The Eternaut: Netflixova nova hit serija ima tragičnu pozadinu
Najnoviji Netflixov naslov dolazi s pozadinskom pričom koja će obogatiti gledateljsko iskustvo

Nakon godinama dugih sporova oko autorskih prava i političke cenzure, adaptacija kultnog argentinskog znanstveno-fantastičnog stripa The Eternaut je konačno stigla na Netflix. Serija dosljedno slijedi originalnu radnju te prati skupinu preživjelih nakon smrtonosne invazije vanzemaljaca u Buenos Airesu dok se bore za opstanak. Premda naizgled djeluje kao klasična priča o vanzemaljskoj invaziji, radi se o priči koju su mnogi doživjeli kao kritiku diktature i imperijalizma. Pokojni autor Héctor Germán Oesterheld je strip koristio kako bi osudio rat i istaknuo klasne borbe iz perspektive običnog čovjeka.
Upravo su ovi aspekti put same serije do Netflixa učinile mukotrpnim. Iako su pravni sporovi, financijske poteškoće i pitanja o načinu adaptacije izvornog materijala usporavali razvoj projekta, prava ostavština leži u njegovom autoru. Héctor Germán Oesterheld se otvoreno protivio vojnim diktaturama i svoje je stavove jednako otvoreno izražavao kroz svoj rad. Do 1977. godine je nestao te se smatrao mrtvim.
(Pozor: Spoileri!)
Čitanje originalnog stripa dolazi s osjećajem nelagode, prisutnim od samog početka, a u seriji je isti ostvaren dok pratimo likove koji se za opstanak bore sa smrtonosnim snijegom, golemim kukcima i zvijerima te rasom nadglednika. Sva ta bića predstavljaju "Njih" – antagoniste i nevidljive osvajače koji sve konce vuku izdaleka. Ova golema invazija je prikazana kroz prizmu malene skupine ljudi koji pružaju otpor i koji se snalaze u novom, okrutnom svijetu. Pokretačka sila radnje je Juan Salvo (Ricardo Alberto Darín) koji u priču ulazi kao putnik kroz vrijeme koji pripovijeda vlastito iskustvo i otkriva da je jedan od rijetkih preživjelih. On je u Netflixovoj seriji opisan kao “običan čovjek u neobičnoj situaciji”, što jednako dobro opisuje i samog Héctora Germána Oesterhelda koji je uspjeh ostvario već prvom verzijom stripa. Originalna je serija uspješno izlazila od 1957. do 1959. godine, a velik dio radnje bio je improviziran tijekom samog objavljivanja.
Autor se kasnije, zajedno sa svojim kćerima, pridružio ljevičarskoj gerilskoj skupini Montoneros, a potom objavio ažuriranu verziju The Eternauta, s još izraženijom političkom kritikom i simbolikom, smještajući radnju u fašističku verziju Argentine. Sljedeći je nastavak objavljen 1976. godine, samo godinu dana prije autorova nestanka. Uslijed vojne diktature tijekom sedamdesetih godina, s ciljem održavanja vlasti korišteni su teroristički napadi, otmice, i masovna represija. Sam Oesterheld je odveden u zatvorski logor, a zatim i njegove kćeri sa svojim partnerima.
Iza The Eternauta, dakle, stoje politika i simbolika koja naglašava bespomoćnost i pesimizam u suočavanju s nepobjedivim zlom – "Oni" su reprezentacija argentinske vojske te koriste posrednike kako bi se borili u njihovo ime. Također, ovaj je pesimizam zanimljiv i u žanrovskom kontekstu, posebno jer se nada gotovo ne nazire. Ipak, Juan Salvo nije odustao, iako sam navodi da u svim svojim životima nikad nije uspio promijeniti ishod budućnosti. Jednako tako nije odustao niti njegov autor, a jedino što je o njegovim posljednjim danima poznato je da ni tad nije prestao raditi stripove te da je na Badnjak 1977. godine, zatražio da se, uz cigaretu, rukuje s ostalim zatvorenicima.