Voyager 2 ušao u međuzvjezdani prostor
Lansirana 1977. godine, sonda Voyager 2 tek je drugi predmet izrađen ljudskom rukom koji je službeno napustio svemirski prostor pod Sunčevom "zaštitom", heliosferu
NASA-ina sonda Voyager 2 lansirana je davne 1977. godine. Na svojem je putu proputovala kroz cijeli vanjsku Sunčev sustav. Posjetila je Jupiter, Uran, Saturn i Neptun, te se nakon toga, 1989. godine, uputila prema vanjskim granicama Sunčevog sustava i međuzvjezdanom prostoru. Sada je, nakon 41 godine putovanja svemirom, iz NASA-inog Laboratorija za reaktivni pogon (JPL) potvrđeno kako je Voyager 2 i službeno napustio heliosferu, zaštitni "mjehur" koji Sunce stvara svojim česticama, Sunčevim vjetrovima i magnetskim poljem.
Voyager 2 tako je postao druga letjelica u povijesti koja je službeno ušla u međuzvjezdani prostor, nakon 2004. godine i svog "brata" Voyagera 1. Na svojem je putovanju ova svemirska sonda proputovala 30 milijardi kilometara. Trenutačno se nalazi na udaljenosti od oko 18 milijardi kilometara od Zemlje, što je udaljenost od nešto preko 16,5 svjetlosnih sati.
Znanstveni instrumenti koji se nalaze na Voyageru 2 zabilježili su prestanak utjecaja Sunčevog vjetra 5. studenoga. Tada je Plasma Science Experiment, detektor Sunčeve plazme na ovoj sondi zabilježio veliku promjenu u očitanjima. Rezutati tog senzora iznimno su bitni za znanstvenike jer je isti na Voyageru 1 prestao raditi prije dolaska do granice heliosfere.
Istodobni nagli pad broja čestica heliosfere, koja inače štiti cijeli Sunčev sustav od kozmičkog zračenja, te povećanje snage tog zračenja koje su očitali senzori, znanstvenicima su nedvojbeno dali do znanja da je letjelica napustila heliosferu. Isti rezultat potvrđen je i putem senzora magnetskog polja na sondi.
U NASA-i su uzbuđeni jer će sada moći više doznati o uvjetima koji vladaju u međuzvjezdanom prostoru. Iako se nalazi tako daleko, Voyager 2 i dalje je službeno unutar Sunčevog sustava, tj, osjeća gravitaciju naše zvijezde. Do početka ruba Sunčevog sustava, Oortovog oblaka, ovom će brzinom sonda stići za 300-tinjak godina – i još će joj trebati oko 30 tisuća godina da prođe kroz njega.
