Glavnu i daleko najzanimljiviju nadogradnju kod novog MacBooka Pro — a i novog MacBooka Air te Maca mini — predstavlja Appleov vlastiti procesor M1, pa ćemo kroz ostale hardverske specifikacije novog MacBooka Pro samo “protrčati”, tim više što su, baš kao i dizajn, identične prošlim generacijama istog modela. Apple je zaključio kako je promjena samog srca sustava dovoljna novost za ovakav značajan korak te kako bi bilo previše rizično istovremeno upuštati se i u redizajn cijelog računala, iako se o tome već neko vrijeme šuška kao o vrlo izvjesnom potezu u bližoj budućnosti kada bismo trebali dočekati daljnje modele MacBooka Pro.

Dizajn je tako gotovo posve jednak dosadašnjim modelima od 2016. naovamo, s tek nekoliko sitnih razlika, ovisno o tome s koje generacije MacBooka Pro dolazite na model s M1. Apple je na lanjskom 13-inčnom MacBooku Pro, te preklanjskom 16” modelu, odbacio problematičnu butterfly tipkovnicu pa i novi MacBook Pro i Air dolaze s magic keyboardom nešto duljeg hoda tipki i veće pouzdanosti. Touchbar, specifičan za Pro modele, ako ste se s njime susreli vjerojatno ili volite ili mrzite, no može se barem učiniti prilično upotrebljivim i fleksibilnijim od onoga što je Apple zamislio (pa čak i korisnim) uz alat kakav je BetterTouchTool. Ako ništa drugo, uz prošlogodišnju verziju MacBooka Pro s Intelovim procesorom te raniju nadogradnju 16” modela touchbar je skraćen taman toliko da nam se može vratiti fizička tipka ESC. Isplati li se, međutim, kupiti MacBook Pro umjesto gotovo identičnog MacBook Aira s M1 procesorom samo zbog touchbara? Definitivno ne.

Prvi MacBook Pro s M1 pojavljuje se u verziji s dva Thunderbolt 4 priključka (koji, dakako, podržavaju i USB 4). To je, na prvi pogled, bilo čudno, no valja se prisjetiti da je MacBook Pro u inačici bez touchbara od 2016. i imao ovu verziju, da bi tek kasnije četiri porta postala standardna čak i na početnom modelu. Može se očekivati da high end verzija (za koju se šuška da bi mogla biti 14-inčna, uz osvježeni dizajn kućišta) ponovno dobije četiri Thunderbolt porta. No, rezultati pojedinih testiranja navode nas na zaključak kako bi broj Thunderbolt priključaka, osim s prodajnom strategijom, mogao u ovom času imati i neke veze s mogućnostima M1.

Ekran razlučivosti 2.560x1.600 nudi maksimalnu svjetlinu od 500 nita (razlika u odnosu na MacBook Air čiji je maksimum 400 nita), podržava P3 široki raspon boja i true tone tehnologiju — sve identično prethodnim modelima. Nažalost, identična prethodnim modelima je i dalje FaceTime HD kamera razlučivosti samo 720p — u godinama koje karakteriziraju rad od kuće i beskrajni nizovi Teams i Zoom sastanaka, teško je napisati nešto dobro o ovom webcamu. Navodna poboljšanja sa slikom koja bi, slično kao na novijim generacijama iPhonea, “inteligentno” trebao raditi Appleov Neural engine koji je dio M1, baš i nismo primijetili. Činjenica možda jest da u tanak poklopac ekrana uz sjajan ekran ne stane još lako i bolja kamera, no neko se rješenje za buduće MacBookove mora naći. Barem su zvučnici ponovno dobri: oni na MacBooku Pro, za razliku od Aira, podržavaju visok dinamički raspon, a Pro donosi i nešto bolje mikrofone od Aira.

Standardni testovi i praktični izazovi

Budući da se u slučaju Mac računala s procesorom M1 radi o prilično velikoj promjeni tehnološke platforme, odlučili smo odvojiti nešto više vremena za nekoliko standardnih benchmarka, ali i za nekoliko posve praktičnih testova poput komprimiranja datoteka, prekodiravanja 4K videozapisa i OCR-a. Kako niti ovakva testiranja nekad nisu dovoljna za potpuni dojam o brzini, porazgovarali smo o konkretnim dojmovima i s foto i video profesionalcem koji koristi MacBook Air s M1 od prvog dana otkako je dostupan u Hrvatskoj — pogledajte okvir uz tekst .

