Wolfenstein: Youngblood - Eksperimentalni ulazak u svijet mrežnog igranja
MachineGames i Arkane Studios pripremili su prvo kooperativno iskustvo u serijalu Wolfenstein, no ubacivanje multiplayera u dosad isključivo single player iskustva nije uvijek najbolji potez
Proizvođač/Izdavač | Machine Games, Arkane Studios/Bethesda Softworks |
---|---|
Žanr | FPS |
Platforme | Windows, PS4, Xbox One |
Pet godina prošlo je otkad je razvojni tim MachineGames, uz Bethesdin blagoslov, uspješno oživio serijal Wolfenstein. BJ Blazkowicz dobio je novu priliku pokazati nacistima što misli o njihovom režimu i pogledima, a pratili su ga zanimljivi likovi i priča. Osim New Ordera, dobili smo igru koja se pozabavila prošlošću tog junaka, i nastavak The New Colossus, u kojem je razvojni tim poboljšao mehanike i pucnjavu, koje su već ionako bile odlične.
Zbog toga je zanimljivo što su od nove igre napravili spin-off, prvu kooperativnu igru u serijalu, i u prvi plan stavili Blazkoviczove blizanke, Jess i Soph. U jednu ruku, čini se kao logičan korak dalje. Pustiti da BJ uživa u mirovini i vidjeti kako svijet izgleda 20 godina nakon što je on oslobodio SAD. Ipak, glavna motivacija djevojkama u ovoj igri jest pronaći oca koji je nestao, i koji očito nije gotov s istrebljivanjem nacista, pa se tako zapute u Pariz i surađuju s pokretom otpora u katakombama ispod toga grada.
U prethodnim je nastavcima dosta velik naglasak bio na interakciji između likova, ali u Youngbloodu toga baš i nema. Veći dio priče dobijete na početku, i interakcija među sestrama uglavnom se svodi na dobacivanje komentara dok kišama metaka obasipaju ulice grada ljubavi. Također, umjesto čistokrvnog FPS iskustva, ubačeni su prilično nepotrebni RPG i looter shooter elementi, pa ćete dosta vremena provoditi skupljajući novčiće i razne druge iteme koji su raštrkani po stazama.
Kad smo već spomenuli staze, vidjeti se može rad Arkane Studiosa, koji je pomogao u razvoju ovog naslova. Tim poznat prema serijalu Dishonored i dalje zna napraviti zanimljivu strukturu i dati vam slobodu istraživanja, ali, nažalost, ima ih malo i igra je napravljena tako da više puta morate istraživati ista mjesta kako biste levelirali i zatim mogli odrađivati misije koje vam ekipa u katakombama zadaje. Zbog toga neprijatelji vrlo brzo postanu spužve za metke i stalno se respawnaju, pa rijetko kad imate vremena za predah.
Kad su timovi i Bethesda objavljivali detalje o ovoj igri, bilo je rečeno da ćete moći igrati sami s AI partnerom ili pozvati prijatelja, no prema našem iskustvu, mnogo ćete se bolje provesti sa stvarnom osobom i igranje će biti mnogo ugodnije, jer umjetna je inteligencija vrlo neinteligentna. Budući da su staze dizajnirane s kooperativnim igranjem na umu, postoje stvari u kojima vam partner mora pomoći, a AI se nekad izgubi i zbuni, i to traje. Uza sve to, Bethesda je u single player igru ubacila i mikrotransakcije, koje, naravno, možete izbjeći, ali mišljenja smo da one ne bi trebale biti prisutne u takvim naslovima.
Kako sve ne bi zvučalo tako crno, pucanje je i dalje izuzetno zabavno, dizajn levela je odličan, a kako se radnja odvija u 80-tim godinama, ima svakakve zabavne nove tehnologije i zanimljivo je vidjeti kako su nacisti napredovali u toj fiktivnoj povijesti. Wolfenstein: Youngblood očigledno je eksperiment u koji se Bethesda htjela upustiti, i u njemu će najviše uživati oni koji na to putovanje sa sobom povedu prijatelja. Ostalima je bolje da odigraju prijašnje nastavke, ili ako baš vole svijet Wolfensteina, pronađu strpljenje za igru koja je mogla biti mnogo bolja.
Wolfenstein: Youngblood
- Pucanje je još uvijek zabavno
- Dizajn levela
- Lokacija
- Grind,
- Repetitivno
- Mikrotransakcije
- Interakcije među likovima
- Ocjena
- 68%