Ima li ljepšeg načina za završetak dana od ukusne večere udvoje, pa još uz čašu ili dvije dobrog crnog vina za kojima nerijetko uslijedi ono što prepuštam da sami zamislite u svjetlu svoje pokvarene mašte i prljavih strasti? Takav razvoj romantične situacije čini se skoro idealnim, ukoliko na obostrano razočaranje sve skupa ne završi fijaskom zbog „….ne večeras, boli me glava!“, iznenadne pojave snažne glavobolje čiji munjevit nastanak i žestok intenzitet potpuno ne unište i sve ono lijepo što je bilo, kao i sve tako obećavajuće planove.

Da se razumijemo, ne govorimo o klasičnom jutarnjem „mamurluk vulgarisu“, onom osjećaju potpune pregaženosti, nemoći i mučne praznine koja bolno odzvanja u glavi jutrom nakon sinoćnje konzumacije pretjerane količine alkohola preniske kvalitete. Za razliku od dobro poznatog običnog maurluka, ova zastrašujuća „vinska“ glavobolja nastaje poput migrene - naglo, već 30 minuta nakon prvih gutljaja crnog vina (i to baš crnog), čak i ukoliko je vrhunske kvalitete, štoviše i kod osoba koje ga piju vrlo umjereno i razumnim tempom.

No, dok nam o standardnom jutarnjem mamurluku teorija (znanost) i praksa (iskusni konzumenti) mogu ispričati jako puno anegdotalnih i eksperimentalno-istraživačkih podataka, sve do sada nam ni znanstvenici ni entuzijasti nisu uspjeli prezentirati nikakva detaljnija, argumentira saznanja i iskustava o uzrocima koji stoje iza fenomena vinske glavobolje.

Malo vjerojatni krivci: histamin, sulfiti, tanini…

Kada nemamo čvrstih dokaza i činjeničnih spoznaja, uvijek nam se otvara prostor za pretpostavke, nagađanja i hipoteze. Tako je nastalo nekoliko zanimljivih teorija o tome zašto neki pojedinci od pijenja crnog vina dobiju žestoke akutne glavobolje, a tim pitanjem su se pozabavili i znanstvenici, kako stručnjaci za vino (enolozi), tako i stručnjaci za glavobolje (neurolozi).

Pa tako jedna od znanstvenih teorija pretpostavlja da naglu, pulsirajuću bol koja u trenu upropaštava užitak ispijanja čaše dobrog merlota, caberneta ili crnog pinota uzrokuju - alergije. Temelji se na činjenici da su već ranije neka klinička istraživanja pokazala kako pojedine osobe posjeduju prirođenu nutritivno-alergijsku preosjetljivost na histamin, kemijski spoj koji se pored ostaloga može naći i u fermentiranim pićima poput vina. A histamin u načelu i jeste pogodan teorijski „sumnjivac“ kojega se može optužiti za nastanak alergija, jer u biokemijskom smislu predstavlja jedan od ključnih koraka u slijedu reakcija koje u organizmu izazivaju simptome alergije. No, činjenica je da sâma prisutnost histamina u namirnici nije automatski i garancija nastanka alergije u osjetljivih osoba, što je višekratno potvrđeno i u praksi.

Dobro - rekoše znanstvenici - ako nije histamin, onda pokušajmo optužiti neke druge spojeve! I tako se jedno vrijeme ozbiljno sumnjalo na sulfite (soli i estere sulfitne, sumporaste kiseline), spojeve koje se redovito može naći u vinu, a na koje - prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) - otprilike 1% ukupne populacije ima alergijsku osjetljivost. Međutim, i oni su ubrzo skinuti s popisa sumnjivaca za okidanje migrenske eksplozije u glavi osjetljivih vinopija, jer se alergijske reakcije na sulfite kod osjetljivih osoba ne prezentiraju glavoboljama nego drukčijim vrstama alergijskih simptoma – urtikarijskim osipom, svrbežom kože i poteškoćama disanja nalik napadaju astme.

