Prije par godina sam u jednoj od svojih društvenomrežnih lamentacija (ili je bilo neko flejmanje, ne sjećam se više) napisao: „Sve što nam se događa u životu događa se s razlogom. Posebno to vrijedi za loše stvari, a najčešći razlog što nam se događaju je taj što sami o sebi donosimo glupe i pogrešne odluke.“

I dalje stojim iza te tvrdnje: s izuzetkom onih rijetkih situacija u kojima su se okolnosti tako nesretno poklopile da su nam pokvarile planove ili uzrokovale nesretan slučaj, bolest ili gubitak, za većinu ostalih sabotaža koje su nam život učinile jadnim i žaljenja vrijednim u najvećoj smo mjeri sami sebi krivci. Pritom ne govorim o kratkoročnim posljedicama koje dolaze i prolaze, već o važnim i životnim odlukama i načinu razmišljanja koji nas dugoročno upropaštava i unesrećuje.

Ne kužite o čemu pričam? Onda spadate u one rijetke sretnike koji su sve svoje životne odluke i poteze izveli besprijekorno ispravno, pa sada uživate u plodovima vlastite mudrosti i racionalnog, smirenog vođenja strategije i taktike vlastitog življenja. No, ako vam je dosadila ta idilična sreća i blagostanje i baš želite životnim čekićem umjesto po čavlima udarati po vlastitim prstima, pa vas zanima što biste trebali činiti kako biste svoj život unesrećili i učinili ga mizernim i depresivnim, rado ću vam dati savjet o tome.

Evo dakle deset zapovijedi kojih se trebate pridržavati ukoliko želite sabotirati vlastiti život i učiniti ga daleko nesretnijim i mizernijim nego što vam to itko drugi može priuštiti, evo deset idealnih načina kako možete uspješno sami sebi gurnuti štap u žbice bicikla kojim (naravno, bez kacige!) jurite kroz život.

1. Spavajte premalo! Ne, još manje od toga!

Vrijeme koje kvalitetno provedete s partnerom, prijateljima ili djecom jeste zdrava i korisna stvar, ali budite iskreni pa priznajte kako to najčešće uopće nije razlog zašto ste budni do debelo iza ponoći (a budite se u 6 ujutro). Obično se umjesto toga bavite jednom od sljedećih aktivnosti: beskonačnim surfanjem po internetu, gledanjem televizije ili filmova na laptopu (pornići ili drugi akcijski i ratni žanrovi najčešći su odabir) ili dovršavanjem obaveza s kojima kasnite zato što ste loše organizirali svoj dnevni raspored ili jednostavno obavljate kućanske poslove koje niste obavili danju jer ste radili prethodno navedene stvari.

Nijedna od navedenih aktivnosti nije vrijedna propuštanja sna, budući da je osam do devet sati kvalitetnog spavanja nenadoknadivo važno za tjelesno i psihološko zdravlje, raspoloženje, kontrolu tjelesne težine i za još mnogo toga. Kada se ne naspavate razdražljivi ste, ne možete puno korisnoga postići, jedete lošu hranu, a na sporedna vrata vaše svijesti uvlače se depresija i anksioznost (ili se pogoršavaju, ukoliko ih već imate).

Ukratko, sami sebi dugujete dovršiti sve aktivnosti do 22 ili 23 sata, a zatim otići na spavanje – i to bez elektroničkih uređaja jer vam i oni mogu pokvariti san!

2. Što duže buljite u TV/ laptop/ mobitel!

Ja ću vam reći ako se sami ne možete sjetiti: „dvoličnost“ ili „licemjerje“ glasi ta riječ koju tražite da njome opišete to što svojoj djeci nikada ne biste dopustili da pred ekranom televizora, računala ili mobitela provode onoliko vremena koliko ga dopuštate samima sebi. A jednako je štetno vama koliko i njima. I još ću vam reći da se računa i ako se TV ili pokretne slike na monitoru računala vrte „u pozadini“ dok vi radite nešto drugo, korisno ili beskorisno (vidi pod 1. zapovijedi).

