Skupina znanstvenika objavila je u časopisu Environmental Research Communications rad koji predlaže ispuštanje aerosola visoko u Zemljinoj atmosferi, u blizini sjevernog i južnog pola, kako bi se time – smanjili učinci globalnog zagrijavanja. Ovaj neobični i kontroverzni plan uključuje zaprašivanje oko Arktika i Antarktika, dakle na 60° zemljopisne širine i dalje, aerosolom sumporovog dioskida.

Čestice koje bi se tako našle u atmosferi vjetrovi bi odnijeli iznad Zemljinih polova, a one bi tamo služile kao "sjenilo". Blokiranjem manjeg dijela Sunčevog zračenja mogle bi smanjiti zagrijavanje polova, pa samim time i potaknuti ponovno smrzavanje polarnog leda ili spriječiti njegovo daljnje propadanje, potaknuto globalnim zatopljenjem.

Nepraktično i skupo

Najnoviji rad pokazuje kako bi "samo" oko 13 milijuna tona ovog aerosola, raspršenoga u proljeće i ljeto, na visini od oko 25 kilometara i na pravim mjestima, moglo smanjiti prosječnu temperaturu na polovima Zemlje za oko 2°C. Međutim, pravi izazov i tema ove studije jest – kako i čime raspršiti tolike količine materijala.

Ranije istraživanje bavi se modelima zrakoplova, raketa, nadzvučnih projektila, dronova, nadzvučnih krstarica, i ostalih mogućih tipova letjelica koje bi imale mogućnost letjeti na potrebnoj visini i raspršivati kemikalije. Prema istraživačima, takve letjelice trenutačno ne postoje, pa bi ih bilo potrebno razviti. Najbliže što sada imamo su zrakoplovi tipa Boeing 747-400, koji bi mogli tek djelomično, i uz velike modifikacije, poslužiti za ovakvo zaprašivanje. Druga potencijalno izvediva opcija su zračni tankeri koje koriste ratna zrakoplovstva diljem svijeta, ali oni ne mogu taj posao obavljati na visini od 25 kilometara.

Opasni geoinženjering

U novom radu, pak, analizira se ciljano raspršivanje na visini od 13 kilometara. Prema studiji, cijena ovog programa spuštanja temperature za oko 2°C bila bi oko 11 milijardi dolara godišnje. Ti iznosi su, kažu znanstvenici, relativno jeftini u odnosu na cijenu posljedica globalnog zatopljenja ili u usporedbi s troškovima izvlačenja ugljikovog dioksida iz atmosfere.

Procjenjuje se kako bi za ovo zaprašivanje bilo potrebno odraditi oko 175 tisuća letova godišnje, što bi u atmosferu izbacilo dodatne količine ugljikovog dioksida, stakleničkog plina koji ima sasvim suprotan učinak. Istraživači poručuju kako bi se ipak isplatilo uči u njihov projekt, jer bi koristi bile veće od štetnosti tih letova. "Riječ je o aspirinu, ne o penicilinu", kaže Wake Smith sa sveučilišta Yale te poručuje da bi ovaj plan bio "tek liječenje simptoma globalnog zatopljenja, a ne rješavanje njegovih uzroka".

Kritičari ističu da je riječ o geoinženjeringu koji bi mogao imati nepoznate negativne posljedice. Sami autori studije kažu da bi njihov program izravno zahvatio manje od 1% ljudske populacije, koja živi sjevernije i južnije od 60° zemljopisne širine, ali da očekuju da bi vladajući i nadležni regulatori bili oštro protiv takvog programa, pa bi se on morao isključivo koncentrirati na polove.