U drevnoj Sparti je postojao jednostavan psihološki test za određivanje nečijeg karaktera: dječake se bičevalo i batinalo kako bi se iz njihovih reakcija na tjelesno kažnjavanje procijenili atributi poput hrabrosti, odlučnosti i junaštva, jer se tada te karakteristike osobnosti smatralo važnim, 'spartanski neophodnim' za buduće zanimanje vojnika.

Srećom, testovi osobnosti (testovi ličnosti) su se od tada naovamo tijekom tisućljeća ipak malo unaprijedili i osuvremenili. Više ne živimo u "This-is-Spartaaa“ vremenima, pa sada pri izboru svoje karijere ljudi imaju nešto više opcija od ratničkog zanimanja, tako da se danas za testiranje potencijalnih uposlenika ipak koriste nešto manje nasilne, beskontaktne metode procjene karaktera. Primjerice, testovi temeljeni na upitnicima iz kojih se pokušava ocijeniti koliko je određena osoba po svojem karakteru prikladna za specifične životne uloge i situacije.

Myers-Briggsovih šesnaest tipova

Od analitičkih alatki koje suvremeni human-resources timovi koriste za analizu kvalitete kandidata za posao pri ocjenjivanju i regrutiranju novih uposlenika, daleko najpopularniji test osobnosti je takozvani Myers-Briggsov indikator tipa (MBTI), kojega trenutno koristi 89 kompanija s popisa Fortune 100, stotinu najvećih američkih tvrtki prema ukupnom prihodu.

No, kritičari Myers-Briggsov indikatora tvrde kako je MBTI u svojoj osnovi tek malo osuvremenjena nadogradnja ranije opisanog spartanskog pristupa (eto, ipak nema bičevanja ni batinanja!), pa mu prigovaraju da je previše krut i kategoričan, jer svakoj osobi dodjeljuje jedan od šesnaest unaprijed zacrtanih, fiksnih tipova osobnosti. Takvom „4×4 konceptu“ suprotstavlja se većina suvremenih psihologijskih istraživanja, koja pak sugeriraju da je ljudska osobnost mnogo manje fiksirana i „skockana“ od MBTI-jem predviđenih 16 tipova „personalityja“, jer se ljudski karakteri ne mogu tek tako strogo kategorizirati unutar limitiranih granica.

Testovi toga tipa su danas profanizirani kroz tiskovne i elektronske medije i dostupni posvuda, tako da se za desetak minuta svatko može samo-ocijeniti i vidjeti u koju karakternu kutijicu ga MBTI-sustav smješta. Praktički svaki ilustrirani časopis za dokone čitatelje i novinski web-portali obiteljskog tipa objavljuju barem dva-triput godišnje neku od varijanti MBTI-ja u formi kvazi-psihološkog testa pod nazivom „Ispitajte svoju osobnost“ ili „Saznajte koji ste karakter“. Uostalom, jedan od MBTI testova se nalazi na ovom linku, pa pokušajte i sami.

Pokušao sam i ja. Nakon nekih pet-šest zabavnih minuta, MBTI je čudesno odgonetnuo koji sam tip i kakav mi je karakter, pa je cijeli moj identitet sažeo na četiri jednostavna slova (i još jednim dopunskim, kao na izvlačenju Loto-broja: ispada da sam „INTP“. Više detalja o tim slovima slijedi kasnije u tekstu, a za početak nisam mogao da se ne zapitam -- što bi se dogodilo s mojom INTP-podvrstom nakon što bi nas kao klince izbatinali u Sparti? Jer očito nisam militantno-ratnički psiho-profil.

