Supernove mogu ostaviti tragove u godovima drveća na Zemlji

Znanstveni rad povezao je neobične anomalije izotopa ugljika-14 u godovima drveća sa supernovama koje su se dogodile u približno istom razdoblju kada su ti godovi nastali

Sandro Vrbanus ponedjeljak, 16. studenog 2020. u 06:00

Znanstvenik Robert Brakenridge s američkog sveučilišta Colorado Boulder u časopisu International Journal of Astrobiology objavio je znanstveni rad koji otkriva kako je u godovima drveća na Zemlji moguće pronaći tragove velikih zvjezdanih eksplozija (supernova) koje su se dogodile u relativnoj blizini našeg planeta.

Ono što znamo otprije jest da su nastanjivost Zemlje i život na njoj pod utjecajem kozmičkog zračenja, ali i onoga čije je izvorište supernova. Ovo istraživanje krenulo je u smjeru traganja za radioaktivnim česticama koje bi poslužile kao "otisci" u organizmima s dugim životnim vijekom, kao što su biljke – točnije, drveće.

Brakenridge je analizirao godove drveća iz posljednjih 40 tisuća godina. U njima je potom pronašao tragove radioaktivnih izotopa 14C nastalih pod utjecajem gama-zračenja (γ-zraka), te ih doveo u vezu s podacima o nekoliko poznatih supernova koje su zabilježene u tom istom razdoblju.

Tragovi zračenja u drvetu

Podudaranje kozmičkih eksplozija s radioaktivnim izotopima u godovima drveća (za koje se točno može odrediti kada su nastali) pokazalo je da su supernove tipa Ia, Ib, c i 2 ostavile tragove u obliku izotopa ugljika-14, koji se i inače koristi za radiokarbonsko datiranje, tj. određivanje starosti organskih tvari. Ovi atomi se mogu naći u većim koncentracijama u godovima nastalima otprilike onda kada se supernova dogodila, s tolerancijom od tri godine. Ove zabilježene anomalije u pojavi ugljika-14 ne mogu biti objašnjene nekom drugom zemaljskom pojavom.

Veliki ekstremni svemirski događaji u kojima zvijezde kolabiraju i umiru nasilnom smrću mogu oštetiti ozonski omotač Zemlje, a čak i u slučaju slabijih i udaljenijih supernova njihovo zračenje očito može ostaviti traga u živućim organizmima. Ovaj rad je otvorio tu mogućnost, ali nije to dokazao sa 100%-tnom sigurnošću.

Naime, sam autor kaže kako postoji i određena razina greške u preciznosti mjerenja vremena brojanjem godova, kao i mogućnost da su izotopi u njima završili kao posljedica velikih Sunčevih baklji. Vremensko podudaranje sa supernovama je, kaže, ipak preveliko da bi bilo zanemareno.