Ako bi se simptomi kolapsa suvremene zapadne urbane civilizacije mogli nazvati imenom kemijskog spoja, zvali bi se „N-fenil-piperidin" i bili bi ispisani na etikete bočica u improviziranim, ali dobro opremljenim ilegalnim laboratorijima na periferiji Culiacána i Hermosilla.

Fentanil, kemijski spoj koji je originalno sintetiziran 1960-ih kao koristan i učinkovit lijek za anesteziološku kontrolu boli u operacijskim salama, danas je postao sintetički zloduh koji proganja ulice Sjedinjenih Država, ostavljajući za sobom smrt, zakonske rupe i kartelske bilance kojih se ne bi postidjele ni Fortune 500 kompanije. Već neko vrijeme više uopće nije riječ samo o drogi; riječ je o dobro uhodanom algoritmu bezakonja i smrti, optimiziranom za ilegalnu distribuciju i milijunske prihode.

Formula za smrt

Dok američki kongres i Senat brinu svoje brige oko zakona o imigrantima i otvaranju arhiva s dokumentima o Epsteinovim pedofilskim partyjima, u podrumima i šatorskim naseljima meksičkih terenskih laboratorija "kuhaju" se serije sintetske smrti s preciznošću farmakoindustrijske proizvodnje. Surogatni kemičari, često tek amateri s YouTube „diplomama“, prešaju fentanil u tablete koje izgledaju kao Adderall, Xanax ili Vicodin.

Svaka takva tableta nekome može biti posljednja: smrtonosna doza fentanila teži poput tri kristalića kuhinjske soli - ne žličice, ne prstohvata, nego tri zrnca. I to one fine, sitnije mljevene. Diljem SAD-a ljudi kupuju ono što misle da je njihova uobičajena doza ovisničke, rekreativne ili terapeutske kemikalije, a završe na hitnoj – i to ako imaju sreće stići do nje.

Nego, o kakvoj to kemikaliji pričamo ovu pripovijest? Premda se fentanil često svrstava u istu kategoriju kao heroin i ostali opijati, važno je razumjeti njegovu kemijsku i farmakološku posebnost. Klasični opijati poput morfija i kodeina dobivaju se iz opijumskog maka i pripadaju skupini prirodnih ili polusintetskih alkaloida. Fentanil, s druge strane, potpuno je sintetski spoj, laboratorijski derivat skupine tzv. anilidopiperidina, koji djeluje na iste μ-opioidne receptore u mozgu, ali s ekstremno visokom potentnošću. Nema biljno porijeklo, ne ovisi o klimatskim uvjetima, sezoni, ni geopolitici. Samo o dostavi temeljnih, jednostavnih kemikalija potrebnih za njegovu sintezu.

Za razliku od „malokalibarskih pucaljki“ - hašiša ili marihuane - koji djeluju prvenstveno na endokanabinoidni sustav, fentanil je čisto i snažno opijatno „streljivo velikog kalibra“: koga pogodi izravni hitac fentanilom, sljeduje ga respiratorna depresija, usporeni puls, hipoksija i rizik od smrti uslijed gušenja, često unutar par minuta. Nije ni srodan s tzv. party-drogama poput amfetamina, MDMA ili metamfetamina, koji pripadaju sasvim drugoj skupini stimulansa, sa suprotnim mehanizmima djelovanja. Dok amfetamini preplavljuju mozak dopaminom i noradrenalinom, fentanil ga pokriva gustim, neprobojnim sedativnim oblakom.

Gledano iz biološko-kemijske perspektive, fentanil je nešto poput virusa izbjeglog iz ilegalnog laboratorija: nema prirodni pandan, teško ga je otkriti i još teže zaustaviti.

Međunarodni lanac opskrbe

Prema podacima američkog CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention), više od 110.000 Amerikanaca godišnje umire od predoziranja, a preko dvije trećine tih smrti povezane su s fentanilom. Ta brojka, viša nego ikad prije u povijesti SAD-a, viša i od zbroja smrtnosti u prometnim nesrećama, intravenskih predoziranja, samoubojstava i pucnjava - zajedno, dovoljno je ilustrativna da se opiše razmjer krize.

Iza tih brojeva krije se čitav tehnološki, geopolitički i kulturni ekosustav koji djeluje precizno poput supply-chain algoritma Amazona ili eBaya. Riječ je o dobro uhodanom stroju smrti koji koristi sve raspoložive alate tržišta: skalabilnost, nisku cijenu ulaznih sirovina, globalnu logistiku i zakonske rupe koje mu omogućuju da nesmetano funkcionira.

U svijetu u kojem jedan klik na mobitel može naručiti tenisice, torbicu ili električni odvijač s drugog kraja Zemlje, ne čudi da se i kemikalije za sintezu opioida šalju jednakom lakoćom. Do 2019. godine je glavni izvoznik legalnog, farmakološkog fentanila u SAD bila Kina. Međutim, kada su politički pritisci, osobito iz Trumpove administracije, zaustavili taj izvor nabave gotovog lijeka, a stroža carinska pravila spriječila i uvoz sirovina za njegovu proizvodnju, priči svejedno nije bio kraj.

Kemikalije potrebne za sintezu fentanila i dalje su pronalazile svoj put do farmaceutskih laboratorija, no sada  zakamuflirane kao „industrijski uzorci“, „kemikalije za istraživačke projekte“ ili „sastojci za proizvodnju tinte“. S obzirom da su Amerikanci - u sklopu tendencije smanjivanja i prekida svih trgovinskih veza s Kinom - posve zatvorili vrata uvozu, "roba" je pronašla svoj put do krajnjih korisnika posrednim, okolnim kanalima: veliki svjetski proizvođači farmaceutskih sirovina i industrijskih kemijskih aditiva iz Indije i Kine imaju online kataloge (sveudilj s popustima na veće količine), pa se sirovine usmjeravaju u meksičke ilegalne laboratorije preko kontejnerskih luka. Puerto Vallarta je centralna luka meksičkog kartela Jalisco (CJNG - Cártel de Jalisco Nueva Generación), a Manzanillo - najveća kontejnerska luka Meksika - baza je kartela Sinaloa.