Prosječne odrasle osobe provode četiri sata dnevno sjedeći ili ležeći i gledajući u razne ekrane (govorimo o slobodnom vremenu, onom povrh 6 do 8 sati koje neki među vama provedu baveći se poslom od kojega žive i zarađuju), dok istovremeno uporno tvrde da nemaju dovoljno vremena za vježbanje, rekreacijske aktivnosti ili običnu šetnju u prirodi. Savjetnici za bračne krize uporno ističu kako se mnogi parovi – unatoč tome što provode puno vremena zajedno gledajući televiziju – svejedno osjećaju udaljeno i odvojeno, jer za to vrijeme uopće ne komuniciraju.

Jedan sat dnevno zajedničkog gledanja televizije (i potom razgovora o tome što se gledalo!) bilo bi ono čemu treba težiti u vezi. Ako ste sami – opet isto toliko: jedan sat ili eventualno jedan cijeli film tijekom kojega je poželjno napraviti barem jednu polusatnu pauzu za protezanje, šetnju ili razgovor o viđenom, makar sa svojim psom ili mačkom. Ili kornjačom. Ništa više od toga. Čak ni kao pozadinska buka.

3. Jedite sranja!

Kao vječno pretili slavonsko-mađarski mješanac odgojen na čvarcima, kobasicama i bijelom kruhu namazanom prstom debelim slojem pekmeza ili svinjske masti, u potpunosti razumijem vašu želju za povremenim bezumnim, kompulzivnim jedenjem, ali vjerujte mi: naposljetku se to dugoročno pokazuje kao vrlo loša navika. Dokazano je da slatkiši, šećer i općenito svi lako probavljivi ugljikohidrati (kruh i bijela peciva!) dovode do suvišnih kilograma, kroničnog umora, te u konačnici do kardiovaskularnih bolesti kao najčešćeg uzroka smrtnosti današnjice.

Isprva će vam sasvim sigurno teško pasti pokušaj ulaska u rutinu konzumacije cjelovite hrane sa svim korisnim nutrijentima umjesto visokoprerađenih, procesuiranih fast-food namirnica, ali vaše će zdravlje, raspoloženje i razina energije imati koristi od ustrajnosti na zdravim prehrambenim navikama. Nitko vam neće zabraniti da se povremeno osladite s malo ugljikohidrata, ali što god odabrali kao svoju dijetalnu naviku koje ćete se pridržavati, neka to u svakom slučaju ne bude visokoprocesuirana hrana temeljena na bijelom brašnu i šećerima. Don't eat shit!

4. Nemojte naći vremena za tjelesnu aktivnost!

Po pitanju liječenja depresije, nekoliko vrlo kvalitetnih, ozbiljnih istraživanja uvjerljivo je dokazalo da se redovita tjelovježba može potpuno ekvivalentno usporediti s uzimanjem antidepresivnih lijekova. A ja vas jako dobro razumijem kada tvrdite kako vam je teško naći vremena za vježbanje, budući da sam liječnik na kliničkom odjelu intenzivnog liječenja koji uz redovno radno vrijeme ima pet do šest 24-satnih dežurstava mjesečno, kod kuće samome sebi kuham, spremam i perem, mjesečno napišem desetak tekstova poput ovoga, imam nekoliko pasa i mačaka i barem 3-4 hobija kojima se u velikoj mjeri posvećujem.

No, pravog opravdanja za neprovođenje tjelesne aktivnosti nema i ne smije ga biti. Jer učinci tjelesne aktivnosti i vježbanja na psihičko i fizičko zdravlje ne mogu se precijeniti. Čak i ako to stignete samo 2-3 puta tjedno, pokušajte si pokloniti redovitu tjelovježbu (onu pri kojoj se uznojite i ostanete bez daha, a ne laganu šetnju koja jednostavno neće imati isti učinak na vaše zdravlje). I neka ta tjelovježba bude na otvorenom, na zraku, barem u najbližem parku ako već ne u šumi ili uz rijeku.

Tri puta tjedno laganog trčanja (jogginga) ili barem žustrog hodanja (power walkinga) ili rekreativnog plivanja u trajanju od pola sata oduzet će samo sat i pol od vašeg mjesečnog rasporeda, a neizmjerno će koristiti vašem zdravlju. Štoviše, produžit će vam život, pa ćete još puno godina moći mrmljati kako nemate dovoljno vremena za sve te gluposti.