Kako je i taj pokušaj „pakiranja“ nedužnim sulfitima neslavno propao, ubrzo potom je pronađeno novo potencijalno žrtveno janje na koje se pokušala svaliti krivica za uzrokovanje vinskih glavobolja. Vođeni logikom da uzrok crno-vinske glavobolje moraju biti spojevi koji se nalaze u crnom, ali ne i u bijelom vinu, znanstvenici su s uzdignutom obrvom bacili pogled prepun optužujuće sumnjičavosti na polifenole. Ti su spojevi (koje predvode najčešće spominjani biljni polifenoli - tanini) duže vrijeme bili pod prismotrom kao glavni krivci, a na optuženičkoj klupi su se našli jer tipična boca crnog vina sadrži približno skoro 2 g/L ukupnih polifenola, dok ih tipična boca bijelog vina sadrži samo oko 0,2 g/L. Ipak, druga hrana koja sadrži taninske spojeve (spomenimo samo neke: kakao/čokoladu, svo bobičasto voće, kavu, čaj, pivo, kruške, brojno zeleno povrće i mahunarke…) nije povezana s migrenskim glavoboljama.

Problematično miješanje s alkoholom

I tako je crno-vinska glavobolja jedno vrijeme među enološki i neurološki orijentiranim znanstvenicima egzistirala kao pojava s nepoznatim uzrokom... sve dok netko nije obratio pozornost kombinaciji alkohola i kvercetina.

Najnovija studija, objavljena prije par tjedana u znanstvenom časopisu Scientific Reports, u svojim zaključcima sugerira da se krivica ne može pripisati samo jednoj, izoliranoj kemijskoj komponenti crnog vina, već je posrijedi složena interakcija između alkohola i jednog specifičnog flavonoida - kvercetina, snažnog antioksidansa kojega od ranije poznajemo po dobrim protuupalnim, detoksicirajućim i drugim zdravstvenim prednostima.

Kvercetin se prirodno nalazi u mnogim vrstama voća i povrća, i već je godinama dostupan kao izoliran i pročišćen kemijski spoj koji se zbog svojih zdravstvenih beneficija prodaje i kao suplement, zdravi dodatak prehrani. Međutim, prema rezultatima koji su navedeni u novoj studiji, kada se kvercetin metabolizira istovremeno s alkoholom, ishod takvog simultanog konzumiranja može biti vrlo problematičan.

Istraživači su do tog zaključka došli tako što su u laboratorijskim uvjetima analizirali trinaest različitih molekula, među kojima i nekoliko kvercetinskih spojeva, ispitujući u kojoj mjeri inhibiraju aktivnost enzima ALDH2, koji je uključen u procese metaboličke prerade i razgradnje alkohola u jetri. Rezultati su pokazali da od svih promatranih spojeva aktivnost ALDH2 u najvećoj mjeri blokira kvercetin glukuronid, jedan od metaboličkih nusprodukata kvercetina.

Glavni autor studije, Andrew Waterhouse, profesor na Odsjeku za vinogradarstvo i vinarstvo Sveučilišta Davis u Kaliforniji objasnio je u komentaru objavljenih rezultata, da kvercetin u obliku glukuronida snažno blokira metaboliziranje (razgradnju) alkohola u jetri, što posljedično može dovesti do povišenja razine toksičnog acetaldehida, spoja čije pretjerano nakupljanje u organizmu može izazvati reaktivne simptome ubrzo nakon konzumacije alkohola: crvenilo lica, mučninu i naglu snažnu glavobolju.

