Digitalna pismenost pomaže ljudima da prepoznaju dezinformacije, ali ih ne sprečava da ih šire
Mjerenjem digitalne pismenosti mogu se prepoznati korisnici društvenih medija podložni dezinformacijama, ali ne i oni koji će te informacije i širiti
Nova studija istraživača visoke škole za menadžment MIT Sloan bavi se ulogom digitalne pismenosti – poznavanjem osnovnih pojmova povezanih s internetom i društvenim medijima – s različitim rezultatima.
Dvije mjere digitalne pismenosti
Pokazalo se da je digitalna pismenost povezana s pronicljivijim prosuđivanjem o tome što je istina, a što laž, ali čini se da temeljem toga ne može predvidjeti hoće li osoba više ili manje dijeliti lažne informacije na društvenim mrežama.
Istraživači su koristili dvije mjere za određivanje digitalne pismenosti: poznavanje pojmova vezanih uz internet i stavove prema tehnologiji te znanje o tome kako platforme društvenih medija odlučuju koje će im priče prikazati. provjereno je i znanje Ispitanika o tome kako funkcioniraju profesionalne vijesti i njihove vještine kritičkog razmišljanja.
Čvrsti dokazi
Istraživači su pronašli "čvrste dokaze" da je nedostatak digitalne pismenosti povezan s manjom sposobnošću razlikovanja istine od laži, a to se ne razlikuje ovisno o iskazanoj privrženosti osobe nekom stavu ili o tome jesu li vijesti bile o politici ili Covidu-19.
Istraživanje je pokazalo da je digitalna pismenost snažan prediktor razlučivanja točnosti i vještina kritičkog mišljenja. Proceduralno znanje vijesti bilo je nešto jači prediktor sposobnosti razlučivanja točnosti.
Rezultati su bili "upadljivo različiti" u pogledu sklonosti da se više dijele istinite nego lažne vijesti. Digitalno pismeni subjekti pokazivali su jednaku sklonost dijeljenju netočnih informacija. To se nije razlikovalo ovisno o privrženosti nekoj opciji ili ako su vijesti bile o politici ili COVID-19. Proceduralno znanje o vijestima bilo je jedini faktor pozitivno povezan s većim udjelom istinitog dijeljenog sadržaja.
Ljudi ne razmišljaju što će podijeliti
Istraživači vjeruju da se to događa zbog sklonosti ljudi da ne uzimaju u obzir točnost kada razmišljaju o tome što će podijeliti. Druga istraživanja pokazala da su "poticanje točnosti" ili podsjećanje ljudi da razmisle o točnosti prije objavljivanja, poboljšava kvalitetu informacija koje dijele na mreži.
"Ako digitalno pismeni ljudi uopće ne razmotre je li neka vijest točna prije nego što je odluče podijeliti, njihova veća sposobnost prepoznavanja točnih vijesti bit će od male pomoći”, napisali su istraživači.
Rezultati istraživanja pokazuju kako bi mjerenje digitalne pismenosti moglo biti korisno za prepoznavanje korisnika društvenih medija podložnih vjerovanju dezinformacijama, ali nije korisno za prepoznavanje onih koji će vjerojatno širiti te informacije.
"To naglašava višestruku prirodu digitalne pismenosti i važnost budućeg učenja, dodatno razjašnjavajući mnoge dimenzije digitalne pismenosti, kao i odnos digitalne i medijske pismenosti", pišu istraživači.