5. Održavajte kuću besprijekorno čistom i urednom!

Jedan od meni najdražih internetskih antimotivacijskih postera nosi natpis: „A clean house is a sign of wasted life“, a postoji i meni još simpatičnija inačica: „Nobody gets an orgasm from shining a kitchen floor“. Svjestan sam da su vam cijeloga života usađivali prisilnu potrebu da kuća mora blistati, kupaonica se treba dvaput dnevno sterilizirati, pamučne čarape se moraju izglačati, a zavjese i prozori oprati barem jednom u dva tjedna, bili prljavi ili ne.

Nevjerojatno je koliko velik broj zaposlenih ljudi bi si mogao dvaput mjesečno priuštiti uslugu generalnog čišćenja kuće ili stana kada bi samo malo drugačije rasporedili zarađeni novac. Još je nevjerojatnije kada pomislimo koliko bi se muževa i djece zapravo moglo zamoliti da pomognu svojim suprugama i majkama u kućnim poslovima i to se pretvori u zajedničku obiteljsku aktivnost (i to sa zdravstveno korisnom tjelovježbom – vidi 4. zapovijed!) koju se zajednički provodi jednom tjedno.

A potom, osim tog općeg čišćenja jednom tjedno ili jednom svakog drugo tjedna, kako bi bilo da prestanete brinuti o tome je li vam kuća sterilno čista? Mislim, pretpostavljam da ipak niste američki marinci u kampu za obuku gdje stojite u stavu mirno dok namršteni narednik prstom u bijeloj rukavici prelazi po namještaju i podovima. Osvješćivanje te spoznaje bi vam vjerojatno oslobodilo vremena, prostora i volje za mnoge druge istinski ugodne i opuštajuće aktivnosti kao što su šetnja, druženje, vježbanje, hobiji… a možda čak i seks…?

6. Po pitanju seksa - ne seksajte se!

Kad sam već spomenuo seks (a rado ga spominjem jer ga volim i rado ga se sjećam), stavit ću ga kao iduću važnu točku kojom si možete sjeb*** život ukoliko ju izostavite s popisa redovitih aktivnosti.

Shvaćam da ste iscrpljeni svakodnevicom, nervozni i umorni, shvaćam i da nosite bremeniti teret godina i stresova, ali jednostavno vas moram podsjetiti na ono što uostalom i sami znate: postoji ogroman broj pozitivnih zdravstvenih dobrobiti redovitog seksa (sad kad sam to već spomenuo, ostavljam si mentalnu zabilješku o tome kako bi se i o toj temi mogao napisati jedan solidan edukativno-informativni članak).

Ako vam se čini da vam je partner postao previše pasivan u krevetu (ili na kuhinjskom podu ili na vešmašini, ovisno o tome gdje ste nekada obavljali one stvari), jeste li svjesni da više seksa s njim/njome/ zapravo može vratiti njihove razine hormona na zdrave vrijednosti, što pak izravno utječe na njihovo fizičko i psihičko zdravlje, opću energiju i seksualni poriv? Više seksa znači još više seksa, a to pak znači više zdravlja i dobrog raspoloženja. I to ne samo vas kao pojedinaca, nego i kao parova: više seksa općenito vodi boljem uzajamnom odnosu. Jer, izostanak seksa najčešće nije istovremena zajednička odluka nego znak tjelesnog ili/i psihičkog pada jednoga od partnera, pa se onda onaj drugi partner naposljetku osjeća odbačeno i povrijeđeno, premda uopće nije neposredan uzrok neželjenoj apstinenciji.

A što ako ste sami i nemate partnera / partnericu / osobu s kojom možete upražnjavati te aktivnosti? Vrlo važno! Imate - sebe. Prema ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, postizanje orgazma najmanje pet puta tjedno (posve svejedno je li uzrokovano svojeručno ili uz nečiju suradnju i pomoć) ima jednake zdravstvene benefite kao i bilo koji drugi redovan seks.

7. Neprestano se bavite svojom djecom i stalno brinite o njima!

Ako se vaša djeca nakon što su propuzala i prohodala ne mogu i ne znaju sama zabaviti, pred vama je kao roditeljem dug put iskupljenja i korigiranja vlastitih odgojnih pogrešaka. Jer, kao u konfučijanskoj prispodobi o tome kako se gladnoga čovjeka može nahraniti na jedan dan ako mu se pokloni riba, a učiniti ga sitim cijeloga života ako ga se nauči ribolovu, tako je i s vašom djecom: ukoliko neprestano sve činite za njih i umjesto njih – činit ćete to cijeloga (svojega) života, naučit ćete i naviknuti sebe i njih na to da je normalna stvar 24 sata dnevno trošiti vrijeme, energiju i živce na roditeljstvo.