Povijest porijekla tipizacije osobnosti

Povijest nastanka i podrijetla MBTI-ja pomalo je bizarna i seže u 1920-e godine, kada je američka spisateljica po imenu Katharine Cook Briggs – koja nije imala nikakvo iskustvo, a kamoli formalnu edukaciju u kliničkoj psihologiji – postala opsjednuta tada vrlo čitanom knjigom „Psihološki tipovi“ tada vrlo čitanog švicarskog psihoanalitičara Carla Junga. U toj knjizi, pored ostalog, Jung razrađuje psihoanalitički postulat o tome kako se svi ljudi mogu klasificirati kao "opažači" ili kao "prosuđivači", što pak učinkovito dijeli svu živući ljudsku populaciju na dva zasebna karakterna tabora.

Svo vrijeme jasno ističući da se njegove teorije temelje samo na vlastitim opažanjima i nisu potkrijepljene nikakvim znanstvenim istraživanjem, Jung je u knjizi nastavio razvijati prvotnu karakternu podjelu predlažući da se ljudi iz skupine opažača mogu dalje podijeliti na "senzore" i "", dok se prosudbene intuitore osobe mogu podijeliti na “mislioce” i “osjećajnike”. Time se dolazi do ukupno četiri glavna tipa ljudskih karaktera, od kojih se svaki još može podijeliti na "introverte" i "ekstroverte", čime pomoću jednostavnog eksponencijalnog izračuna dolazimo do osam podskupina tipova ljudske osobnosti.

Jung nije bio isključiv, pa je na više mjesta – ne želeći da ga se krivo protumači – izričito istaknuo da je u stvarnom životnim situacijama „...svaki pojedinac iznimka od pravila“, te se zapravo nitko u potpunosti ne uklapa ni u jednu od navedenih kategorija. Međutim, Briggsova je taj Jungov okvir tipova osobnosti koristila da razvije vlastiti sustav tipizacije ljudskih karaktera tako što je za početak u fiksne kategorije tipova osobnosti razvrstavala djecu u svom susjedstvu.

Sve bi to još i ostalo na razini hobističke pseudoznanstvene kućne zabave jedne needucirane amaterske wannabe-psihoanalitičarke, da taj hobby nije naslijedila i njezina jednako nekvalificirana kći Isabel Briggs Myers, koja je tijekom 1940-ih nastavila razvijati ideje svoje majke, pa je naposljetku osmislila najraniju iteraciju onoga što će se kasnije nazvati njihovim prezimenima: Myers-Brigsov indikator tipova, odnosno MBTI-test.

Jesu li tipovi osobnosti realnost ili izmišljotina?

Trenutno najčešće korištena verzija MBTI-ja je anketni test od 93 stavke koji ljude svrstava u jedan od šesnaest tipova osobnosti. Svaka od tih šesnaest kategorija sastoji se od četiri dihotomna podtipa, ovisno o tome je li osoba kategorizirana kao introvertirana ili ekstrovertirana, osjetilna ili intuitivna, misleća ili osjećajna, te prosuđujuća ili percipirajuća. Rezultati se prikazuju kao kombinacija četiri slova. Na primjer, „ESTJ“ odgovara ekstrovertiranom osjetilnom misaono-prosuđujućem tipu karaktera.

Sve to onako „prvoloptaški“ djeluje razumno, logično i smisleno; uostalom, procjenjuje se da oko dva milijuna ljudi svake godine ispunjava MBTI kako bi odredili svoj tip osobnosti, obično s namjerom da shvate koje je zanimanje najbolji izbor za njih.

Međutim, najveći je problem u tome što cjelokupni MBTI sustav dihotomizacije i kategorizacije ljudskih tipova osobnosti uopće nije podržan znanstvenom analizom. Dapače, ozbiljne znanstvene studije provedene u cilju testiranja pouzdanosti MBTI testa pokazale su da MBTI nema statistički vjerodostojnu pouzdanost uspješnosti u predviđanju koji će se ljudi najbolje ponašati na različitim poslovima, dok su druge studije utvrdile da 50 posto ljudi dobiva drugačiji rezultat svaki put kada iznova pristupe testu.

