Komunikacijski sateliti koji se nalaze u Zemljinoj orbiti vrlo su često opremljeni velikim paraboličnim antenama koje se ne mogu sklopiti. To znači da ih se mora lansirati raketama s većim tovarnim prostorom, ali i da parabole tih antena moraju biti izrađene dovoljno robusno da izdrže vibracije tijekom procesa lansiranja. Sve to značajno poskupljuje izradu i lansiranje satelita – barem kada ih se radi na konvencionalan način.

No, stručnjaci iz japanske kompanije Mitsubishi Electric, misle da se to može činiti i drugačije. Oni su nedavno predstavili svoju tehnologiju kojom bi parabolične antene u orbiti izrađivali uz pomoć posebnog, svemirskog 3D pisača.

Mali satelit printa veliku antenu

Umjesto da se antena, dakle, lansira u finalnom obliku, ona će nastati tamo gdje će se i koristiti. Za njezino ispisivanje bit će zadužen maleni 3D pisač, dimenzija tek 30x10x10 centimetara. On će (kako je vidljivo i u priloženom videu), iz jedne točke ekstrudirati posebnu fotoosjetljivu smolu i rotiranjem antene dobiti veliki "tanjur".

Smola će očvrsnuti od izlaganja ultraljubičastom zračenju Sunca, i tako će, prođe li sve prema planu, nastati prva u svemiru 3D ispisana parabolična antena – lakša i veća od one koju bi tamo u cijelosti dopremila raketa. Smanjit će to troškove lansiranja i povećati mogućnosti komunikacijskih satelita, smatraju stručnjaci koji stoje iza ove inovacije.

Razvoj 3D pisača koji radi u uvjetima mikrogravitacije i vakuuma omogućit će i ispisivanje ovako velikih struktura bez potrebe za potpornom strukturom. Naime, dok struktura ne očvrsne, u ovim uvjetima neće biti opasnosti da se sama od sebe, zbog vlastite mase ili vanjskih utjecaja, uruši ili deformira.

Mitsubishi je u laboratoriju dokazao da ispisivanje paraboličnih antena iz tekuće smole funkcionira. Svoju je tehnologiju za ispis i stvrdnjavanje smole u svemiru patentirao, no za sada ne otkrivaju kada bi mogli započeti s testiranjem svojeg 3D pisača u svemiru.