Kad god se dogodi nešto bizarno – internet se sjeti jedne epizode Simpsona. I doista, čini se da žuti stanovnici Springfielda posjeduju neku vrstu kolektivne proročke moći, bilo da su predvidjeli pametne satove, Trumpa kao predsjednika ili Disneyjevu akviziciju Foxa. No, Simpsoni nisu usamljeni u toj vizionarskoj ulozi – oni možda znaju tko će biti sljedeći predsjednik SAD-a, ali ni filmski autori ne zaostaju.

Filmska povijest obiluje primjerima naslova koji su, često sasvim slučajno, pogodili gdje nas tehnologija, politika ili društvo vode. Nekad je to rezultat precizne analize postojećih trendova, a nekad samo plod autorske intuicije – no ishod ostaje isti: pogledamo film snimljen prije deset, dvadeset ili pedeset godina i shvatimo da više ne gledamo distopijsku fikciju, nego maltene dokumentarac.

Od pandemije do prepoznavanja lica, od nadzora do umjetne inteligencije – film je, uz književnost, nerijetko bio medij koji nas je upozorio što bi moglo poći po zlu. Ova lista okuplja upravo takve naslove: filmove koji su, htjeli-ne htjeli, predvidjeli budućnost. Neki su filmovi – želeći progovoriti o svojoj sadašnjosti – nesvjesno zavirili u budućnost, neki su snimani kao upozorenja, drugi kao zabava – ali svi su, barem na trenutak, bacili pogled unaprijed.

Zaraza (Contagion, 2011)

Režija: Steven Soderbergh | Proročka elegija o pandemiji

Mnogo prije nego su se pojmovi kao što su „lockdown” ili „PCR test” urezali u svakodnevni govor, Zaraza je ispisao zapanjujuće precizan scenarij globalne zdravstvene krize. Soderberghov film prati izbijanje smrtonosnog virusa koji se širi svijetom alarmantnom brzinom, pritom izlažući cijeli proces – od prvog kontakta do globalne panike i institucionalnog odgovora. Virus koji se prenosi s netopira na ljude, društvo koje se raspada zbog straha, teoretičari zavjera s YouTube kanala – sve je već bilo viđeno.

Film se po izlasku dobio dobre kritike i pohvale iz znanstvenih krugova zbog autentičnog prikaza načina na koji se suvremena medicina bori sa zaraznim bolestima, a danas se gleda gotovo kao „dokumentarac snimljen unaprijed”. Film je po izlasku imao solidan prijem, ali njegov pravi „boom” dogodio se tijekom pandemije COVID-19, kada se činilo da je predvidio svaki detalj. Danas se često opisuje kao najprecizniji „proročanski” film 21. stoljeća – i to bez potrebe za grandioznim efektima.

Inače, Steven Soderbergh je poznat kao jedan od najraznolikijih američkih redatelja – od Seks, laži i videovrpce (1989), preko filmova Traffic (2000) i Oceanovih jedanaest (2001), do eksperimentalnijih projekata kao što je Mjehurić (2005) ili Poremećena (2018). Zaraza se savršeno uklapa u njegov opus na razmeđi glavnostrujaškog i autorskog.

Specijalni izvještaj (Minority Report, 2002)

Režija: Steven Spielberg | Nadzor, prepoznavanje lica i policija budućnosti

U distopijskoj budućnosti, policija koristi tehnologiju „predzločina” kako bi uhvatila krivce prije nego što zločin uopće bude počinjen, a glavni lik (Tom Cruise), policajac, postaje njegov plijen kad se sustav okrene protiv njega.

Steven Spielberg radi adaptaciju kratke priče Philipa K. Dicka, i to na način koji je daleko od pukog blockbustera. Specijalni izvještaj, naime, postaje svojevrsni filozofski triler o slobodnoj volji, nadzoru i tehnološkom determinizmu. Spielberg, koji iza sebe ima čitav niz filmskih klasika (od kojih smo neke već i spominjali), ovdje se poigrava s tech-noirom, bljedunavom paletom i sterilnošću kako bi stvorio jedan od svojih stiliziranijih filmova.

Spielbergov futuristički noir predviđa kako personalizirane reklame koje „čitaju” oči prolaznika, tako i softver za prepoznavanje lica. U svijetu u kojem je granica između sigurnosti i kontrole sve tanja, Specijalni izvještaj više ne djeluje kao znanstvena fantastika – već kao priručnik za državni ustroj na tragu futurističke verzije 1984.

Ona (Her, 2013)

Režija: Spike Jonze | Ljubav u doba umjetne inteligencije

Usamljeni pisac razvija odnos sa sofisticiranom umjetnom inteligencijom imena Samantha. Ono što počinje kao emocionalna utjeha prerasta u kompleksnu ljubavnu vezu, ali i refleksiju o tome što znači uopće biti „blizak”.

Spike Jonze (Biti John Malkovich, Adaptacija) ovdje potpisuje i scenarij – prvi put u potpunosti vlastiti. Ona je odmah po izlasku postao miljenik kritike te je dobio i Oscara za najbolji originalni scenarij. Njegova predviđanja nisu „bučna” – nema robota ni apokalipsa – ali tiha invazija tehnologije u najintimnije sfere života čine ga potencijalno vrlo točnom vizijom naše bliske budućnosti.

Trumanov show (The Truman Show, 1998)

Režija: Peter Weir | Reality TV

Truman Burbank vodi idiličan život u savršenom gradiću – sve dok ne otkrije da je, od rođenja, glavna zvijezda reality emisije koja se emitira uživo, a da on o tome nema pojma. Svi oko njega – supruga, prijatelji, kolege – zapravo su glumci. Buđenje svijesti, dakle, u svijetu laži.