Na raspolaganju smo, osim testiranog MacBooka Pro s M1 procesorom, imali i 13-inčni MacBook Pro iz 2019., što je tadašnja high-end verzija Appleovog 13” laptopa s 4 Thunderbolt priključka, također 8 GB memorije i četverojezgrenim procesorom Intel Core i5 s taktom od 2.4 GHz (“Coffee Lake”, 8279U). Pojedine smo testove mogli provesti i na 23-inčnom iMacu iz 2017. godine (Intel quad core i5 7500, s turbo boostom do 3.8 GHz) s 8 GB memorije, što je svojevremeno također bio high-end model u tom segmentu. Naročito nam je bila zanimljiva usporedba između MacBooka Pro iz 2019. godine i aktualne generacije s M1 s kraja 2020. budući da se radi o dva vremenski vrlo “bliska” modela.

Geekbench je u posljednjoj verziji dodao podršku za računala s M1 pa, unatoč tome što rezultata ima posvuda po netu, nismo mogli odoljeti da te testove ipak ne “izvrtimo” i sami. Na single core testu, MacBook Pro (2019) postiže rezultat 882, a MacBook Pro s M1 gotovo dvostruko više — 1705. Razlika na multi core testu jednako je impresivna: MacBook Pro (2019) ostvaruje rezultat od 3770, a MacBook Pro s M1 čak 7455. U Geekbenchovom testu Compute with OpenCL razlika je i više nego dvostruka: 7637 naprema 18337, naravno u korist MacBooka Pro s M1. Već i sam Geekbench potvrđuje tako kako su ovi prvi Macovi s procesorom M1 dosad najbrža Mac računala.

U Handbrakeu, koji je u inačici za M1 još u beti, odlučili smo prekodirati jedan 4K video (sekcija 4, video 23). Video, trajanja 1:46, koji je izvorno u 10-bitnom HEVC formatu, prekodirali smo uz Handbrakeove postavke “1080p fast” u HD video. iMac iz 2017. ovaj je posao obavio u 3 minute i 41 sekundu (uz prosječnih 11 fps), MacBook Pro 2019. radio je 3:14 (prosječno 14 fps), a MacBook Pro s M1 procesorom dovršio je postupak prekodiravanja 4K videa za 1:29 — manje od minutu i pol, što je i kraće od trajanja samog videa (uz prosječnih 30 fps). Rezultat smatramo vrlo impresivnim, naročito za lagano, prijenosno računalo niske potrošnje energije koje ovakvim rezultatom ulazi u segment “nabrijanijih” stolnih računala.

Pripremili smo i jednu poveću selekciju datoteka, raznih veličina i formata, ukupne veličine 26,75 GB, koja je sadržavala točno 15 tisuća datoteka. Da bi od toga napravio komprimiranu ZIP datoteku, MacBooku Pro (2019) bilo je potrebno 35 minuta i 21 sekundu — pri čemu su se u jednom trenutku ventilatori zavrtjeli i do 6600 RPM a temperatura jezgri procesora rasla i do 90°C — dok je MacBook Pro s M1 ovu zadaću obavio za samo 9 minuta i 30 sekundi, uz posve isključene ventilatore i prosječnu temperaturu jezgri koja se kretala od 45 do 53°C. Kod otpakiravanja nije bilo značajnih razlika: MacBook Pro (2019) arhivu je dekomprimirao za 2:36, a MacBook Pro s M1 bio je tek pet sekundi brži.

Na ovako velikoj količini podataka brzina sistemskog SSD-a svakako je imala određen utjecaj na konačni rezultat. Blackmagicov Disk Speed Test pokazao je kako su prilikom čitanja sa SSD-a oba računala prilično izjednačena (MBP 2019: 2739 MB/s, MBP M1: 2804 MB/s) ali kod testa pisanja na SSD MacBook s M1 pokazuje značajnu prednost (MBP 2019: 1445 MB/s, MBP M1: 2219 MB/s).

