnije i najhvaljenije VPN usluge, utemeljen je 2009. godine, a posebno je omiljen među gejmerima, no za njim nerijetko posežu i oni kojima je privatnost visoko na listi prioriteta. Naime, čitava infrastruktura radi na RAM-only poslužiteljima (TrustedServer) što znači da se stanje sustava pri svakome podizanju briše, a činjenica da ima strogu politiku o nezadržavanju logova potkrijepljena je nezavisnim revizijama (KPMG 2024. i 2025.). Osim toga, ExpressVPN redovito objavljuje polugodišnje izvještaje o transparentnosti, što bismo voljeli viđati i češće kod konkurencije. Što se tiče same mreže poslužitelja, ExpressVPN-u se tu nema što zamjeriti. Brzi poslužitelji velike propusnosti (10Gbps) razmješteni su u ukupno 105 zemalja, a to u praksi znači da se gotovo uvijek može naći geografski blizak čvor za razumnu latenciju, pa ni ne čudi da ga osobito vole gejmeri, ali i oni koji vole streamati sadržaj budući da vrlo lako može zaobići geografske restrikcije.

Osim toga, prednost je i njegov vlastiti protokol otvorena koda Lightway čije se blagodati mogu osjetiti i na računalima (skraćuje vrijeme uspostavljanja tunela, smanjuje variranje latencije), no posebno na mobilnim platformama. Dostupan je na svim važnijim platformama u što su uključeni i routeri, a može ga se koristiti i na pametnim televizorima, no na umu valja imati da se broj paralelnih konekcija ograničava (10, 12 ili 14, ovisno o paketu). Zanimljivo je spomenuti i da ExpressVPN nudi i vlastite routere Aircove što nije čest primjer kod konkurentskih usluga, a to je samo jedan od razloga zašto se ExpressVPN ubraja među trenutačno ponajbolje VPN usluge uopće. Dakako, vjerojatno ne treba posebno isticati činjenicu da je tu i čitav niz drugih alata i mogućnosti, uz one tipične koje bi svaki VPN koji drži do sebe trebao imati, pa sve do upravitelja lozinki, niz značajki koje nude dodatnu razinu zaštite (Threat Manager, blokiranje oglasa, roditeljska zaštita i drugo). Doduše, tu treba spomenuti da je Identity Defender dostupan isključivo pretplatnicima s adresom u SAD-u.

Što se reputacije tiče, treba znati da je ExpressVPN od 2021. godine u portfelju tvrtke Kape Technologies (nekada Crossrider), koja je stekla lošu reputaciju zbog neželjenih dodataka za web preglednike i zlosretnih toolbarova, no od kada je ExpressVPN preuzet, nešto viša razina transparentnosti, jasne politike te nezavisne revizije pokazuju da je riječ o vrlo zreloj i solidnoj VPN usluzi koja itekako ima što za ponuditi. Sve to ima i svoju cijenu, a odnedavno se ExpressVPN može dobiti uz popust od 73% i cijenu od 3,49 dolara mjesečno za osnovni paket (Basic), ali ako se uzme dvogodišnja pretplata. Doduše, tu su i drugi daleko raskošnije opremljeni paketi, pa se tako izdanje Advanced može dobiti već za 4,49 dolara mjesečno, dok najopremljenije izdanje Pro s čitavim nizom dodataka stoji 7,49 dolara mjesečno. Baš kao što je to slučaj kod izdanja Basic, ove cijene vrijede uz dvogodišnju pretplatu.

CyberGhost - Univerzalna zlatna sredina

Za razliku od dobrog dijela komercijalnih VPN usluga koje ne nude ni besplatnu biti probnu inačicu, CyberGhost nudi opciju isprobavanja njihove usluge i to samo na 24 sata. Sve drugo podrazumijeva da je uslugu potrebno platiti odmah, s time da je moguće ostvariti povrat novca unutar 45 dana. Nudi politiku kojom se jamči da se podaci o korisnicima nigdje ne bilježe i ne čuvaju, a premda do prije koju godinu nije bio otvoren revizorskim kućama kao što to rade konkurentne VPN usluge, prošle je godine reviziju provela revizorska kuća Deloitte čime se otklanjaju sumnje u ono što se tvrdi u politikama (CyberGhost je, baš kao i ExpressVPN, u vlasništvu tvrtke Kape Technologies koja ga je kupila 2017. godine). Ipak, zgodno je to što se pri instalaciji klijenta daje do znanja da će se prikupljati anonimni podaci u svrhu poboljšanja CyberGhostove infrastrukture, no tu je mogućnost da se u tom prikupljanju ne sudjeluje. Što se infrastrukture tiče, u ponudi je više od 9000 RAM-only poslužitelja razmještenih u 91 zemlju, s time da ima kolocirane poslužitelje u 15 regija, a svakako je dobro i to što je CyberGhostovo sjedište zapravo u Rumunjskoj.

