Proširena stvarnost i metaverzum imaju potencijal promijeniti naš osjećaj stvarnosti, iskrivljujući način na koji tumačimo naša izravna dnevna iskustva. U proširenom svijetu, jednostavno hodanje ulicom postat će divlji spoj fizičkog i virtualnog, spojenog tako uvjerljivo da će granice nestati u našim umovima. Naše će se okruženje ispuniti osobama, mjestima, predmetima i aktivnostima koji zapravo ne postoje, a ipak će nam se činiti duboko autentični.

Te riječi izgovorio je nedavno nitko drugi nego dr.Louis Rosenberg, izvršni direktor kalifornijske tvrtke Unanimous AI. Rosenberg je poznat po razvoju prvog funkcionalnog sustava proširene stvarnosti u Air Force Research Laboratory (AFRL), a pokrenuo je i tvrtke za virtualnu stvarnost Immersion i tvrtku za proširenu stvarnost Outland Research. On je i plodan izumitelj s više od 300 nagrada za svoje patente u VR, AR i AI segmentu.

Rosenberg je, kaže, zastrašen smjerom kojim se razvija tehnologija i to govori kao pionir koji se proširenom stvarnošću bavio u vrijeme dok taj termin još nije ni postojao. Bilo je to prije 30 godina, kad je vodio projekt Virtual Fixtures koji korisnicima omogućio da komuniciraju s mješovitom stvarnošću stvarnih i virtualnih objekata.

Danas, tri desetljeća kasnije, Rosenberg brinu negativne posljedice razvoja tehnologije koju je sam stvarao; ne zbog hakera nego zbog moćnih pružatelja platformi koji će kontrolirati AR infrastrukturu.

Distopijska šetnja po susjedstvu

"Nalazimo se u društvu u kojem postoje bezbrojni slojevi tehnologije između svakoga od nas i našeg svakodnevnog života, koji moderira naš pristup vijestima i informacijama, posreduje u našim odnosima s prijateljima i obitelji, filtrira naše dojmove o proizvodima i uslugama i utječe na naše prihvaćanje osnovnih činjenica", piše Rosenberg za Big Think. On smatra da već sada živimo posredovane živote.

Rosenberg strahuje od svijeta u kojem će osobni podaci plutati svuda oko ljudi, pokazujući vam njihove ukuse i interese, navike potrošnje, vrstu automobila koji voze, veličinu njihove kuće, čak i njihov bruto godišnji prihod. I sve ćemo to prihvatiti kao cijenu koju potrošač mora platiti da bi se snalazio u digitalnom svijetu.

"A sad zamislite da treće strane mogu ubaciti vlastiti sadržaj, možda kao sloj plaćenog filtra koji samo određeni ljudi mogu vidjeti. I koriste taj sloj za označavanje pojedinaca podebljanim treptavim riječima kao što su "alkoholičar", "imigrant", "ateist", "rasist", "demokrat" ili "republikanac". Oni koji su označeni možda i ne znaju da ih drugi mogu vidjeti tako", piše Rosenberg koji strahuje da bi takvi virtualni slojevi mogli pojačati političke podjele, izopćiti određene skupine i potaknuti mržnju i nepovjerenje.

Nestanak stvarnosti 

Rosenberg strahuje da će usponom AR-a potpuno nestati posljednji bastion pouzdane stvarnosti. 

"Danas barem možemo ući u javni prostor i imati određenu razinu zajedničkog iskustva u zajedničkoj stvarnosti. S AR-om će se i to izgubiti", proriče Rosenberg. "Kada hodate ulicom u proširenom svijetu, vidjet ćete grad ispunjen sadržajem koji jača vaše osobne stavove, varajući vas da vjerujete da svi misle kao vi."

Proširena stvarnost podizat će virtualne zidove iza kojih će se skrivati pučke kuhinje i skloništa za beskućnike, klinike za neplodnost, prodavaonice oružja ili bilo što drugo što ih vodeće političke snage žele prešutjeti, potičući "blokiranje stvarnosti". 

Metaverzum ne možete napustiti 

Ubrzo ćemo, smatra Rosenberg, postati potpuno ovisni o virtualnim slojevima informacija koje će se projicirati svuda oko nas. Svoje AR sustave neće isključivati jer će vam tako svi važni aspekti našeg okruženja postati nedostupni i staviti nas u nepovoljniji društveni, ekonomski i intelektualni položaj. 

"Činjenica je da tehnologije koje usvajamo u ime praktičnosti rijetko ostaju neobavezne - ne kada su integrirane u naše živote tako široko kao što će to biti AR", predviđa Rosenberg koji želi biti optimist i još uvijek vjeruje da AR može biti sila dobra.

Ali, kaže on, da bismo se zaštitili od potencijalnih opasnosti, moramo postupati pažljivo i promišljeno. Dobre namjere nisu dovoljne da se spriječi postavljanje sustava s ozbiljnim strukturnim problemima. Ako ga postavio na lošim temeljima, bit će teško poništiti štetu, zaključuje Rosenberg.