No, uočili smo i zanimljivu anomaliju — ujedno i jedinu situaciju gdje je MacBook Pro s M1 bio sporiji i ostvario lošiji rezultat od svojeg prethodnika — testirajući brzinu čitanja i pisanja na eksterni SSD disk (Western Digital My Passport, USB 3.1 verzija, uređaj koji koristi SanDiskove memorijske čipove). Dok je MacBook Pro 2019 ostvario brzinu pisanja od 389 MB/s i čitanja od 502 MB/s, MacBook Pro s M1 bio je nešto sporiji — ne toliko kod pisanja (324 MB/s) koliko kod čitanja (381 MB/s). Radi li se o nekim ograničenjima M1 SoC-a prilikom komuniciranja s vanjskim uređajima spojenim na Thunderbolt 4 portove, nekom “neslaganju” s USB 3.1 uređajima ili kakvom nedostatku bandwidtha kod ove, početne verzije M1 koja bi eventualno mogla biti sanirana na nekom budućem M1X ili M2, teško je reći — nismo, međutim, jedini koji su primijetili ovo razmimoilaženje u odnosu na očekivanja.

Jedan od računalno zahtjevnijih testova kojima smo podvrgli oba MacBooka bilo je i optičko prepoznavanje znakova — OCR. U DEVONthinku, inače sjajnom sustavu za document management, koristili smo ugrađeni plug-in, koji je u osnovi ABBYY FineReader, kako bismo od PDF datoteke veličine 2.1 GB, nastale spajanjem 774 PNG “slike” stranice, napravili čitljivu datoteku s prepoznatim tekstom. MacBook Pro (2019) s ovim se zadatkom, uz prilično zagrijavanje računala i itekako čujan rad ventilatora, bavio nešto više od sat vremena (61:30) dok je MacBook Pro s M1 zadaću odradio u više nego upola kraćem vremenu (29:33), ostavši pritom posve hladan i ne uključujući aktivno hlađenje.

Kako bismo ipak “natjerali” testirano računalo na veće opterećenje, koristili smo CPU Stress Test te smo u njemu pokrenuli 8 threadova na oba računala: na M1 zato što ima toliko jezgri, a na četverojezgrenom i5 koji je u MacBooku Pro (2019) zbog toga što Intelovi procesori podržavaju hyper-threading i izvršavaju dvije niti po jezgri. Test smo na MacBooku Pro (2019) prekinuli nakon dvije minute jer je temperatura svih jezgri daleko prešla 90°C, a oba su ventilatora radila “u crvenom” sa 6.600 RPM. Na MacBooku Pro s M1, otprilike prvu minutu ventilatori su bili isključeni, a maksimalna brzina koju su potom postigli bila je oko 1800 RPM, ostavši pritom posve nečujni. Temperatura tek dvije performance jezgre prešla je 90°C. Temperaturu jezgri i drugih dijelova računala te brzinu rada aktivnog hlađenja mjerili smo u svim testovima pomoću alata TG Pro.

Konačno, browsere smo, na obje platforme — Intel i M1 — podvrgnuli testu JetStream 2. Na MacBooku Pro s Intelovim procesorom, Googleov Chrome ostvario je 113.209 bodova, a podjednak je rezultat ostvario i Microsoftov Edge - 111.346 bodova.

Samo izvršavanje tih browsera na M1 donijelo je značajan rast performansi: Chrome je ostvario 148.304 boda, a Edge 152.332. Pritom treba imati na umu da smo Edge koristili u vrlo ranoj verziji koja dolazi kroz Canary channel jer jedino je ona trenutačno raspoloživa kao native aplikacija za M1, dok je Chrome bio u finalnoj, release verziji za Macove s M1.

Baterija i termalne performanse

Apple obećava do 20 sati rada računala prilikom gledanja videa (što je, uz sve hardverske kodeke ugrađene u M1, energetski manje zahtjevna zadaća) te do 17 sati “normalnog” rada. Tradicionalno se Appleu može vjerovati oko ovakvih procjena — zaista rijetko budu posve promašene. Energetskom učinkovitošću i trajanjem baterije na novom MacBooku Pro izuzetno smo zadovoljni: bavite li se zahtjevnijim zadacima, realno je očekivati 11 do 12 sati autonomnog rada, što je već znatno više od brojki iz prakse na prethodnom modelu. Tipičan “uredski” posao — korištenje aplikacija za produktivnost, nekog browsera, mail klijenta, s reprodukcijom glazbe u pozadini i slične zadaće — bez problema produžuje trajanje baterije do oko 16 sati, naročito ukoliko ne pretjerujete sa svjetlinom ekrana. Koristite li Safari, izvući ćete još i koju minutu više.

Razlog tih impresivnih brojki svakako su energetska štedljivost koju donosi M1 kao te njegove impresivne performanse koje ostvaruje nisku potrošnju energije (performance per Watt). MacBook Pro ima sustav aktivnog hlađenja — tu su, kao i ranije na Pro modelima, dva ventilatora — no morat ćete se dobro pomučiti da ih natjerate da čujno prorade.

