Talijani izmislili jestive punjive baterije
Primjena baterija, koje se mogu razgraditi u probavnom sustavu, sasvim je logična – njima bi se napajali medicinski dijagnostički instrumenti za praćenje rada probavnog trakta
Jednom kada budemo mogli bez problema progutati kakav medicinski senzor, uređaj za praćenje rada probavnog sustava ili mikrorobota koji će nas iznutra "popraviti", proces dijagnostike i liječenja svega vezanoga za probavni trakt bit će značajno izmijenjen. Već sada postoje određeni pomaci u tom smjeru, no svu progutanu elektroniku do sada smo morali prirodnim putem izbaciti iz tijela. Međutim, niti tomu neće uvijek biti tako, barem ako se pita znanstvenike s Talijanskog instituta za tehnologiju (IIT).
Vosak, ugljen, vitamin B2
Njihov rad, objavljen u časopisu Advanced Materials, opisuje inovaciju – jestivu punjivu bateriju za malene elektroničke uređaje, koja će riješiti problem napajanja uređaja za praćenje rada probavnog sustava ili kvalitete hrane. Istraživanje raznih stručnjaka već do sada izrodilo je više oblika jestive elektronike, no malo se njih bavilo i jestivim napajanjima.
Istraživači s IIT-a osmislili su tako bateriju, načinjenu u potpunosti od materijala koje ljudi jedu u svakodnevnom životu. Osnova njihovog izuma su riboflavin (poznatiji kao vitamin B2) i kvercetin, biljni spoj iz skupine bioflavonoida. Prvi je korišten kao anoda, drugi kao katoda. Smješteni su na aktivni ugljen, isto tako često korišten kao dodatak hrani, u ovom slučaju korišten kao vodič. Elektrode ove baterije obložene su još jednim uobičajenim jestivim materijalom – pčelinji voskom, dok su kao izolator korištene nori alge, inače poznate kao listovi za zamatanje sušija. Elektrolit je natrijev bisulfat (NaHSO4).
Ovakva baterija u potpunosti je sigurna za jelo, a dokaz koncepta pokazao je da zaista može napajati malene elektroničke uređaje: jedna ćelija takve baterije generirala je napon od 0,65 V te davala struju jakosti 48 µA tijekom 12 minuta.
Za sada je riječ tek o prototipu, prilično nezgrapnom za primjenu u stvarnim uvjetima (čitaj: za gutanje). U budućnosti će se, kažu autori ovog rada, baviti razvojem tanjeg i fleksibilnog jestivog kućišta, koje bi više trebalo nalikovati onome kod komercijalnih baterija, primjerice u mobilnim uređajima. Fleksibilnost kod elektroda, pak, koja je već postignuta, može se iskoristiti za smanjenje ukupnog volumena baterijske ćelije, što se može postići, na primjer, njezinim pakiranjem unutar kapsula, u kakvima inače dolaze lijekovi za oralnu primjenu.