Peter Weir (Društvo mrtvih pjesnika, Svjedok) postavlja pitanja o nadzoru, privatnosti i potrošačkoj kulturi. Iako je izlaskom 1998. Trumanov show zamišljen kao satira tada rastućeg trenda reality televizije, danas (kad ljudi dobrovoljno žive pred kamerama) se čini gotovo dokumentaristički: društvene mreže, prijenosi uživo, eksploatacija intime – sve ono što se činilo kao apsurd u filmu, postalo je svakodnevica. Truman nije predvidio budućnost – on ju je najavio. Pitanje koje lebdi nad filmom – „je li itko danas stvarno izvan pozornice?” – ostaje zastrašujuće aktualno.

TV mreža (Network, 1976)

Režija: Sidney Lumet | Bijes kao medijski proizvod

Jedan voditelj u krizi mentalnog zdravlja počne izvikivati „brutalnu istinu” pred kamerama – i publika poludi za njim. Televizijska mreža ga ne smiruje, nego ga pretvara u atrakciju, a film se pretvara u satiru o cinizmu medijske industrije, gledanosti i manipulaciji.

Sidney Lumet (12 gnjevnih ljudi, Pasje poslijepodne) filmom TV mreža stvorio je jedan od najbriljantnijih i najogorčenijih komentara na moć medija, a scenarist Paddy Chayefsky dobio je Oscara za svoje zasluge. Premda je riječ o filmu iz 1976., malo što tako precizno opisuje medijski svijet današnjice: infotainment, tabloidizacija vijesti, reality senzacionalizam i clickbait. Ako je Trumanov show predvidio reality TV, TV mreža je predvidjela zašto uživa toliku popularnost.

Videodrom (Videodrome, 1983)

Režija: David Cronenberg | Tijelo, ekran i nasilje bez granica

Cronenberg je ovdje zaronio u meso i medij, doslovno. Ekran koji prodire u tijelo, seksualizacija nasilja, televizija kao virus – sve to danas čini jezgru internetske stvarnosti. Viralni sadržaj i algoritamska zavist zamijenili su televizijski signal, ali pitanje ostaje isto: tko upravlja percepcijom, i gdje prestaje granica između slike i tijela?

O čemu je riječ? Max Renn vodi malu televizijsku stanicu specijaliziranu za erotski i nasilni sadržaj. U potrazi za novim programom koji će šokirati publiku, nailazi na piratski signal emisije pod nazivom „Videodrome“ – realističan snuff program. No što ako nije riječ samo o emisiji, nego o transmisiji koja mijenja percepciju stvarnosti i utječe na ljudski mozak?

David Cronenberg (Scanners, Muha) u ovom kultnom body-horor klasiku istražuje sjecište tehnologije, tijela i svijesti. Njegova fascinacija fizičkom transformacijom tijela ovdje se spaja s paranojom oko medija – televizije kao oruđa kontrole. Pri izlasku film je izazvao kontroverze, ali je vrlo brzo stekao kultni status među fanovima radikalnijeg, „intelektualnog” horora. Danas, u eri deepfakeova, algoritamskog feeda i „doom scrollinga“, Videodrom djeluje manje kao metafora, a više kao dijagnoza.

Istrebljivač (Blade Runner, 1982)

Režija: Ridley Scott | Umjetni život i pitanje duše

Jedan od utjecajnijih filmova u povijesti, Istrebljivač, u tmurnom, kišnom LA-u 2019. godine, prikazuje ljude koji su stvorili bića gotovo istovjetna sebi – a potom ih odbacili. Scottov film nije predvidio samo napredak umjetne inteligencije i bioinženjeringa, već i filozofsko pitanje koje se počinje postavljati u našem stoljeću: ako nešto misli i osjeća – zar nije i ono čovjek?

Ridley Scott, koji je već bio etabliran zahvaljujući Osmom putniku (1979), ovdje koristi noir estetiku i filozofske motive o identitetu i duši, a film je ekranizacija romana već spomenutog Philipa K. Dicka. Premijerno nije bio komercijalni hit – kritika je bila podijeljena, publika zbunjena. No, tijekom godina, zahvaljujući kultnom statusu, restauracijama i raznim verzijama, Istrebljivač je postao jedan od najutjecajnijih SF filmova svih vremena. Tehnološki, najzanimljivija su predviđanja o umjetnoj inteligenciji, biotehnologiji i urbanizaciji.

Povratak u budućnost 2 (Back to the Future II, 1989)

Režija: Robert Zemeckis | Hoverboard, pametni domovi i videopozivi

Marty McFly putuje u tada daleku 2015. godinu kako bi spriječio probleme u budućnosti vlastite obitelji. U nizu komičnih i napetih zapleta, film prikazuje svijet letećih automobila, lebdećih dasaka i pametnih kućanskih uređaja.

Robert Zemeckis, redatelj poznat po Forrest Gumpu i drugim uspješnicama, kroz ovu trilogiju spaja nostalgičnu avanturu s tadašnjom vizijom budućnosti. Drugi dio trilogije posebno se ističe kreativnom spekulacijom o tehnologiji – predvidjeli su se elementi poput videopoziva, pametne odjeće, AR/VR sustava i dronova. Reakcije su bile mješovite u odnosu na prvi film, ali s vremenom je postao kultni klasik čija je verzija 2015. godine danima punila naslovnice kad je stvarna godina napokon stigla.

Film, dakako, nije pogodio sve (još čekamo leteće aute).