Znanstvena studija objavljena u časopisu Science Advances otkrila je da seizmička aktivnost na Mjesecu predstavlja dosad podcijenjeni rizik za buduće dugoročne misije i uspostavu stalno nastanjenih baza. Istraživanje, koje su proveli znanstvenik s instituta Smithsonian, Thomas R. Watters, i izvanredni profesor geologije sa Sveučilišta u Marylandu, Nicholas Schmerr, analiziralo je podatke s mjesta slijetanja misije Apollo 17 i utvrdilo da su odroni stijena i promjene u tom krajoliku uzrokovani mjesečevim potresima, a ne udarima meteorita, kako se ranije pretpostavljalo.

Opasni aktivni rasjedi

Znanstvenici su se usredotočili na dolinu Taurus-Littrow, gdje su astronauti Apolla 17 1972. godine prikupili uzorke stijena. Budući da na Mjesecu ne postoje moderni seizmički instrumenti, istraživači su morali koristiti geološke dokaze kako bi procijenili snagu drevnih potresa. "Morali smo tražiti druge načine za procjenu gibanja tla, poput odrona stijena i klizišta koja se pokreću uslijed seizmičkih događaja", pojasnio je Schmerr.

Njihova je analiza pokazala da su se potresi magnitude oko 3,0 po Richteru često događali tijekom posljednjih 90 milijuna godina duž rasjeda Lee-Lincoln. Taj rasjed, samo jedan od tisuća sličnih na Mjesecu, vjerojatno je i danas aktivan. Izračunali su i da vjerojatnost ozbiljnog potresa, u blizini takvog aktivnog rasjeda, iznosi jedan prema 20 milijuna na bilo koji dan.

Iako je rizik od katastrofalnog događaja malen, nije zanemariv pri planiranju dugoročne infrastrukture. Dok su kratkoročne misije poput Apolla bile izložene relativno niskom riziku, dugotrajni projekti suočavaju se s kumulativnom opasnošću. Primjerice, za misiju koja bi trajala cijelo desetljeće, rizik od opasnog potresa raste na otprilike 1:5.500. Pritom bi posebno bili ugroženi landeri s velikim omjerom visine i širine, poput Starshipa, koji bi mogli izgubiti stabilnost uslijed podrhtavanja tla i prevrnuti se.

Lunarna paleoseizmologija

Zaključci ove studije izravno bi mogli utjecati na planiranje budućih misija, pogotovo onih iz NASA-inog programa Artemis, čiji je cilj uspostava stalne ljudske prisutnosti na Mjesecu. "Rasprostranjenost mladih reverznih rasjeda poput Lee-Lincolna, potencijal da su oni još uvijek aktivni i mogućnost stvaranja novih rasjeda treba uzeti u obzir pri planiranju lokacije i procjeni stabilnosti stalnih postaja na Mjesecu", izjavio je Watters te dodao: "Zaključak do kojeg smo došli je: nemojte graditi izravno na geološkom 'ožiljku' ili nedavno aktivnom rasjedu".

Rad dvojice znanstvenika predstavlja novu granicu u lunarnoj paleoseizmologiji, proučavanju drevnih potresa na Mjesecu. Za razliku od Zemlje, gdje se mjerenja i istraživanja mogu obavljati izravno, na Mjesecu se znanstvenici moraju oslanjati na kreativne pristupe pri analizama postojećih podataka. Napredak u tom polju znanosti očekuje se s novom tehnologijom i budućim misijama, primarno iz programa Artemis, koje će postaviti seizmometre 50 godina naprednije u odnosu na one iz doba Apolla.