Sami ćete razmaziti vlastitu djecu, a onda ih godinama potom nazivati razmaženim derištima… ili nesamostalnim klipanima… ili odraslim ljudima koji s 35 godina i dalje vise na maminoj sisi i tatinom novčaniku. A cilj bi trebao biti posve drukčiji: trebali biste imati vlastiti život, raspolagati svojim vremenom, slobodom i živcima dok istovremeno imate djecu. Jer je u bezbroj socioloških istraživanja čvrstim argumentima dokazano da brakovima u čijem središtu se nalaze djeca statistički značajno češće prijeti raspad (kriza, rastava, razvod) nego brakovima u kojima se u obzir uzimaju potrebe oba supružnika, štoviše brakovima u kojima potrebe roditelja zapravo imaju prednost nad željama djece.

Pokušaj održavanja iluzije savršenog roditeljstva i odgoja djece po principima bespogovornog udovoljavanja dječjim željama i zahtjevima (na što ih sami naučimo i naviknemo) u najvećem broju slučajeva vodi tome da takvo roditeljstvo posve zasjeni vaš život… a posljedično tome i život vaše djece. Jer ako neprekidno brinete o djeci i za djecu, to će vas neminovno dovesti do osjećaja tjeskobe i depresije. A vaša nelagoda i loše raspoloženje bit će preslikano i na njih.

Najozbiljnije: ako ne uspijevate uz djecu imati vremena za sebe i partnera, ako osjećate kako poput azkabanskih Dementora isisavaju mentalnu snagu i raspoloženje iz vas, ako ne znate kako ih učiniti samostalnima i neovisnima o 24-satnoj roditeljskoj skrbi, možda je vrijeme da potražite stručnu pomoć. Ukoliko to ne riješite, ne samo da ćete sjeb… upropastiti svoj život, nego i njihov. A i život njihove djece, koju će i oni nastaviti odgajati ovako pogrešno kako ste vi njih naučili.

8. Očekujte da vam supružnik / partner / prijatelji čitaju misli i pogađaju vaše želje!

Naravno, bilo bi sjajno kada bi na razini misli svi ljudi bili rezonantno usklađeni, pa se ne bismo uopće morali izravno obraćati jedni drugima: svi bismo znali što drugi misle i uzajamno bismo si pogađali želje. S druge strane, bilo bi sjajno i u svojem dvorištu imati stablo na kojem obilato rastu novčanice od 100 eura...

Nažalost, i jedno i drugo su bajkovite fantazije, pa nam valja prihvatiti realnost i što dalje se odmaknuti od ideje da bi itko trebao čitati vaše misli. Zauzvrat, što prije treba usvojiti i savladati jednostavnu vještinu komuniciranja svojih misli i želja s drugima: želite li ili osjećate nešto, recite to jasno i glasno. Najbolji način suživota je izravno se izraziti i tražiti da se zadovolje vaše potrebe, istovremeno shvaćajući i prihvaćajući perspektivu, stavove, želje i mogućnosti drugih.

Inače ćete zauvijek čekati da vam stigne toliko željena porcija sladoleda od borovnice umjesto koje vam svaki puta donesu punč ili vaniliju jer ste očekivali da će vam mama, suprug(a), prijatelj ili konobar pogoditi misli. I zauvijek ćete se u sebi (ili otvoreno) ljutiti na sve njih i zamjerati im što nisu pogodili vaše želje. Da ne spominjemo neke puno važnije, životno ključne situacije u kojima za svoj neuspjeh i razočaranje krivite one koji vam nisu ugodili, umjesto da ste lijepo svima na vrijeme rekli što hoćete od njih i od života općenito.

I još povrh svega: najbolje bi bilo da što manje računate na druge i od njih očekujete da će vam udovoljavati, ugađati i podupirati vas, sve i ako ste im jasno, glasno i precizno objasnili svoje želje. Umjesto toga, pokušajte što prije usvojiti jednostavnu istinu da vam nitko ne može i ne zna tako udovoljiti i učiniti nešto za vas kao što znate i možete sami sebi. Istina, za to se nekada valja potruditi, ali nije sve u životu uvijek ružičasto, odnosno - kako bi to mudro rekao Luka Modrić – „nogomet je nekad okrutan“.

