Izravno ubrizgavanje vodika u dizelski motor značajno mu smanjuje štetne emisije
Sustav koji u klasični dizelski motor s unutarnjim izgaranjem ubacuje 90% vodika i 10% dizela pokazao se kao učinkovito rješenje za povećanje iskoristivosti goriva i istodobno smanjenje štetnih emisija
Dizelski motori s unutarnjim izgaranjem, kao značajni generatori zagađenja, sve češće su meta zabrana i raznih ograničenja, dok im proizvođači traže isplativije i "zelenije" alternative. No, da niti stari, postojeći dizelaši nisu za baciti, pokazuje tim znanstvenika sa sveučilišta UNSW Sydney. Oni su tijekom proteklih 18 mjeseci dokazali kako se u dizelske motore može ugraditi dodatni sustav za izravno ubrizgavanje vodika, i tako ih ne samo učiniti efikasnijima nego i ekološki prihvatljivijima.
Više snage, manje zagađenja
Testni dizelski motor, na kojem su radili, ima samo jedan cilindar. U njega se, umjesto čistog dizela, ubrizgava mješavina od 90% vodika i tek 10% dizelskog goriva. Eksperiment je pokazao da je motor uz takvo gorivo postao 13,3% efikasniji, uz čak 85,9% manje emisije ugljičnog dioksida. Posebnim načinom ubrizgavanja vodika, pri kojem se on ne miješa u potpunosti s dizelom, uspjeli su smanjiti i emisije dušikovih oksida (NOx), također štetnih plinova koje motori s unutarnjim izgaranjem otpuštaju u atmosferu.
Ovako prerađeni dizelaš radio je bez problema na 2.000 okretaja u minuti. Na temelju tog postignuća ovi znanstvenici tvrde kako se svi dizelski motori mogu na ovaj "retrofit" način preraditi i tako postati čišći za okoliš. Taj proces bi, kažu, bio značajno brži nego što će biti razvoj pogona na vodikove gorivne ćelije. K tome, za razliku od tehnologije vodikovih ćelija, za ubrizgavanje u cilindre motora nije potrebno imati vodik iznimno visoke čistoće, koji je vrlo skup za proizvodnju.
O ovoj je inovaciji objavljen i znanstveni rad u časopisu International Journal of Hydrogen Energy, a autori rada već najavljuju kako će u narednim mjesecima tražiti ulagače za komercijalizaciju svoje tehnologije. Primjenu već sada vide u industrijskim pogonima, u kojima se vodik već koristi u druge svrhe. Primjer za to su rudnici s već postojećim dovodom vodika, a u kojima se za transport ili generiranje električne energije koriste veliki dizelski motori.
Kod skaliranja ove tehnologije na veće motore neće biti problema, jer je ona do sada već ugrađena na motor zapremnine 6,4 litre. To znači da je spremna za ugradnju u velike kamione ili brodove. Kao najveći izazov trenutačno se ističe pohrana vodika za ove svrhe, što je jedan od izazova i kod vodika za punjenje gorivnih ćelija. No, na sveučilištu UNSW već rade i na tome, pa imaju i prototip mobilnog rezervoara za vodik, kakav bi se mogao ugrađivati u vozila te im davati doseg usporediv s punim rezervoarom dizela.