MacBook Pro s M1 procesorom tako je u svim našim testiranjima ostao znatno hladniji od svojeg prethodnika s Intelovim Core i5 — prosječna temperatura jezgri u radu je bila 35 do 40°C, a tek zahtjevnijim zadaćama uspjeli bismo je podići na šezdesetak stupnjeva kada bismo malo više opteretili računalo (primjerice, kad u virtualiziranim Windowsima on ARM pod Parallels Desktopom odlučimo nadograditi Windows na novu verziju, odnosno kada smo provodili OCR test). Istovremeno, temperature u rangu 50 do 65°C uobičajene su i normalne za MacBook Pro (2019) u situaciji kada aktivno hlađenje još nije uključeno. Koliko je udobnije koristiti “hladan” laptop na koljenima, u naslonjaču ili na krevetu, gotovo da nije niti potrebno posebno isticati.

Odlično za Apple, ali dobro i za PC industriju

MacBook Pro s M1 procesorom je, bez dvojbe, najimpresivniji update Appleove linije računala ikad. Tvrdnju slobodno možemo proširiti i na dva preostala nova računala s M1 — MacBook Air i novi Mac mini — budući da su razlike među njima u pogledu performansi prilično marginalne. Rijetko kada se dvije generacije istog proizvoda brzinom toliko razlikuju da konkretan računalni zadatak obavljaju u polovici nekada potrebnog vremena ili da omogućavaju prijenosnim računalima da odrade zadatke za koje su dosad praktički bila nužna “nabrijana” stolna računala gdje vladaju posve druga pravila uz mogućnost neizmjerno veće potrošnje energije, što se naročito tiče obrade videa i drugih zahtjevnijih zadaća.

Ako je ovo što smo vidjeli ponudio tek prvi procesor u obitelji, M1, prilično smo nestrpljivi što nam donosi neki budući M1X ili M2 koji bi se mogao naći u novim 13” (ili 14”) te 16” MacBookovima Pro te na stolnim računalima poput iMaca, možda čak već i u prvoj polovici ove godine. MacBook Pro s M1 nije prva generacija proizvoda već rezultat više od jednog desetljeća sustavnog ulaganja u vlastiti razvoj procesora — tranzicija s Intela na M1 posve je, zahvaljujući Rosetti, bezbolna (o tome nešto više u drugom dijelu članka).

Neovisno o tome koristili Mac računala ili ne, voljeli Apple ili ne, značajan korak koji je Apple učinio dovođenjem 5-nanometarskog ARM procesora na osobna računala mogao bi se pokazati važnim i za cijelu industriju. Microsoft, doduše ne baš previše uspješno, već neko vrijeme, također svjestan ograničenja s Intelovim procesorima u atraktivnim formatima uređaja kakvi su tableti i 2-in-1 uređaji, traži put za tranziciju ka Windowsima na ARM-u. Uspješnost onoga što je upravo odradio Apple mogla bi se pokazati i kao značajan poticaj za industriju u smjeru ARM-a — možda ne baš brzo, možda ne baš odmah (tehnološka prednost Applea u razvoju procesora u ovom se trenutku ipak čini prilično velikom), no napredak koji je u slučaju Applea osobnim računalima donio prelazak na ARM arhitekturu, naročito u pogledu performansi i energetske učinkovitosti, drugi proizvođači osobnih računala a i sami korisnici vrlo teško će moći dugoročno ignorirati.

Apple MacBook Pro M1 (2020)

• Sjajne performanse čipa M1
• Energetska učinkovitost
• Autonomija baterije
• Termalne karakteristike procesora i cijelog računala
• Odličan magic keyboard
• Tradicionalno odličan trackpad
• Zvučnici
• Kvaliteta izrade i masa
• Bezbolan softverski prijelaz s Intela na M1

• Niska razlučivost webcama
• Samo 2 Thunderbolt 4 (USB 4) priključka
• Podržava samo jedan vanjski monitor
• Touchbar i dalje zahtijeva pomoćne programe želite li da vam bude koristan
• Mala razlika u odnosu na MacBook Air; upitan smisao nadogradnje na Pro

Performanse 9

Izrada 10

Ekran 9

Buka 10

Baterija 10

UKUPNI DOJAM 10

Cijena 12.179 kn Ustupio: