Krajem kolovoza prošle godine finski Remedy ponudio nam je svoju najbizarniju igru do danas. Kroz 15-ak sati dugu, vrlo složenu i intrigantnu priču o organizaciji pod nazivom FBC (Federal Buerau of Control) u jednu je cjelinu povezao svoje tri igre. Pokazao je kako izjava Thomasa Zanea, spisatelja koji je 2010. godine u Alan Wakeu rekao čuvene riječi “ovo nije jezero, ovo je ocean” nisu bile isprazne, te kako Alan Wake, Quantum Break i Control pripadaju istome svijetu. Otprilike osam mjeseci kasnije, stiglo je vrijeme da otkrijemo nešto više o organizaciji koja neobične događaje iz spomenutih igara drži pod kontrolom.

The Foundation nastavlja tamo gdje je osnovna igra stala. Kratko vrijeme nakon događaja opisanih u Controlu, Jesse Fayden polako se uhodala u ulogu voditeljice FBC-a. Nastavila je boriti se s preostalim prijetnjama nakon Invazije Hissa, uz povremeno uplitanje tajanstvene krovne organizacije, Odbora direktora, koji je šalje na misije od posebne važnosti. Posljednja u nizu takvih misija je stabiliziranje objekta nazvanog The Nail, smještenog duboko u skrletnocrvenom špiljskom sustavu ispod sjedišta FBC-a, Najstarije zgrade. Nakon što pronađe spomenuti objekt, Jesse otkriva da je oštećen te kreće u avanturu kroz više dimenzija, na kojoj će pronaći uzrok nestabilnosti. Odbor direktora Jesse nagrađuje novim sposobnostima koje će joj olakšati rješavanje misije. Te dvije vještine Jesse omogućuju da uništava neobične formacije kristala koje se stvaraju u podzemlju te da na određenim mjestima iste takve formacije stvara.

Naoko jednostavne, nove mehanike vrlo su korisne i osvježavaju igraće iskustvo. Kombinirajući ih s postojećim sposobnostima, poput levitiranja, možemo se kretati mjestima koja su ranije bila izvan dosega, a koristeći ih u paru s napadačkim i obrambenim vještinama naše protagonistice, otvaramo si mogućnosti stvaranja smrtonosnih zamki, koje nam pomažu nositi se s mnogo izazovnijom borbom koju proširenje donosi u odnosu na osnovnu igru. Broj neprijatelja u arenama ovaj je put osjetno veći, a povećana im je i raznolikost. Na trenutke djeluju i mnogo agresivnije, no to je možda tako zbog prostornih ograničenja. Naime, borba se u The Foundationu odvija uglavnom na lebdećim platformama iznad bezdana i u mračnim klaustrofobičnim špiljama. Zbog svega toga, čitavo je igraće iskustvo mnogo intenzivnije. Prisiljava nas da koristimo sve što smo naučili u osnovnoj igri, pa ne čudi što razvojni tim preporučuje da odigramo sve sporedne sadržaje Controla prije nego što se bacimo na ekspanziju.

Dugačak između četiri i šest sati, ovisno o težini na kojoj igramo, Control: The Foundation izvrstan je dodatak i odlično proširenje jedne od najboljih story-based akcijskih igara prošle godine. Pružio nam je još onoga u čemu smo uživali, s umjerenim twistom, te nas dodatno nabrijao na iduće proširenje, AWS, koje stiže u neko doba ove godine, i po svoj nas prilici vraća u Bright Falls, kako bismo saznali što točno stoji iza priče opisane 2010. godine u Alan Wakeu.