9. Dopuštajte da vam toksični ljudi sjeb... pokvare dan / odmor / cijeli život!

Otprilike trećina svih ljudi (točnije, 32%) je rođeno s mutacijom (delecijom) ADRA2B gena na 2. kromosomu. Takve osobe su genetski predodređeni pesimisti i izvor negativnih vibracija, oni koji sve vide crno i nerijetko isisavaju pozitivno raspoloženje iz svoje okoline. Dakle, svaka treća osoba u vašoj blizini. Ili ste baš vi takvi.

No, hajde, zamislimo li da uspješno radite na svojem optimizmu i pozitivnijem pogledu na svijet, svejedno ostaje činjenica kako postoji ogromna vjerojatnost da među svojim najbližima (roditeljima, braćom i sestrama, rodbinom, prijateljima) imate takve mračnjake koji vam stalno prigovaraju, nikada im ništa ne valja (a posebno im ne valjate vi, ni ono što radite, čime se bavite, što vas raduje i što želite).

S druge strane, znanstveno je dokazano da ljudi koji izbjegavaju pesimiste i gunđala, prigovarače, negativiste i slične ubojice raspoloženja, nego se umjesto toga okružuju pozitivnim osobama, žive znatno duže od onih koji si dopuste da ih „usisaju“ negativne emocije ljudi s kojima su bliski. I ne samo što žive duže, nego žive i kvalitetnije.

Morate pronaći način na koji ćete se vi - ili vaši partneri, ako se radi o njihovoj strani obitelji - uspješno nositi s tim problematičnim ljudima i situacijama. Tri najjednostavnija pristupa su: a) ne shvaćajte takvo ponašanje ili primjedbe osobno (jer prigovarači ustvari prigovaraju radi sebe i svojih unutarnjih demona, a ne zbog postojanja objektivnog razloga da vam prigovaraju); 2. postavljanje fizičkih granica (učinite sve da živite odvojeno od toksičnih roditelja i rodbine, a i viđajte ih rjeđe, jednom mjesečno ili godišnje), te kao treće - postavljanje psiholoških granica: priznajte napokon sami sebi da vam roditelji / braća / prijatelji nisu uvijek najpametniji niti u pravu (a ni dobronamjerni!) nego itekako mogu biti sociopatsko narcisoidno smeće od ljudi, pa stoga ništa od onoga što kažu ne treba utjecati na ono što osjećate o sebi.

10. Uporno se trudite biti drukčiji i posebni!

Ovo je vjerojatno najgori od svih mogućih načina da si upropastite život. Znate o čemu govorim: o onim new-age / woke / life coaching mudrolijama koje vam sugeriraju kako ste neponovljivo jedinstveni i posebni, pa stoga trebate beskompromisno plivati protiv struje, izdvajati se iz sivila jednoličnosti, ukratko – sugeriraju vam kako trebate nemilosrdno biti drukčiji od svih, a svima drugima prepustiti da vas takvima prihvate ili da vas ostave na miru.

Međutim – pokušat ću biti kratak i jasan – to što ste drukčiji (a zaista jeste drukčiji, jer svi smo drukčiji jedni od drugih) ne znači i da ste posebniji, kvalitetniji, bolji ni korisniji dio ljudske zajednice od bilo kojeg drugog pojedinca. Stav da ste bolji jer ste posebniji korak je prema narcisoidnosti, nedostatku empatije i antisocijalnom ponašanju, što se u psihologiji smatra jasnim karakteristikama psihopata.

Postoji mnogo pozitivnih načina da sebe poboljšate i promijenite, ali ništa od toga nećete moći uspješno primijeniti sve dok ne prihvatite gdje ste i tko ste. Prvi korak prema prihvaćanju realiteta jeste spoznaja da je čovjek socijalno biće koje se ostvaruje i definira kroz skladnu interakciju s drugim ljudima. A ukoliko neprestano sebi i drugima naglašavate kako vi niste kao drugi, nego se izdvajate od njih, od sklada i interakcije neće biti ništa.

Budite svoji, ali ne tako što ćete se od prosjeka izdvajati antisocijalnim, nedruželjubivim stavovima i ponašanjem. Život će vam biti lakši i kvalitetniji. A život je prekratak da biste radili stvari koje vam ne pomažu živjeti punim plućima.