Još otkako je računalo Deep Blue prvi puta u šahu pobijedilo Garyja Kasparova 1996. godine, postalo je jasno da će računala početi polako dominirati u "ljudskim" igrama na ploči. Potom je moralo proći još dvadeset godina, a na sirovu je računalnu snagu bilo potrebno nadograditi umjetni inteligenciju, kako bi računala ovladala i daleko složenijom strateškom drevnom kineskom igrom Go. No, pojavio se tada Googleov AlphaGo i 2016. godine premoćno savladao tada najboljeg od najboljih – Leeja Sedola.

Sedmodnevni niz partija između južnokorejanca i računalnog sustava smatra se prijelomnom točkom u razvoju AI sustava. U trenutku kada je AlphaGo povukao potez, nikada viđen u jednoj "ljudskoj" partiji, mnogima je postalo jasno da će računala uskoro dominirati u još većem broju igara i područja života – ako ne i u svima. Sedol se u međuvremenu umirovio, odustavši od profesionalnog igranja uz poruku da će umjetna inteligencija potpuno preuzeti igranje i kako "je se ne može više pobijediti".

Čovjek uzvraća udarac…

Međutim, ovih se dana dogodio manji, ali znakoviti obrat. Baš kao što se autonomne automobile ponekad može "prevariti" jednostavnim metodama i natjerati ih na pogrešku (npr. malenom intervencijom na grafici prometnog znaka", tako se može zavarati i profesionalne algoritme za igranje Goa. Otkrio je to amaterski igrač te igre, Amerikanac Kellin Pelrine.

On je igrao protiv dvaju sustava koji se trenutačno smatraju najboljima na svijetu, KataGo i Leela Zero. Stručnjaci kažu da su na razini vještine usporedivi sa sustavom AlphaGo, koji nije dostupan javnosti. U 14 od 15 partija Pelrine je pobijedio, na čuđenje mnogih, osim onih – koji su ga za to pripremali.

…ali uz pomoć računala

Naime, Pelrine i tim koji razvija umjetnu inteligenciju u kompaniji FAR AI, zajednički su osmislili strategiju za pobjedu protiv umjetne inteligencije. Njihov je računalni sustav odigrao milijun partija protiv KataGo-a i, na temelju ljudske ideje, razvio poseban način ponašanja u partiji. Njega je Pelrine potom, bez daljnje aktivne pomoći računala u mečevima, proveo u djelo.

Strategija se sastojala od iskorištavanja "slijepe točke" umjetne inteligencije, činjenice da je ona sposobna reagirati na brojne situacije, ali ne "razumije" u igru punom smislu niti sagledava širu sliku. Kako je u Gou cilj okružiti tuđe kamenčiće i zauzeti što više teritorija, Pelrineov je zadatak bio malo po malo graditi veliki krug oko protivničkih kamenčića, zavaravajući pritom AI protivnika taktičkim potezima u drugim uglovima ploče.

Ideja je u konačnici i upalila: sustav nije na vrijeme uvidio da je ranjiv, fokusirao se na druge poteze, čak ni kad je veliki krug bio potpuno zatvoren – što je nešto što bi ljudski igrač lakoćom bio primijetio. Slatka je to osveta i mala pobjeda za čovjeka, no pokazuje da AI i dalje nije "pametniji" od ljudi. Iako se u ponekim zadacima snalazi savršeno, nedostaje mu krajnja verifikacija istine (kod chatbota) ili konzistentnosti rezultata (što vidimo kada DALL-E crta ruke ili treba ispisati tekst), a često nije treniran na baš svim scenarijima koji kreativnim pojedincima mogu pasti na um.