Kartelska farmacija

U Meksiku, posebice u regijama koje nadziru spomenuti karteli Sinaloa i Jalisco, uspostavljeni su profesionalni laboratoriji za sintezu fentanila. Nisu to neuređene kuhinje kao iz prve sezone „Breaking Bada“; ni sâm Walter White se ne bi postidio opreme tih „terenskih kuhinja“. Riječ je o čitavim industrijskim pogonima s kontroliranim uvjetima, filtracijom zraka, sofisticiranim uređajima za prešanje tableta i kemijskim posuđem na kojemu bi pozavidjeli i neki sveučilišni laboratoriji. Nerijetko se takvi pogoni nalaze na izoliranim lokacijama, skriveni iza farmi, skladišta ili napuštenih objekata, i pod stalnim nadzorom naoružanih čuvara.

U nekim slučajevima, laboratoriji rade pod konzultantskim nadzorom profesionalnih farmakoloških kemičara koji su regrutirani da prenesu know-how i uvedu standarde u sintezu, kontrolu kvalitete i prešanje u formi preciznih imitacija koje izgledaju, mirišu i djeluju praktički identično kao legalni farmaceutski proizvodi. Tu više nije riječ o uličnoj improvizaciji, već o pravoj paralelnoj farmakoindustriji.

Pojedini laboratoriji proizvode serije od nekoliko stotina tisuća pilula tjedno, a neke procjene govore o milijunima na mjesečnoj razini. Prešaju ih u obliku najčešće traženih sedativa, antidepresiva i analgetika (Xanaxa, Adderalla...), pa čak i vitaminskih suplemenata, što dodatno otežava razlikovanje i prepoznavanje. Uzme li se u obzir da jedna takva pilula može koštati i pet dolara na ulici, a da trošak proizvodnje i distribucije po jedinici iznosi manje od pet centi, jasno je zašto su karteli gotovo u potpunosti napustili heroin i druge tradicionalne narkotike: profitna marža je višestruko veća, logistika jednostavnija, a investicijski rizik manji zbog lakše nabave kemikalija. Fentanil je za kartele ono što je kripto-novac za hakere: zlatna žila nove ere.

A dok su ulice Baltimorea, New Yorka i San Francisca zagušene ljudima koji umiru s fentanilskom tabletom pod jezikom, republikanski i demokratski zastupnici nadmeću se u donošenju sve strožih zakona. Neki zahtijevaju da se dilerima koji prodaju tablete sa smrtnim posljedicama sudi za ubojstvo. Drugi traže klasifikaciju fentanila kao oružja masovnog uništenja. Treći se koncentriraju na obrazovne kampanje, besplatno dijeljenje naloksona (antidot, protuotrov koji može poništiti djelovanje fentanika i drugih opioida ako ga se intravenskom injekcijom primijeni odmah) ili pak izradu pametnih detektora za škole i klubove.

Ma što se to nas tiče!?

Pitanje koje se logično postavlja, osobito na europskom tlu, jest: treba li nas to uopće zanimati? Nismo mi SAD, nismo ni na putanji kartela, nemamo američku kulturu gutanja tableta. No odgovor je, nažalost, potvrdan.

Prvi slučajevi zlouporabe fentanila već su zabilježeni u Njemačkoj, Nizozemskoj, pa čak i u Hrvatskoj. Fentanil se u Europi ubacuje u „rekreativne mješavine“, prodaje kao dio lažnih tableta, pojavljuje u paketima naručenima preko interneta. Pritom je tako nestandardiziran po čistoći i udjelu u mješavinama da čak ni iskusni heroinski korisnici ne znaju što zapravo uzimaju ni u kolikoj dozi.

U Hrvatskoj su dosad zabilježena barem dva smrtonosna slučaja povezana s fentanilom, i to kod pacijenata koji su lijek dobivali legalno, što je dodatno zabrinjavajuće jer upućuje na neprepoznate rizike čak i unutar zdravstvenog sustava. Prekršaji povezani s opijatima u porastu su, a u susjednoj Sloveniji već su registrirani prvi slučajevi fatalnih predoziranja.

Premda MUP tvrdi da još nema ilegalne ulične distribucije fentanila, situacija u regiji upućuje na to da je riječ samo o pitanju vremena. U takvom kontekstu, biti miran jer „još nije tu“ nije ništa drugo nego sjediti u dnevnoj sobi pred TV-om dok se u kuhinji zapalio štednjak i raspravljati treba li zatvoriti vrata da ne ulazi dim dok se gleda utakmica.

Kao i kod mnogih bolesti suvremenog društva, fentanil nije samo problem opasne i zabranjene supstance. On je simptom, pokazatelj nemoći društva i državnih službi da se nose sa suvremenim problemima jeftine kemije, globalnog lanca nabave, farmaceutske pohlepe, digitalne anonimnosti i kulturološke spirale bijega iz stvarnosti.

U nekom paralelnom svemiru, jedan obični nastavnik kemije postao je karizmatični say-my-name Heisenberg, ali u svemu ovome nema ni traga simpatične karizme „voljenog negativca“: rođena u SAD-u, globalna fentanilska opasnost je bezdušni stroj, algoritam bezakonja koji skupo prodaje jeftinu i lako proizvedenu drogu i na smrtima zgrće prljav, krvav novac.