Jesu li e-sportaši „pravi“ sportaši? Jesu i bolji su od nekih "pravih"
U predkompjuterska doba smo vatreno raspravljali o tome „Je li šah sport?“ i svađali se s onima koji su tvrdili drukčije od nas, a do nedavna smo raspravljali jesu li esportovi – sportovi. Korona je utišala rasprave, koliko ja vidim…
Legendarni splitski atletski sudac, trener i nastavnik tjelesnog u mojoj osnovnoj školi, pokojni Božidar Šolić „Keni“, inače i veliki ljubitelj šaha, uvijek nam je na tjelesnom govorio: „Vidite kako ova dva satima sjede za šahovskom tablom i ne vrpolje se? To je zato jer svaki istrči svako jutro svoju dionicu i priprema se za šahovski meč isto kao i bilo koji drugi sportaš za bilo koje drugo natjecanje.“
Za profesora Šolića, dakle, cjeloživotnog sportskog radnika i atletskog trenera, nije bilo dileme je li šah sport ili nije – je, a za šah se priprema kao i za bilo koji drugi sport, bez obzira što promatračima sa strane ti „sjedaći sportovi“ baš i ne liče na sport.
U naše doba velika je rasprava donedavna bila o tome jesu li e-sportovi „pravi“ sport ili glupost, ovisnost, idiotizam ili bilo što drugo. Karantenske mjere i eksplozija e-utrka u kojima sve više sudjeluju profesionalci i timovi iz stvarnog svijeta automobilističkih utrka, vidljivo je, prigušila je tu raspravu.
Kao odrastao čovjek s bitno prigušenijim emocijama nego kada sam se s drugim vršnjacima smijao šahu kao sportu, slažem se s pokojnim profesorom Šolićem i smatram e-sportove jednako sportovima kao i druge i smatram da bi za natjecatelje u ovoj disciplini bilo dobro da se što više drže njegovih preporuka – odvojite vrijeme i za fizičku spremu, sigurno će vam koristi bez obzira što LoL ili DOTA ili nešto deseto od vas ne zahtijeva ni trčanje ni dizanje velikih tereta.
Sve je ovo, međutim , tek uvod u priču o stanovitom „Bubbi Wilsonu Jr.“ Iz NASCAR-a o čijim je peripetijama u svijet e-utrka, u kojima se sada okušava imamo i vijest.
Automobilizam se mahom smatra sportom, bez propitivanja, a automobilisti „pravim“ sportašima. Ono što je u konkretnom slučaju bitno za uočiti je da je narečeni „Bubba“ kad je trebalo pokazati svoj sportski duh u e-utrkama učinio ono što rade samo razmažene njubare i jadnici – rage quitting. Netko ga je gurnuo na stazi, njegov simulirani automobil je uništen, on je izgubio svoje mjestu u e-utrci i to je bilo dovoljno za rage-quit.
Odgledao sam podosta e-sportova i pročitao izvještaja s još daleko više njih i jednostavno se ne sjećam da sam ikada pročitao da je bilo koji od profesionalnih, pa čak ne i profesionalnih natjecatelja rage-quitao partiju jer se na nekoga nadurio.
A kao što znaju svi koji su ikada igrali bilo koju partiju bilo čega protiv drugih ljudi – nije teško naći osobu i razlog da se naljutite kao na smrtnog neprijatelja.
Ali nesvikli „pravi“ sportaš nije imao dovoljno sportskog duha da dovrši utrku za koju je, usput, vjerojatno mislio da će lagano projedriti među „amaterima“ i „nepravim“ vozačima.
Dakle, ne da su e-sportovi također sportovi, nego su e-sportaši veći i sportskiji sportaši od mnogih umišljenih i stvarnih sportskih veličina iz sportova iz realnog svijeta.
