Polidaktilija, pojava više od pet prstiju na šakama ili stopalima, u prošlosti se rješavala najčešće ubrzo nakon rođenja i to kirurškim putem -  uklanjanjem suvišnih prstiju, većinom stoga što takvi prsti obično nemaju pravilno razvijene i funkcionalne vlastite koštane, mišićne i tetivne strukture, nego većinom izgledaju poput ružnog, nerazvijenog privjeska pripojenog na šaku. Zbog toga nema mnogo odraslih osoba s polidaktilijom, a detaljnija istraživanja o funkcionalnosti polidaktilnih šaka sve donedavno nisu ni provođena.

Opozicija: kvantni skok ljudskog napretka

Ljudska šaka je među čovjekolikim primatima jedinstvena po tome što se u ljudi palac nalazi u položaju tzv. opozicije, nasuprotan ostalim prstima, čime je omogućen spretniji, čvršći i stabilniji način hvatanja i držanja predmeta u ruci (vidi sliku). Opozicija palca i razvoj motoričke kontrole mozga nad takvom šakom smatra se evolucijskim 'kvantnim skokom' koji je čovjekovim precima omogućio korištenje alata i dominaciju nad ostalim primatima.

Polidaktilija se u medicinskom smislu načelno smatra anatomskom, funkcionalnom i estetskom abnormalnošću šake. No, nedavna studija provedena na Sveučilištu Freiburg i objavljena u časopisu Nature Communications, pokazala je da - ukoliko je normalno anatomski građen i pokretljiv - suvišni prst može donijeti dodatnu kvalitetu manualnim vještinama: osobe koje imaju šest pravilno i potpuno formiranih prstiju na šakama ne moraju biti u nepovoljnijem položaju, nego mogu posjedovati veću motoričku spretnost od 'petoprstih' ljudi. Ako su prekobrojni, prsti ne moraju biti i suvišni, već mogu biti znatno korisniji nego što bi se moglo pretpostaviti.

Dva palca

Ispitanici u studiji, majka i sin - svatko s po šest prstiju na obje šake - u stanju su jednom rukom svezati vezicu na obući i koristiti kontroler igraće konzole i računalnu tipkovnicu na učinkovitiji način od 'običnih' ljudi.

Anatomski gledano, kod njih je posrijedi specifična vrsta (tzv. preaksijalna polidaktilija), kod koje se između palca i ostalih prstiju 'ubacio' prekobrojni prst čija anatomija i pokretljivost odgovaraju građi i funkciji 'drugog palca', a ostali prsti su u opoziciji. Taj 'drugi palac' ispitanici uspijevaju neovisno i samostalno pomicati potpuno odvojeno od drugih prstiju, omogućujući još veću spretnost cijele šake. Postaksijalne polidaktilije - kod kojih su dodatni prsti postavljeni iza malog prsta - najčešće su nefunkcionalnog tipa. Polidaktilije centralnog tipa (udvostručen neki od središnjih prstiju) često rezultiraju skoro normalnih izgledom i urednom funkcijom šake.

Tijekom ispitivanja šestoprstih osoba, istraživači su otišli i znatno dalje od sâmog proučavanja anatomske građe i motoričkih vještina njihovih šaka: detaljno je proučavana neuronska interakcija između mozga i prstiju, te lokacija i funkcionalna aktivnost moždanih centara odgovornih za motoriku šake.

Svaki prst ima svoje mjesto u mozgu

Magnetna rezonanca (MRI) njihovih šaka je dokazala da svaki prekobrojni prst u potpunosti ima vlastite, dodatne mišiće, tetive i živce, a fMRI (funkcijsko magnetno-rezonantno proučavanje promjene moždanog protoka krvi u odnosu na motoriku prstiju) je pokazalo da svaki dodatni prst posjeduje i vlastitu dodatnu regiju u mozgu koja ga kontrolira.

Dakle, mozak polidaktilične osobe ne mora 'raditi prekovremeno' niti koristiti neuronske resurse koji kontroliraju druge dijelove tijela ili mišiće ruku i prstiju, jer funkcionalni dodatni prsti imaju, baš kao i normalni, svaki svoj kontrolni centar u moždanoj kori.

Proučavanje građe i motorike polidaktilične šake, kao i moždano-neuronske kontrole 'normalnih' i 'dodatnih' prstiju, od velike je koristi znanstvenicima koji se bave osmišljavanjem, dizajniranjem i poboljšanjem funkcionalnosti mehaničkih udova - kako onih bioničkih, koji kod ljudi služe za funkcionalnu zamjenu za amputirane ekstremitete, tako i za izradu 'robotskih ruku' na tvorničkim pokretnim trakama ili daljinski upravljanim strojevima za rad u okolišu nepovoljnom za ljude (razminiranje, kemijska isparavanja, podvodni radovi, svemirski program…).

Polidaktilija u službi kiborga

Istraživače zanima što možemo naučiti od ljudi s prekobrojnim prstima i kako se to znanje može prevesti u razvoj i funkcionalnost robotskih udova i prstiju, uključuju i činjenicu da robotski udovi neće imati istu složenu živčanu strukturu, tetive i mišićne skupine kao prekobrojni prsti kod ljudi.

Poseban izazov predstavlja osmišljavanje i izrada bioničkih udova (šake i prstiju) i njihove neuralne povezanosti sa živčanim sustavom: saznanja koja se prikupe proučavanjem 'šestoprstih' osoba omogućit će precizno mapiranje neuronalnih centara za pokrete prstiju i postizanje točnije moždane aktivacije i motoričke kontrole umjetne šake kod osoba s amputacijom. Štoviše, kada govorimo o bioničkim šakama kontroliranim cerebralnom aktivnošću, nije više u pitanju samo motorika, već i sezorički dio funkcije prstiju: osjet dodira, topline i pritiska. Prsti viška i ovdje mogu pružiti korisnu informaciju o aferentnim (osjetnim) i eferentnim (motoričkim) neuronskim impulsima i njihovom mapiranju u moždanim regijama.

Za razliku od polidaktilnih ljudi koji od rođenja imaju formiranu moždanu kontrolu nad svim svojim funkcionalnim prstima, u već sada postojećoj cyborg-budućnosti će osobe koje su izgubile šaku i u zamjenu dobiju robotičku protezu tek morati naučiti kako povezati neuro-mehaničke linkove svoje čelične (ili, vjerojatnije, karbonske) šake s postojećim moždanim centrima za mehaniku pokreta. A istraživanja poput ovoga mogla bi dati važne podatke o načinima funkcionalnog povezivanja ljudske neuronalne funkcije i robotike.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}