U mjesec dana tlo oko Petrinje treslo se preko 600 puta
Geofizički odsjek zagrebačkog PMF-a objavio je analizu serije potresa koji su dobro potresli područje oko Petrinje i Siska, kako i vizualizaciju potresnog vala najsnažnijeg udara od 29. prosinca
Ovoga petka navršilo se mjesec dana od razornog potresa magnitude 6,2 prema Richteru koji je pogodio područje Petrinje i Siska, a osjetio se u cijeloj regiji. Ovaj potres jedan je od dva najjača instrumentalno zabilježena potresa u Republici Hrvatskoj, otkako su početkom 20. stoljeća počela mjerenja. Jedino je potres kod Imotskog 1942. godine bio jednake magnitude, a dogodio se, zanimljivo, na isti datum, 29. prosinca.
Analizom zapisa akcelerografa na području Grada Zagreba dobivene su vrijednosti parametara koji definiraju jačinu potresne pobude, a iz njih su stručnjaci s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu izradili veliku analizu glavnog i naknadnih udara. Na temelju prikupljenih podataka izradili su video analizu koju donosimo unutar ovog teksta.
Video simulacija
Video prikazuje rezultate simulacije vertikalne komponente brzine gibanja tla Petrinjskog potresa koji se dogodio 29. prosinca 2020. u 12:19, MW = 6.4. Za simulaciju je korišten novi 3D model brzina i gustoća za područje središnje Hrvatske te pojednostavljeni točkasti model izvora potresa, kažu s PMF-a.
Premda preliminarni, rezultati jasno pokazuju u kolikoj mjeri struktura tla nekog područja utječe na kompleksnost rasprostiranja potresnih valova te efekte pojačanja i produljenja trešnje. Tako, primjerice, u dolinama valovi ostaju zarobljeni u mekšim sedimentnim naslagama, između površine i čvrste stijenske mase u podlozi. Uslijed toga dolazi do produljenja trajanja trešnje i povećanja amplitude valova (npr. Zagreb se tresao nešto dulje od minute!).
S druge strane, u gorskim područjima, gdje stijene većih brzina dolaze do površine, može se vidjeti brzi prolazak valne fronte te slabija i kraća trešnja. Zanimljivo je uočiti da na nekim dijelovima dolazi do kanaliziranja valova (npr. Zaprešić) te se time također povećava intenzitet potresa iako je područje relativno daleko od epicentra – time je objašnjeno i zašto su u prosincu u Zaprešiću zgrade pretrpjele veće štete nego uslijed zagrebačkog potresa prošlog ožujka.
Naknadni udari i povijesna usporedba
Nakon glavnog potresa 29. prosinca 2020. uslijedio je velik broj naknadnih potresa. Prema preliminarnim podacima, u petrinjskom se području od 28. prosinca 2020. godine do 28. siječnja 2021. godine dogodilo 622 potresa magnitude veće ili jednake 2.0. Od toga je 535 potresa bilo magnitude između 2 i 3, 76 potresa magnitude između 3 i 4, osam potresa magnitude između 4 i 5, dva potresa magnitude između 5 i 6 te jedan potres magnitude veće od 6, pišu seizmolozi Geofizičkog odsjeka.
Za usporedbu, kako bismo vidjeli koliko je ova seizmološka aktivnost snažna i neuobičajena, uzmimo povijesni podatak: od nabave prvih pravih seizmografa u Hrvatskoj 1909. godine, do kraja 2019. godine – dakle u proteklih 110 godina – u okolici glavnog potresa ove serije locirano je "tek" 1.364 potresa.
Najjači od njih bio je poznati Pokupski potres, magnitude 5.8, koji se dogodio 8. listopada 1909. oko 20 km sjeverozapadno od glavnog potresa ove serije. Analizirajući podatke tog potresa, seizmolog i geofizičar Andrija Mohorovičić došao je do jednog od najvećih otkrića u povijesti seizmologije – granice kore i plašta Zemlje, tzv. Mohorovičićevog diskontinuiteta.