Uplitanje kvercetina u enzimatske procese

U prilog okrivljavanja kvercetina za vinske migrenozne napadaje ide i podatak da konzumacija kvercetina može predstavljati rizik čak i bez kombiniranja s alkoholom. Emily Feivor, nutricionistica u Northwell Long Island Jewish Forest Hillsu u New Yorku navodi da se pri konzumaciji kvercetina kod osoba koje su preosjetljive na njega mogu pojaviti trnci ili snažna glavobolja. Osim toga, zbog svojstva da inhibira ili stimulira enzime neophodne u metaboliziranju lijekova kao što su celekoksib, fenitoin, varfarin, amitriptilin, paroksetin, omeprazol ili sertralin, konzumacija kvercetina predstavlja rizik i za ljude koji te lijekove koriste kao redovitu terapiju. Razina tih lijekova u krvi se zbog učinka na metaboličke enzime može povećati ili smanjiti izvan terapijskih granica, što može izazvati neželjene učinke na njihovu djelotvornost i sigurnost.

Primjerice, kvercetin može pojačati učinak varfarinskih lijekova koji se kao 'razrjeđivači krvi' koriste u liječenju kardiovaskularnih bolesti i komplikacija: pojačanjem učinka varfarina povećava se rizik od neželjenih krvarenja. Suprotno tome, kvercetin može i umanjiti terapijski učinak nekih lijekova, npr. antidepresiva sertralina, što se u literaturi spominje kao jedan od mogućih uzroka povećanog broja suicida kod depresivnih osoba koje su uz sertralin konzumirale i namirnice u kojima se nalazi kvercetin. Pacijenti s oštećenom funkcijom bubrega također trebaju biti oprezni, jer kvercetin može imati negativan učinak na bubrežnu funkciju, pa se ne preporučuje prekoračiti unošenje kvercetina u dozi većoj od 1 grama dnevno.

Nakupljanje acetaldehida i rizik od nastanka raka

Premda je dobro dizajnirana i provedena, niti ova studija ne uspijeva rasvijetliti razloge svih slučajeva migrenske glavobolje koja se pojavljuje pri konzumaciji crnog vina. Autori ističu da je posve sigurno kako osim prisustva kvercetin glukuronida i drugih flavonoidnih metabolita, glavoboljama doprinose i količina konzumiranog alkohola, individualna preosjetljivost, kao i dehidracija, koja je jedan od najčešće zapostavljenih uzroka akutne glavobolje i sutrašnjeg mamurluka.

Naime, alkohol i još nekolicina spojeva sadržanih u vinu i pivu (kao i u kavi) imaju snažan diuretski učinak – pojačavaju bubrežnu eliminaciju vode iz organizma: oni koji piju vino ili pivo kada osjećaju žeđ ustvari samo još više potiču gubitak vode iz organizma putem mokrenja. Zato će iskusni vinopije ili pivopije između dvaju čaša svojega alkoholnog napitka uvijek popiti čašu-dvije vode.

I još jedan detalj o potencijalnoj štetnosti pretjeranog sadržaja kvercetina u vinu: premda se redovita konzumacija umjerene količine crnog vina prije povezivala sa smanjenim rizikom od raka, u novijim preporukama Nacionalnog instituta za rak ističe se kako je šteta od alkohola vjerojatno veća od koristi.

Naime, dok se jetra trudi metabolizirati alkohol, uslijed kvercetinskog blokiranja enzima za razgradnju alkohola u organizmu se nakuplja acetaldehid, koji je dokazani mutagen: remeti proces sinteze DNK i na nekoliko načina ometa mehanizme njenog popravka, što može dovesti do nastanka tumora. Konzumacija alkohola povezana je s povećanim rizikom raka usta i ždrijela, glasnica, dojki, jednjaka, debelog crijeva i jetre.

Dakle, neželjene posljedice konzumacije alkohola šire su i potencijalno opasnije od migrenskih glavobolja povezanih s crnim vinom. Stoga uvijek valja isticati kako treba piti umjereno i odgovorno: hidratizirajte se između čaša alkoholnog pića i naučite se zaustaviti prije nego što vam glavobolja ili neki drugi neugodni simptomi moraju objasniti da ste pretjerali.