Što se performansi tiče (u smislu brine internetske veze), CyberGhost se svrsta među brže VPN usluge (koristi OpenVPN i WireGuard) i tu zapravo nema posebnih zamjerki osim povremene nekonzistentnosti u samoj brzini premda su u ponudi optimizirani poslužitelji za streamanje, za BitTorrent i za gejmere. Samo streamanje uredno funkcionira, a kvaliteta surfanja nije ni na koji način primjetno smanjena, osim ako je odredišni poslužitelj geografski prilično udaljen. Dostupan je na svim platformama, što je i očekivano za ovakvu razinu VPN usluge, a uz sam VPN dobivaju se i brojne druge stvarčice. Tako je moguće dobiti dediciranu IP adresu, a tu je i dodatak sigurnosnih alata u koje su uključeni dodatak za blokiranje oglasa, podrška za split tunneling te drugo. Doduše, na umu valja imati i da ograničava broj istovremeno spojenih uređaja na njih sedam (manje nego ExpressVPN, čak i u osnovnom izdanju).

Sve u svemu, CyberGhost doista djeluje kao solidna univerzalna VPN usluga što pregled mogućnosti doista i potkrepljuje, a to potvrđuje i cijenom. U tom smislu je relativno konkurentan, pa ga se može koristiti već od 2,19 eura mjesečno za dvije godine plus dva mjeseca (dakle, odmah se plaća 56,94 eura za 18 mjeseci).

Private Internet Access - Fleksibilan i za svačiji džep

Private Internet Access je, kada ga se pogleda u cjelini, prilično solidan VPN servis koji nije ni najbrži, niti je mogućnostima najraskošnije opremljen, ali zato se ističe nekim praktičnim detaljima. Odmah će u oko upasti činjenica da PIA ne ograničava broj istodobnih konekcija (promjena je uvedena 2024. godine, nekad je ograničenje bilo na 10 uređaja), čime se svrstava među najpovoljnija VPN rješenja. Više od 35 tisuća poslužitelja razmješta u ukupno 91 zemlju (SAD je vrlo gusto pokriven), a podržava Wireguard, OpenVPN te IKEv2/IPSec. Brzina spajanja na poslužitelje je dobra, a jedino može potrajati koju sekundu dulje ako se spaja na geografski udaljene poslužitelje. Jednako tako, brzine preuzimanja su razumne i povremeno se osjeća određeni pad u brzini u odnosu na dostupnu internetsku vezu, ali to nije ništa što bi na bilo koji način znatno smetalo uobičajenim aktivnostima. Zastupljen je, sasvim očekivano, na većini platformi, a to vrijedi i za routere kao i za pametne televizore, ali na umu valja imati da mu je sjedište u SAD-u.

Doduše, postoji politika o nezadržavanju logova, a provedena je i revizija same politike, pa ju je potvrdila poznata revizorska kuća Deloitte. Osim toga, dostupne su i informacije kako je PIA (kao i druge VPN usluge) često bila pozivana na sud da preda podatke o korisnicima, no kako ih se ne čuva, nije se imalo što predati (pozitivno je i to što koristi RAM-only poslužitelje). U prilog ide i činjenica da su VPN klijenti otvorena koda, što nije čest slučaj među uslugama ovoga tipa. Od dodatnih mogućnosti, valja izdvojiti značajku MACE koja je zaslužna za blokiranje oglasa, trackera i malwarea, zatim je tu opcija korištenja iza naredbenog retka čime se omogućava automatizacija određenih radnji, tu je i klasična podrška za kill switch, podrška za SOCKS5 Proxy i još pokoja korisna sitnica (na umu valja imati da se mogućnost dobivanja fiksne IP adrese na jednoj od 25 lokacija i antivirus moraju dodatno plaćati).

Cijenom je prilično konkurentan, a nudi i neke bonuse uz plaćanje dvogodišnje pretplate, dok neke naprednije mogućnosti kojima raspolaže čitavu stvar čine samo dodatno privlačnom te solidnim kandidatom za izbor primarnog VPN-a. Dakle, oni koji traže relativno visoku razinu fleksibilnosti, te VPN uslugu razumnih performansi i mogućnosti, uz plaćanje od 70 eura na tri godine, uz koje se dobiva i 500 GB na godinu dana uz uslugu pCloud, o ovoj bi VPN usluzi trebali ozbiljno razmisliti.