Ukratko rečeno: premda znanstveni dokazi uopće ne govore u prilog Myers-Briggs testu (štoviše, govore protiv njegove vjerodostojnosti i pouzdanosti), nažalost ga se danas vrlo često koristi u praksi u svrhu odabira kandidata za zapošljavanje. I na webu ih se može pronaći preko nekoliko, nerijetko su i besplatni - recimo na 16personalities.com - pa ih možete i sami iskušati.

Jesam li na pravom poslu?

Mnogi koji su svoj posao, poziv i karijeru započeli temeljem kategorizacije učinjene Myers-Briggsovim testiranjem, s pravom se mogu zapitati kao u gornjem podnaslovu: „Jesam li ja uopće na pravom poslu, bavim li se zaista zanimanjem koje mi najbolje odgovara shodno mojem tipu osobnosti?“.

Jer u ovom stoljeću globalne ekspanzije pseudoznanosti, jedan neznanstveno utemeljeni test profiliranja karaktera samouvjereno izbacuje četiri slova koja me definiraju u fiksnu skupinu zajedno s jednom šesnaestinom ostatka svjetske populacije. Moje MBTI izvješće kaže da su ljudi koji odgovaraju mom INTP-profilu po karakteru „asertivno logični“, što znači da smo „samopouzdani, sigurni u sebe, otporni na stres, smirenog temperamenta; više naginjemo logici i racionalnom prosuđivanju nego emocijama, pa stoga stavljamo učinkovitost ispred socijalne osjetljivosti; adaptivni smo i fleksibilni, skloniji promjenama nego jednoličnosti“.

Ovako na prvo čitanje zvučim kao sasvim dobar momak, ali u toj analizi opažam preko nekoliko problematičnih nejasnoća i nedosljednosti. Naime – ja većinu vremena nisam takva osoba. Nekada zaista jesam adaptivan i fleksibilan kada sam suočen s promjenama, no većinom – kako sam stariji i iskusniji – sve više volim stabilnu jednoličnost i što manje stresnih turbulencija (premda test kaže da sam otporan na stres). I to da više naginjem racionalnom promišljanju nego emocijama – e, o tome tek možemo raspravljati; a rasprava bi s moje strane bila prilično emocionalna i ne baš jako racionalna jer – nisam baš tako smirenog temperamenta kako to tvrdi moj MBTI rezultat.

I što sada? Kakav bi posao odgovarao logički racionalnoj, netemperamentnoj, učinkovitoj i adaptivnoj duši kakvom me proglasio MBTI? Čitam u tim rezultatima o kojima me moje izvješće obavještava da su „... INTP tipovi, s obzirom na svoje karakterne osobine, idealni inovatori i izumitelji“.

Budući da sam trideset i nešto godina klinički liječnik na odjelu intenzivnog liječenja, a uz moj poziv me privlače homebrewing kuhanje piva, te glazbeno, literarno i likovno izražavanje, čini mi se da sam – ako ćemo slušati što nam mama i kćer Briggs i Myers govore – potpuno promašio svoj životni poziv, interese i hobije.

Znanost o ličnosti

Povrh očite netočnosti mojeg MBTI rezultata, treba napomenuti i to kako nisam baš uvijek sklon inovacijama i izumima, pa niti sviranju bluesa, pisanju za BUG ili pomaganju bolesnoj djeci. Nekih dana jednostavno poželim postati riječni ribar ili uzgajivač egzotičnih sorti rajčica, a još uvijek potajno sanjam kako ću postati svjetski boksački prvak apsolutnoj kategoriji. Ni jedno od toga se vjerojatno neće dogoditi u skorije vrijeme, ali te moje nestalne i promjenjive maštarije naglašavaju koliko je velika nepouzdanost koncepta fiksnog određivanja tipova osobnosti.

