Pasivnim solarnim grijanjem do odmagljivanja naočala
Svi koji nose naočale susreli su se s problemom njihovog zamagljivanja pri promjeni temperature i u uvjetima visoke vlage. Problem se može riješiti nanošenjem posebnog sloja zlata na njihova stakla
Nosite li naočale, pa u uvjetima visoke vlage uđete s hladnog u topli prostor, velika je vjerojatnost da će vam se naočale istog trenutka zamagliti. Isto tako, nakupljanje vodenog kondenzata na naočalama se javlja i kada nosite zaštitnu masku na licu, a kako bi ga se riješili naočale je potrebno obrisati ili pričekati da voda s njih polako ispari. No, znanstvenici sa sveučilišta ETH Zürich nisu bili zadovoljni takvim rješenjem, pa su se bacili na posao i osmislili – način na koji bi se naočale same mogle odmagljivati.
Solarni kolektor na staklu
Njihova ideja jest prekriti stakla naočala vrlo tankim i prozirnim slojem zlata, kojem je zadatak sakupljati energiju iz sunčeve svjetlosti. Nanopremaz koji su razvili apsorbira svjetlost u bliskom infracrvenom spektru. To znači da je on ljudskom oku potpuno proziran, no infracrvena ga svjetlost ipak zagrijava, kada je staklo izloženo sunčevim zrakama. Zagrijavanje, pak, omogućava brže isparavanje maglice i odmagljuje naočale bez potrebe za čekanjem ili mehaničkim čišćenjem.
Pasivno solarno grijanje ugrađeno u stakla zagrijava ih na temperaturu i do 8°C višu od temperature okoline, što je dovoljno da se na njima ne nakuplja kondenzat. Princip grijanja za odmagljivanje sličan je onome kakav se već dugo koristi, primjerice, u stražnjim staklima ili retrovizorima automobila. Pokaže li se ovaj sustav učinkovitim, i on bi mogao svoju primjenu naći u automobilskim staklima. Dodatna mu je prednost što ne zahtijeva vanjski izvor energije za grijanje stakla.
Znanstvenici poručuju kako je zlato, iako relativno skupo, u ovom nanopremazu korišteno u iznimno malenim količinama, pa ne čini tehnologiju nedostupnom. Ono je na staklo naneseno u "sendviču" između dva sloja titanijevog oksida, koji zbog svojih svojstava refrakcije pojačavaju efekt apsorpcije zračenja u zlatu. Cijeli premaz debljine je tek 10 nanometara, savitljiv je, a na staklo se nanosi dobro poznatom proizvodnom metodom, u obliku pare koja se skuplja na staklu u čistoj sobi i vakuumu.
Izumitelji s ETH Zürich već su zatražili patent za svoju inovaciju, a sada istražuju može li se ista tehnologija primijeniti i na razne druge staklene površine te može li se zlato zamijeniti nekim drugim materijalom. Svoj su proizvod detaljno opisali i u znanstvenom radu objavljenome u časopisu Nature.
