Istraživači s MIT-a razvili su natrij-zrak gorivnu ćeliju koja bi „mogla zamijeniti litij-ionske baterije u zrakoplovstvu, željezničkom i pomorskom prometu“.

(Usput, izuzev eksperimentalno tu i tamo, li-ionske baterije se uopće se ne koriste u zrakoplovstvu za napajanje propulzije izuzev ponegdje kao mali akumulatori za APU – auxiliary power unit - pomoćne turbine iz kojih na početku leta i nakon sletanja osnovni sustavi u zrakoplovu dobivaju električnu energiju. Ali, nastavimo dalje da vidimo što autori istraživanja zamišljaju za svoj proizvod…)

Tehnologija koristi tekući natrij i okolni zrak kao gorivo, pružajući trostruko veću gustoću energije od trenutačnih baterija za električna vozila.

Sustav koristi tekući natrij metal kao izvor energije i obični zrak kao oksidant. Čvrsti keramički sloj između njih omogućuje kretanje natrijskih iona, dok elektroda na strani zraka pokreće reakciju koja proizvodi struju.

Testiranje prototipa pokazalo je da natrij-zrak gorivna ćelija pohranjuje preko triput više energije po kilogramu od litij-ionskih baterija u električnim vozilima. Testovi su proizveli razinu od više od 1.500 vat-sati po kilogramu materijala, što je nešto preko 1000 vat-sati na razini cijelog sustava.

Trenutno litij-ionske baterije za električna vozila dosežu maksimalno oko 300 vat-sati po kilogramu. Dostizanje 1.000 vat-sati po kilogramu „omogućilo bi regionalno električno zrakoplovstvo“ (tvrde i nadaju se autori), koje u SAD-u čini oko 80 posto domaćih letova i 30 posto emisija iz zrakoplovstva.

Emisije sustava se sastoje od natrij-oksida koji upija ugljični dioksid iz atmosfere. Ovaj spoj se kombinira s vlagom u zraku stvarajući natrij-hidroksid, koji se zatim kombinira s ugljičnim dioksidom formirajući natrij-karbonat, a konačno natrij-bikarbonat – sodu bikarbonu. Proces je spontan i ne zahtijeva dodatne intervencije.