Upravo iz tog razloga nećete vidjeti nijednog ozbiljnog kliničkog psihologa koji koristi MBTI ili bilo koji drugi test osobnosti temeljen na tipovima karaktera. Umjesto toga se preferira znanstveno utemeljen pristup procjenjivanju osobnosti: psiholozi su razvili testove za procjenu kojima se utvrđuje u kojoj su mjeri ljudi skloni izražavanju određenih karakteristika osobnosti, a sve to korištenjem znanstvenih istraživanja i alata.

Zvuči komplicirano i nejasno? Hajdemo onda konkretno: uzmimo takozvani model pet faktora (Five Factor Model, FFM) – u psihologiji poznat i kao Big Five (a popularno nazvan i Ocean's Five, zato što procjenjuje ono što se može izraziti akronimom „OCEAN“: Openness to experience, Conscientiousness, Extraversion, Agreeableness, and Neuroticism). Big Five se u znanstvenim krugovima ističe kao primjer vrlo robusnog, praktički primjenjivog i korisnog alata za mjerenje osobnosti.

Po mišljenju stručnjaka, testovi ličnosti kakav je FFM Big Five ne pokušavaju nikoga smjestiti u fiksne, tipizirane kategorije, već pokazuju kako ljudi sami procjenjuju i vide vlastite obrasce ponašanja i iskustva. Takvi testovi ne govore puno o tome kako ćete se ponašati u određenoj situaciji i što trenutno proživljavate, već najviše govore o tome kakve su vaše opće sklonosti. Pritom nisu striktni, nisu dihotomni ni binarni; na primjer, umjesto pretpostavke da je netko ili introvertirani ili ekstrovertirani tip, FFM pokazuje gdje se ta osoba nalazi unutar raspona koji se široko proteže od jedne takve krajnosti do druge.

Prozor u osobnost

Ideja da se vaša cijela osobnost može svesti na samo pet karakteristika mogla bi se činiti pomalo pojednostavljenom, ali koncept FFM je potkrijepljen s nekoliko desetljeća vrlo iscrpnih istraživanja. Okvir koncepta na kojem se temelji Big Five izveden je pored ostalog i iz psiholeksičke i faktorsko-analitičke tradicije proučavanja psihologije ličnosti. Psiholeksički pristup se temelji na postulatu da je jezik (kao viša kategorija intelekta koja pokazuje stupanj razvoja i pojedinca i čovjeka kao socijalnog bića) jedan od najučinkovitijih 'prozora u osobnost', odnosno na premisi da se najznačajnije individualne razlike u osobnosti nalaze opisane (kodirane) u svakodnevnom prirodnom jeziku kojim uzajamnom komuniciramo. Tako su za opisivanje razlika među ljudima posebno prikladni pridjevi kao što su aktivan, ugodan, tjeskoban, praktičan, asertivan ili umjetnički.

Formiranje koncepta FFM započelo je 1960-ih. Istraživači su analizirali rječnike govornog jezika, tražeći riječi koje bi se mogle upotrijebiti za opisivanje nečije osobnosti. Isprva je iz ukupnog fonda riječi odabrano na tisuće takvih pojmova i pridjeva, a potom su tijekom desetljeća daljnjih analiza i istraživanja i nakon iscrpnih ispitivanja dragovoljaca o tim jezičnim atributima, psiholozi uspjeli identificirati karakteristike koje su se grupirale u sve manji broj skupina unutar kojih su se nalazili srodni psiholektički izrazi. Korištenjem statističkih metoda poput faktorske analize pronađeni su obrasci koji uzajamno povezuju veći broj takvih izraza kako bi se utvrdila što je moguće manja količina 'faktora osobnosti' i tako se smanjio broj temeljnih riječi.

Postupno je do 1990-ih golemi popis izraza sveden na pet osnovnih osobina ličnosti, na pet izraza od kojih svaki u sebi obuhvaća cijeli niz povezanih pridjeva kojima opisujemo svojstva ljudskog karaktera.

Ukratko, pet glavnih osobina ličnosti su definirane kao ekstrovertnost, savjesnost, susretljivost, otvorenost prema novim iskustvima i neuroticizam. Testovi osobnosti temeljeni na ovom modelu otkrivaju stupanj („postotak“) u kojem pojedina osoba posjeduje svaku od ovih pet karakteristika.

Pet glavnih u životnoj praksi

Za razliku od MBTI-ja, FFM se zapravo može koristiti za predviđanje o tome kako će se odvijati životi ljudi. Na primjer, statističkim se analizama pokazalo da pojedinci s višom razinom savjesnosti žive dulje i da im je život ispunjen kvalitetnijim međuljudskim odnosima.

Ista je osobina (savjesnost) identificirana i kao opći prediktor radnog učinka, pri čemu oni koji posjeduju veću savjesnost obično spadaju u bolje radnike. Isto tako, niske razine neuroticizma povezane su s boljim profesionalnim rezultatima, dok su preostale tri osobine povezane s uspjehom u određenim, specifičnim zanimanjima. Na primjer, ekstrovertnost je u pozitivnoj korelaciji s talentom za marketing i rukovodeća zanimanja (što je samo po sebi logično, ali je i potvrđeno znanstvenim istraživanjima).

Na razini cijele populacije, osobine koje opisuje Big Five mogu utjecati ne samo na pojedince, već i cijele države i nacije, na ekonomiju i politiku. Koliko god to zvučalo iznenađujuće, istraživanja pokazuju da zemlje s višom općom razinom otvorenosti prema novim iskustvima obično imaju više demokratskih institucija.

Ono što najviše govori u prilog kvalitetnoj utemeljenosti Big Five koncepta je to što postoje znanstveni dokazi koji sugeriraju da je tih istih pet osobina u jednakoj mjeri relevantno u različitim kulturama i nacionalnostima, dakle da je Five Factor Model neovisan o nacionalnosti, kulturološkoj pripadnosti, rasi i ekonomskom stanju populacije, te je stoga univerzalno primjenjiv u cijelom svijetu.

Samopodvrgavanje testiranju

Ispunjavajući vlastiti FFM test osobnosti (pokušajte i vi: jedan od najdetaljnijih i dobro dizajniranih se nalazi na ovom linku), saznao sam da posjedujem razinu susretljivosti od solidnih 88%, pri čemu su visoko ocijenjene i neke od karakteristika koje se nalaze pod tim zajedničkim nazivnikom (moralnost, altruizam, povjerenje, kooperabilnost, suosjećajnost), dok neke posjedujem u niskim razinama (skromnost – oh, kako točno!).

Odmah pored 88%-tne susretljivosti posjedujem i visoku razinu otvorenosti prema novim iskustvima (87%), pri čemu su u njoj značajno prisutne podkategorije nazvane emotivnost, intelekt, umjetničke sklonosti i liberalizam, a imaginacija i avanturizam su prosječno visoke.

Još dvije osnovne kategorije iz Big Five su kod mene ocijenjene kao visoke: savjesnost mi je na razini od 80%, a ekstrovertnost 76%. Jedina temeljna karakteristika koju imam ocijenjenu kao nisku jest neurotičnost (50%), zajedno s podkategorijama (anksioznost, ljutnja, samosvijest, depresija, emotivna ranjivost i neumjerenost).

Za razliku od mog (ionako „promašenog“) MBTI testa, ovaj FFM rezultat mi ne može reći mnogo o karijeri koju bih trebao slijediti, ali mi barem pruža značajan uvid u razne aspekte mog karaktera. Sve u svemu, ipak se – sudeći po rezultatima – čini da i nisam tako loše odabrao kada sam poželio postati liječnik.

A u svakom slučaju, FFM test je osim znatno veće znanstvene utemeljenosti i informativnosti definitivno ugodniji od spartanskog full-contact testiranja osobnosti.